Mi, Hrvati, smo razmaženi. Prekrasna priroda nam je standard. Čisto more podrazumijevamo. Miris Mediterana nam je sasvim normalna stvar, kao i svježi inćuni i srdele. Takvi, razmaženi, želimo više od toplog i mirisnog Jadrana. Tražimo manje gužve, manje vrućine, više sadržaja i više restorana. Smatramo da su cijene previsoke, a domaćini neljubazni. Tvrdimo da je ljetovanje bolje u rujnu i da pod svaku cijenu treba izbjegavati velike dalmatinske (i sve druge) gradove u sezoni. Turisti (jer mi smo domaći i time, naravno, puno bolji od turista) čine te gradove nepodnošljivima. Za razliku od mnogih mojih prijatelja, meni su veliki dalmatinski (a i drugi) gradovi divni usred ljeta. Nemam ništa protiv ljetne cike na plaži, vojske opuštenih ljudi koji u šarenim kratkim hlačama lutaju ulicama. Volim i ljetne gužve u restoranima, a mame me i velike čaše pune leda i nekih finih pića. Ovo pišem sjedeći među borovima na Silbi, malom otoku usred Jadrana na kojem su automobili i bicikli zabranjeni, a gužva nastaje kada u jednom od tri dućana morate čekati na blagajni dulje od pet minuta. Kada netko projuri na skuteru, svi ljutito mrmljamo i smatramo to bezobraznim kršenjem mira. Upravo zato sa Silbe svake godine nekoliko puta odemo na kopno kako bismo iskusili dozu civilizacije, otišli u restoran i nauživali se zvuka i mirisa automobila. Slijedi pet gradova na Jadranu u koje se stalno vraćamo.
Split
Jako volim Split i u njega odlazimo svake godine, već gotovo dvadeset godina. Sigurna sam da Splićani to vide drugačije, no meni je velika masa turista koja se gurka po Rivi sasvim simpatična. Split je, naravno, ozbiljan i velik grad i shodno tome ima ozbiljnu ponudu svega što je potrebno za ugodan vikend na moru. Kao prvo, nudi dobre hotele. Ja najviše volim Briig, smješten na Firulama. Volim njegovu veličinu, lokaciju i činjenicu da do Bačvica možete došetati za nekoliko minuta. Dejan više voli Lav koji je na drugom kraju grada i više odgovara njegovoj ideji odmora. U Splitu se može odlično jesti. Dvor ima najljepšu terasu na kojoj sam ikada bila. Općenito mi je jedan od najdražih restorana na Jadranu. Chef Hrvoje Zirojević prešao je u Olivier pa ćemo ove godine isprobati njegov novi meni. Prošle smo se godine zaljubili u restoran Krug u koji se vraćamo i ove godine. Očekivanja su velika, ali se nadam da ih chef može opravdati. Osim hotela i restorana, Split je, naravno, prepun raznih mogućnosti. Od Dioklecijanove palače do Meštrovićeve galerije. Uvijek se nađe nešto čemu se rado vraćamo ili nešto što još nismo stigli vidjeti. Iako rijetko idem po dućanima, iz Splita se redovito vratim s nečim novim, od parfema iz TOP-a do nečega iz Think Pinka. Jedino što si u Splitu nikada ne priuštim jest kupanje. Iako sam sigurna da bi me znalci mogli preporučiti neke prekrasne plaže, ove gradske, jednostavno dostupne, ne privlače me previše. Ali kupati se mogu i na Silbi.
Šibenik
Kada bih birala grad na Jadranu koji će biti moja kopnena baza, to bi najvjerojatnije bio Šibenik. Mali i prekrasan grad, okružen tvrđavama i s najljepšim pogledom na Kornate. Ondje često odlazimo i uvijek nam bude lijepo. Hotel D-Resort bio je jedan od mojih omiljenih hotela na Jadranu. U Šibeniku se, naravno, mora jesti u Pellegriniju. Iz Šibenika smo često odlazili i u posjet Bibichu. Tvrđave oko grada danas nude odlične sadržaje pa se uvijek isplati provjeriti što se na njima događa. U samom gradu uvijek posjetim Loredanu Bahorić i njezin Charli te gotovo svaki put izađem s nekoliko vrećica. Mimo svega ovoga, po Šibeniku se vrijedi samo prošetati i uživati od kave do kave jer je atmosfera naprosto divna.
Zadar
Prema Zadru imam pomalo podijeljene osjećaje. S jedne strane, od svih gradova na listi, Zadar najbolje poznajem. To je kopnena točka odlaska na Silbu i iz njega krećemo i u njega se vraćamo. Osim toga, Zadar je prekrasan i jedinstven. Cijeli Zadarski poluotok djeluje kao scenografija za neku kazališnu predstavu. Zadar ima najbolju kavu na svijetu, jedina bolja je ona u Trstu, i tržnicu s povrćem koja nema konkurencije. Od prošle godine ima i ambiciozan hotel kakav grad te veličine svakako zaslužuje. Maraska Hilton je prekrasno obnovljena zgrada nekadašnje tvornice likera koja je značajno podigla hotelsku ponudu grada. Moja omiljena mjesta u gradu uključivala su i Fošu, restoran s kojim je započinjalo i završavalo svako naše ljeto. Foša se godinu dana preuređivala, a sada, nažalost, ne radi za ručak pa je više ne možemo posjetiti zbog vremena polaska broda na Silbu. U Foši je godinama kuhao Saša Began koji je prije dvije godine otvorio novi restoran, Labrax. Labrax mi je bio dostojna zamjena za Fošu, no ni on više ne radi za ručak. To je ujedno i razlog za moje podijeljene osjećaje. Zadar je u ljetnim danima poluzatvoren. Kao da nema interesa da se tih nekoliko ljetnih mjeseci nešto dodatno ponudi. Šteta, jer su već sama šetnja po Kalelargi, Morske orgulje i Providurova palača dovoljni da Zadar vrijedi posjetiti. Kada bi barem ljudi imali gdje ručati.
Lošinj
Od svih gradova na listi, Lošinj je najmanji. Na mojoj je listi zato što je doista lijep, ali i zato što se sa Silbe do njega može doći u kratkih sat vremena katamaranom. Priroda na Lošinju je prekrasna, uostalom vrlo slična silbanskoj od koje je udaljen svega osamnaest milja. Na Lošinj su se nekada slali bolesnici s respiratornim tegobama kako bi se oporavili. Zrak je doista poseban. Volim i samo mjesto koje izgleda kao klasično mediteransko mjesto s razglednice. Za razliku od mnogih takvih mjesta, Lošinj nudi i luksuzne hotele i restorane. Bellevue je pravi omjer divne prirode i ugodnog hotela. U Alhambri nisam bila, no navodno je jedinstveno luksuzna. Lošinj je ujedno i jedini grad od svih opisanih u kojem smo jeli u ambicioznom japanskom restoranu Matsunoki, a još nas nekada u budućnosti čeka i restoran Alfred Keller. Također, od svih ovdje opisanih gradova, na Lošinju se najlakše okupati na nekoj prekrasnoj maloj i ne prenapučenoj plaži. A i ribarnicu volim.
Rovinj
Iako je Rovinj grad u koji puno češće odlazimo izvan ljetne sezone, kao i sve ove gradove, najviše ga volim ljeti. Rovinj je jedinstvena destinacija na Jadranu. Kombinacija lijepe prirode, autohtonog duha starog grada i pametnog upravljanja turističkom ponudom. Za jedan tako mali grad, izbor hotela i restorana doista je impresivan. Iako smo isprobali nekoliko hotela, najdraži nam je Grand Park. Velik i luksuzan, s prekrasnim pogledom na Rovinj i restoranom Cap Aureo u kojem je chef Jeffrey Vella osvojio Michelinovu zvjezdicu. Samo nekoliko minuta dalje nalazi se i Agli Amici, prvi i jedini hrvatski restoran s dvije Michelinove zvjezdice. U Rovinju i okolici nalazi se još cijeli niz odličnih restorana. Monte je prvi hrvatski restoran koji je osvojio Michelinovu zvjezdicu, a Giannino je rovinjska institucija koja postoji već više od pedeset godina. Iako je Rovinj mali grad pa ne nudi toliko kulturnih sadržaja poput većih gradova na listi, njegova je velika prednost položaj. Iz njega je lako dohvatiti različita mjesta po Istri, a i Italija je sasvim blizu.
U svim ovim mjestima bila sam puno puta i planiram im se ponovno vratiti. Kao što sam spomenula, ne smetaju mi gužve ni vrućine. Uživam u žamoru i pogledu na previše ljudi na plažama. No, da budem sasvim poštena, nakon dva ili tri dana provedena u bilo kojem od njih, ipak se vratim na svoj pusti otok i onda pišem preporuke okružena samo borovima i cvrčcima.