Ljubljanu dobro poznajem i uglavnom ondje odlazim na ista mjesta koja volim. Ovoga puta posjetila sam i MUZU, muzej novca i bankarstva u centru grada, u kojem sam na kraju provela više vremena nego što sam planirala.
Pri pokušaju opisivanja Ljubljane osjećam veliku odgovornost. To je grad koji mi Zagrepčani osjećamo pomalo svojim. Uredna i uređena, u mnogočemu je ono što bismo željeli da Zagreb bude. Mala srednjoeuropska metropola s puno zelenila, bez velikih prometnih gužvi i s rijekom uključenom u dinamiku grada. Pomaže i pogled na Alpe u pozadini. Ljubljana je moj drugi dom. Dom u koji idem rijetko, no svaki put kada odem zapitam se zašto ne dolazim češće. Jer povrh zelenila, rijeke i prekrasnih šetnica, Ljubljana nudi rijetku kombinaciju gradske živosti i gotovo provincijskog mira.
Dolazak
Iako u Ljubljanu možete doći vlakom ili autobusom, najjednostavnije je doputovati automobilom. Autocesta između Zagreba i Ljubljane ugodna je za vožnju, okružena zelenilom i bez većih gužvi. Tijekom sezone preporučujem prijelaz Mala Bregana jer je ondje obično manje automobila nego na glavnom graničnom prijelazu.
Smještaj
Ljubljana nije razmetljiv grad. Nema beskrajno skupe hotele i restorane ni osjećaj luksuza koji dominira nekim drugim europskim gradovima. Ono što ima jest osjećaj spokoja i uređene svakodnevice. Ujedno je i neobičan spoj malog grada i sasvim ozbiljne europske metropole. Spavanje u hotelima u ovom gradu uvijek pomalo osjećam kao poraz jer hoteli podvlače moj status gosta. No kada već moram birati hotele, posljednjih godina najradije odsjedam u InterContinentalu. Relativno nov hotel smješten u neboderu na Slovenskoj cesti nudi klasičan međunarodni hotelski koncept. Sobe su velike, sa staklenim zidovima i pogledom na grad, a doručak na 20. katu doista je odličan.
Za one koji ne vole velike korporativne hotele, sasvim drukčiji doživljaj nudi Zlata Ladjica. Mali boutique hotel uz samu Ljubljanicu nalazi se u obnovljenoj povijesnoj zgradi iz 17. stoljeća. Ima samo 15 soba, a svaka je uređena oko neke priče iz slovenske povijesti. Doručak se poslužuje s pogledom na rijeku. No meni ovaj prilično skup hotel ipak ima možda i malo previše karaktera.
Kompromisno, hotel Cubo nalazi se negdje između velikih korporativnih hotela i luksuznih boutique hotela. Smješten u centru, u blizini Kongresnog trga i Tivolija, ima 26 soba i moderan minimalistički interijer. Cubo ostavlja dojam kao da ste došli u goste nekim stajliš slovenskim prijateljima.
Osim tih hotela, Ljubljana ima i nekoliko vrlo solidnih opcija srednje kategorije poput najnovijeg španjolskog hotela Occidental u samom centru na Kongresnom trgu, koji domaćini zovu Zvezda ili američkih Doubletree by Hilton Ljubljana i Four Points by Sheraton Ljubljana Mons. Kako je grad malen, lokacija često nije presudna na način na koji je to u velikim gradovima. Ako ste smješteni unutar šireg centra, gotovo sve možete obići pješice. Posljednjih godina posebno je narastao broj apartmana za kratkoročni najam pa danas postoji znatno više opcija smještaja nego prije.
Restorani
Volim slovensku kuhinju. Kao i hrvatska kuhinja, to je zapravo odlična kombinacija mediteranskih, panonskih i alpskih utjecaja. Važno je meso, ali važna je i riba. Povrće je sjajno, kao i mliječni proizvodi. Vino je vrhunsko. Cijela Slovenija prepuna je izvrsnih i maštovitih restorana, od klasičnih gostilni do ambicioznih kuhinja s tri Michelinove zvjezdice. No jedna boljka koju Ljubljana dijeli sa Zagrebom jest teško održavanje visoke razine vrhunskih restorana. Zato se gastro scena u Ljubljani stalno mijenja. Ne uvijek na bolje.
Mjesto koje uvijek preporučujem prijateljima koji me pitaju gdje jesti u Ljubljani je TaBar, restoran Jakoba Pintara koji je počeo kao wine bar, a danas ima jednu od zanimljivijih suvremenih kuhinja u gradu. Jelovnik se stalno mijenja i temelji se na sezonskim sastojcima, fermentacijama, ribi, iznutricama, divljem bilju i reinterpretacijama slovenskih jela. U TaBaru sam posljednji put bila na njihovoj staroj lokaciji, uz rijeku. Sada su se preselili u zanimljiv novi prostor tvornice bicikala u centru Rog, koji tek moram posjetiti. Ljubljana ima i Barru, restoran japansko-peruanske Nikkei kuhinje koju jako volim. Barra, također smještena na atraktivnoj lokaciji uz Ljubljanicu, djeluje kao restoran koji bi mogao postojati u znatno većem gradu od Ljubljane. Zgodno, no prije svega za brzi ručak.
Nedavno sam probala i restoran Pen Klub, smješten u obnovljenoj vili slovenskog PEN centra, s relativno ambicioznim degustacijskim menijem. Iako je ambijent doista prekrasan, hrana bi mogla biti bolja.
Dejan u Ljubljani najviše voli Gostilnu As, dugovječan restoran u centru grada i klasičnijem mediteranskom pristupu kuhanju. As je nekada bio slovenska institucija i moj najdraži restoran u Sloveniji. Prošao je razne faze, no sada je ponovno postao zanimljiv i vrijeme je da ga ponovno posjetim. Mjesto koje je već godinama siguran i dobar odabir je Cubo, restoran koji je dugo bio sinonim za poslovne ručkove. Iako malo van centra, vrijedi odlaska jer je u Cubu uvijek pouzdano dobro. Rado ga posjećujem. Od svih restorana u Ljubljani, drži vjerojatno najkonzistentniju razinu kvalitete. Još nisam probala Georgie Bistro, restoran Gregora Jelnikara koji posljednjih godina dobiva vrlo dobre reakcije zbog suvremene autorske kuhinje i kratkih sezonskih menija, iako to planiram prvom prilikom. U priči o restoranima moram spomenuti i Zvezdu, vjerojatno najpoznatiju ljubljansku slastičarnicu i mjesto s najboljim kolačima na svijetu.
Što posjetiti
Najbolja ideja u Ljubljani je šetnja. Središnja točka grada je Tromostovje uz Ljubljanicu. Moja omiljena ruta obuhvaća Prešernov trg, Mestni trg, Stari trg i Gornji trg. Centar Ljubljane obilježio je Jože Plečnik koji je između dva svjetska rata oblikovao niz gradskih prostora i zgrada. U centru je i Plečnikova tržnica s arkadama na kojoj se ponekad može naći svježija riba nego u Zagrebu. Moji slovenski prijatelji prigovaraju da je tržnica prepuna turista, a ja turiste u potpunosti razumijem jer je doista šarmantna (kao i sama Ljubljana). Iznad povijesnog centra, na Grajskom griču, nalazi se Ljubljanski dvorac do kojeg se može doći pješice ili uspinjačom. Danas je tamo gradski i kulturni kompleks s vidikovcem, a i jedan od najboljih ljubljanskih restorana, Strelec. Dvorac je odlično mjesto za vjenčanje, znam iz osobnog iskustva.
Mjesta koja se u Ljubljani svakako isplati vidjeti su Narodni muzej Slovenije u kojem su izložene neandertalska frula iz Divjih baba i situla iz Vača, kao i Muzej grada Ljubljane smješten u Auerspergovoj palači s najstarijim poznatim drvenim kotačem s osovinom, starim oko 5200 godina. Narodna galerija prikazuje slovensku i europsku umjetnost, dok Moderna galerija i Muzej suvremene umjetnosti Metelkova fokus stavljaju na umjetnost 20. stoljeća i suvremenu produkciju iz Slovenije i šire regije.
Slovenski etnografski muzej nalazi se u muzejskoj četvrti Metelkova koja je nastala u prostoru bivše vojarne JNA i danas uključuje galerije, ateljee, koncertne prostore i klubove. Metelkova mi je uvijek djelovala kao mali paralelni grad unutar Ljubljane. U neposrednoj blizini nalazi se i Center Rog, obnovljeni kompleks nekadašnje tvornice bicikala Rog, danas namijenjen radionicama, dizajnu, izložbama i kulturnim programima. Zanimljiva je i nedavno obnovljena i prenamijenjena Cukrarna koja se nalazi uz Ljubljanicu, istočno od užeg centra grada. Zgrada je otvorena 1828. kao rafinerija šećera i bila je jedna od najvećih industrijskih građevina tadašnje Ljubljane.
Ako vas zanima povijest novca i bankarstva, vrijedi posjetiti i MUZU, muzej i galeriju u Čopovoj ulici, smještenu u nekadašnjoj zgradi Ljubljanske gradske štedionice. Kada sam nedavno bila u Ljubljani, uputila sam se u MUZU. Zgrada u kojoj se muzej nalazi prekrasna je secesijska palača u kojoj su se nekada nalazili stanovi, zatim uredi, a danas je ondje izložbeni postav posvećen razvoju bankarstva, štednje, valuta i financijskog sustava u Sloveniji i šire. Prostor uključuje stare štedne knjižice, sefove, dokumente, bankarsku opremu i interaktivne sadržaje povezane s monetarnom poviješću.
MUZA na prvi pogled djeluje kao mjesto prvenstveno namijenjeno djeci i mladima, no nakon što me simpatični vodič Žiga proveo kroz početak muzeja potpuno sam se uživjela. Kada me pitao znam li odakle dolazi riječ banka (od talijanske riječi banco, odnosno klupe na kojoj se razmjenjivao novac), shvatila sam da znam manje nego što sam mislila. Zgodan animirani filmić prikazuje povijest novca, a pomične instalacije različite valute korištene u Sloveniji, kao i cijene namirnica kroz povijest. Interaktivni kviz pokazuje kakav ste tip štediše i kolika vam je osnovna financijska pismenost, a moja se pokazala osrednjom. Na katu iznad izloženi su eksponati posvećeni krađi novca. Nažalost, galerija na vrhu zgrade još nije otvorena. Budući da se radi o najvećoj privatnoj umjetničkoj zbirci u Sloveniji, svakako ću se vratiti kada galerija bude otvorena. Na kraju sam u MUZI provela znatno više vremena nego što sam planirala.
Ukupni dojam
Moj odnos s Ljubljanom oduvijek je bio poseban. S jedne strane uvijek mi je smetao manjak živosti koji sam osjećala na ulicama, no s druge strane uvijek me razoruža romantika i ljupkost tog grada. Iako nikada nisam postala Ljubljančanka, Ljubljanu osjećam pomalo svojom.
Dio Europe u kojem živimo doista nudi puno lijepih i jednostavnih izleta. No Ljubljanu smo ponekad skloni zanemariti zato što ju doživljavamo bliskom i svojom pa nam se ne čini kao ozbiljno putovanje. Dok se Zagreb muči i u mnogočemu stagnira, Ljubljana mirno i bez puno pompe kontinuirano uređuje svoje lice. Kada sam je prije 25 godina upoznala, bila je krasan gradić. Danas je znatno ljepša.
Na kraju, bez obzira zanimaju li vas priroda, gradske šetnje, galerije ili hrana, Ljubljana nudi puno razloga za posjet. Ako imate malo više vremena, osim očitih odabira poput Tromostovja, isplati se prošetati i do nekih manje razvikanih mjesta i ugodno se iznenaditi.