Četiri dana nisu dovoljna da se upozna Prag, ali jesu dovoljna da se stekne dobar osjećaj za grad. Dobar hotel, nekoliko izvrsnih restorana, šetnje uz Vltavu i jedan muzej bili su sasvim dovoljni da se ponovno zaljubim u Prag.
U opisima gradova koje sam posjetila postoje oni u koje sam otišla prvi put. Postoje, naravno, i gradovi u koje se često vraćam. No malo je gradova prema kojima imam tako sentimentalan odnos kao prema Pragu. Prvi put otišla sam početkom devedesetih posjetiti svoju najbolju prijateljicu iz srednje škole. Njezina mama, Čehinja, odlučila se vratiti u Češku i tamo nastaviti uspješnu poduzetničku karijeru. Moja prijateljica, prava Zagrepčanka, polunevoljko je otišla s roditeljima i nikada se nije sasvim priviknula na život u Pragu. Uglavnom se družila sa šarolikim društvom iz svih dijelova bivše Jugoslavije. Prag je tih ranih devedesetih djelovao sivo i socrealistički. Malo tko govorio je engleski, a Zagreb je u usporedbi s njim djelovao vrlo zapadnjački i razvijeno. Nakon ponovnog ujedinjenja Europe grad se probudio i privukao brojne Amerikance koji su sa sobom donijeli drukčiju gastronomiju i kozmopolitski duh. Meni su odlasci tamo bili prekrasni. Sve mi je bilo sjajno, od grada koji je pedeset godina socijalizma ostavilo u sivilu, ali mu nije oduzelo ljepotu, do ulica punih američkih turista koji su otkrivali sasvim novi svijet. Pomoglo je i šareno ex yu društvo u kojem su se miješali uspješni kreativci i ljudi koji su se snalazili izvan uobičajenih poslovnih okvira. Zaljubila sam se u Prag. Tih nekoliko dugih ljeta i danas su mi među najdražim uspomenama iz tog razdoblja života. Danas, mnogo godina poslije, promijenio se Prag, a promijenila sam se i ja. Unatoč tome, i dalje mislim da je to jedan od najljepših europskih gradova i odličan odabir za dugi vikend.
Kako doći do Praga
U Prag sam u studentskim danima išla autom (odnosno raznim automobilima, ovisno o tome koga smo uspjeli nagovoriti da nas vozi). Danas mi se ta vožnja čini prilično dugom (oko sedam sati), pogotovo zato što uključuje prolazak kroz Beč, gdje nije teško naletjeti na gužvu. Zato sam ovaj put sa zadovoljstvom odabrala let Croatia Airlinesa koji petkom i ponedjeljkom leti u vrlo pristojnim terminima. Let do Praga kratak je i ugodan, a vožnja od Zračne luke Václava Havela do grada lijep je uvod u upoznavanje grada.
Gdje odsjesti u Pragu
Prije nekoliko godina otkrili smo lanac Hyattovih hotela Andaz. Isprobali smo Andaz hotele u Amsterdamu, Singapuru i Beču, no uvjerljivo najbolji upravo je onaj u Pragu, smješten u povijesnoj jezgri grada. Nalazi se u obnovljenom Sugar Palaceu, zgradi iz 1916. godine izgrađenoj kao sjedište osiguravajućeg društva češke šećerne industrije. Tijekom obnove sačuvani su brojni izvorni arhitektonski elementi, a uređenje hotela nadahnuto je češkom poviješću, umjetnošću i legendama. Kao i svi drugi hoteli iz lanca, kombinira moderni minimalizam s uređenjem koje je na granici kiča. Taj kič u Pragu, naravno, uključuje i češki kristal. Iako sam inače velika ljubiteljica pročišćenih interijera, Andaz uvijek uspijeva pronaći dobitnu kombinaciju jednostavnog i pomalo ekscentričnog. Hotel je udaljen nekoliko minuta hoda od Starogradskog trga, Václavskog trga i Prašne kule i svi pogledi kroz prozor su divni.
Hrana u Pragu
Sva naša putovanja vrte se oko hrane, a Prag je grad u kojem je lako dobro jesti. Moram priznati da češku kuhinju zapravo slabo poznajem. Ne volim ni ne pijem pivo, a nisam baš ni ljubiteljica knedlički, pa nisam najbolja osoba za preporuke tradicionalnih čeških jela. Meni su u Pragu oduvijek najdraži bili kolači i još se uvijek sjećam cheesecakea iz Radosti, kultnog mjesta iz devedesetih koje je među prvima donijelo duh novoga, postkomunističkog Praga. I danas su kolači u Pragu izvrsni. U Caféu Smetana pojeli smo jedan od najboljih french toastova koje pamtim. Smješten uz Vltavu, između Narodnog kazališta i Karlova mosta, s velikom terasom koja gleda na rijeku, Karlov most i Praški dvorac, odličan je predstavnik bistro-kafića kakvih je Prag pun.
Prag je i grad s ozbiljnom ponudom fine dining restorana. Dva kojima se uvijek vraćamo jesu Field i La Degustation Bohême Bourgeoise. Field pripada generaciji restorana koja je promijenila način na koji se govori o češkoj gastronomiji. Umjesto tradicionalnih recepata, u središte stavlja lokalne sastojke i suvremeni pristup kuhanju. Jedna je od rijetkih adresa u Pragu na kojoj, uz degustacijski jelovnik, postoji i à la carte ponuda, pa nije nužno izdvojiti cijelu večer za večeru. Restoran se nalazi u Starom gradu, nekoliko minuta hoda od Starogradskog trga, a Michelinovu zvjezdicu ima od 2016. godine. U Fieldu nam je uvijek jednako ugodno. To je jedno od onih mjesta iz kojih svaki put izađemo dobro raspoloženi. La Degustation Bohême Bourgeoise temelji se na posve drukčijoj ideji. Umjesto suvremenih interpretacija, polazi od češke kulinarske baštine. Mnogi slijedovi nastaju prema receptima i tehnikama iz 19. stoljeća, prilagođenima današnjem vremenu, pa večera postaje i svojevrsno putovanje kroz razvoj češke kuhinje. Restoran nudi isključivo degustacijski jelovnik i Michelinovu zvjezdicu nosi od 2012. godine. Za razliku od mirnijeg Fielda, ovdje je gotovo uvijek puno. S razlogom.
Što vidjeti u Pragu
U Pragu je najzanimljivija znamenitost upravo sam grad. Šećući njegovim središtem gotovo je svaka vizura prekrasna. U usporedbi s mnogim europskim gradovima, Vltava je u Pragu snažno integrirana u svakodnevni život. Obale nisu odvojene od centra, nego su njegov sastavni dio. Uz rijeku se nižu šetnice, parkovi, kafići, restorani, galerije i pristaništa, a većina najpoznatijih znamenitosti nalazi se na svega nekoliko minuta hoda od vode. Karlov most, Nacionalno kazalište, Kampa, Malá Strana i Praški dvorac povezani su upravo rijekom. Posljednjih godina grad je dodatno otvorio obale građanima obnovom povijesnih riječnih nasipa. Nekadašnja skladišta u svodovima ispod šetnica pretvorena su u galerije, kafiće, knjižare i kulturne prostore pa se uz Vltavu danas održavaju tržnice, koncerti, izložbe i druga javna događanja.
Prag je grad u kojem se većina najvažnijih znamenitosti nalazi unutar povijesnog središta i lako se obilazi pješice. Starogradski trg s Astronomskim satom, Karlov most, Praški dvorac s katedralom sv. Vida, Malá Strana i Židovska četvrt najpoznatija su mjesta u gradu. Vrijedi posjetiti i Petřín, poznat po vidikovcu i tornju izgrađenom prema uzoru na Eiffelov toranj, kao i Vyšehrad, nekadašnju kraljevsku utvrdu. Ljubiteljima suvremene umjetnosti zanimljiv će biti i DOX, jedan od najvećih centara suvremene umjetnosti u srednjoj Europi. Mi smo ovoga puta prošetali do Kunsthallea Praha, muzeja suvremene umjetnosti smještenog u obnovljenoj zgradi nekadašnje transformatorske stanice Zenger, uz Vltavu, u podnožju Praškog dvorca. U vrijeme našeg posjeta ondje je bila izložba The Battle Between YES and NO Williama Kentridgea, jednog od najvažnijih suvremenih umjetnika današnjice. Moram priznati da me nije pretjerano impresionirala. Puno mi je zanimljivija bila sama zgrada muzeja. No, kao i gotovo sve u Pragu, najljepši dio bio je put do njega.
Zašto je Prag dobar izbor za dugi vikend
Ovoga puta u Pragu nas je pratilo prekrasno sunčano vrijeme. Svaki je grad privlačniji na suncu, no zima u Pragu uvijek mi je djelovala nekako sivo. Zato su četiri dana plavog neba i proljetnih temperatura bila dovoljna da se ponovno zaljubim u ovaj grad. Istovremeno me Prag i veseli i rastužuje. Veseli me kako divno napreduje i kako se od onog postsocijalističkog sivila pretvara (ili vraća) u pravi europski velegrad. Istovremeno me pomalo rastužuje usporedba sa Zagrebom, koji se ne razvija istom brzinom i koji tako vidljivo zaostaje na svakom koraku. A mogao bi biti grad o kojem bi i češki turisti pisali s jednakom zanesenošću s kakvom ja pišem o Pragu.
