Kada razmišljam o tome gdje bih živjela, a da ne živim u Zagrebu, London je uvijek prvi na listi. Znam da moj doživljaj Londona nije realan i da njegovi stanovnici imaju cijelu seriju prigovora, no za mene London nosi jedinstvenu romantiku. Uvijek kada ga posjetim, uživam. Naravno, teško je opisati četiri dana u ovom bogatom gradu. Puno ljudi dobro poznaje London i zna što vidjeti, gdje spavati i gdje jesti. Zato je ovaj opis Londona manje prijedlog, a više ljubavna zabilješka o mojim najdražim mjestima u Londonu.
Let
Iako postoje ljudi koji u London idu automobilom (moja prijateljica Dejana i moj tata), u London je najbolje ići izravnim letom. Najbolje, no ne i jednostavno. Prošle godine karte za letove u prosincu bile su rasprodane već u rujnu. Moguće je, naravno, letjeti s presjedanjem, ali to mi se čini velikom gnjavažom za europske destinacije. Dodatno, u London se može ići s više avionskih kompanija, no meni je najdraže ići Croatia Airlinesom. Letovi su u primjereno doba dana, a slijeće se na Heathrow, što je najbolja opcija. Povratak s Heathrowa krajem prosinca (doba godine kada najčešće odlazimo u London) nikada nije jednostavan. Ne sjećam se kada smo poletjeli na vrijeme. Britancima centimetar snijega predstavlja kriznu situaciju i letovi stanu. Dodatno, ove su nam godine na povratku zagubili prtljagu (iako smo se vraćali direktnim letom). Koferi su došli nakon nekoliko dana, svaki svojim letom, iz različitih gradova. Usprkos tome, Heathrow je najbolji aerodrom za dolazak i odlazak iz Londona. Na njemu se najbolje ukrcati na Heathrow Express i na Paddingtonu sjesti u taksi do konačnog odredišta.
Smještaj
Iako je ponuda hotela i drugih vrsta smještaja u Londonu jako velika, mi uvijek odlazimo u isti hotel. Hotel Como Metropolitan Park Lane nalazi se u središtu Londona, u Mayfairu, nedaleko od Hyde Parka. Ovdje dolazimo otkad je hotel otvoren. Volimo ugodnu atmosferu, pravu mjeru luksuza, činjenicu da se na prvom katu hotela nalazi restoran Nobu, i, najvažnije, blizinu Oxford Streeta i South Kensingtona. Kao pravi tradicionalisti spavamo uvijek u sobi koja gleda na Hyde Park. Toliko smo rigidni (odnosno, preciznije, toliko sam rigidna) da sam, kada su nam ove godine ponudili bolju i veću sobu, ipak tražila onu u kojoj uvijek spavamo.
Hotel je tijekom godina prolazio kroz različite faze koje su odražavale društvene promjene u Engleskoj i Londonu. Na početku su na recepciji radili uglavnom Poljaci kojih, otkad je Brexita, više nema. Hotelski restoran bio je azijski (prije desetak godina), zatim arapski (prije pet godina), a danas je neidentificiranog kulturnog identiteta. Ove godine smo prvi put bili okruženi gotovo isključivo gostima iz Indije.
Bilo je i nekih težih godina, kada je cijeli hotel bio nedovoljno zagrijan. To nas je toliko naljutilo da smo odlučili potražiti drugi i isprobali Blakes Hotel. Iako je bio zanimljiva promjena, sljedeće godine pokunjeno smo se vratili u Metropolitan.
Restorani
Restorani su najvažniji dio putovanja. Tražimo ih i rezerviramo u rujnu. Puno smo ih već isprobali. Neki koje smo voljeli u međuvremenu su se zatvorili. Neke smatramo jako precijenjenima Prvu večeru uvijek jedemo u hotelu, u restoranu Nobu, koji bezrezervno volimo. Ostale večere gotovo uvijek provodimo u restoranima u kojima nismo prethodno jeli. Povremeno se vratimo na neka mjesta ukoliko nas baš oduševe. U River Caffeu smo jeli puno puta. Originalno, vlasnica Ruth Rogers i Rose Gray (danas je živa još samo Ruth Rogers), ovaj talijanski restoran je kultno mjesto s nizom prepoznatljivih jela, (najbolji Chocolate Nemesis). U River Caffeu je nekada davno otkriven mladi kuhar Jamie Oliver. Hrana je odlična, a ambijent je nepretenciozan, kao u menzi. No, restoran je daleko od hotela u koji odlazimo, zbog čega ga posljednjih godina rijetko posjećujemo.
Nekoliko smo puta bili u L’Atelier de Joël Robuchon, francuskom restoranu s prekrasnim ambijentom. Ponovili smo i St John, legendarni restoran u Londonu, poznat po svojoj filozofiji “nose-to-tail eating” (upotreba svih dijelova životinje). Restoran je otvoren 1994. godine u Smithfieldu, u blizini poznate londonske tržnice mesa. Više puta smo posjetili indijske restorane poput Cinnamon Cluba, smještenog u povijesnoj zgradi bivše knjižnice Westminster. Obzirom da volim Yotama Ottolenghija, probali smo i NOPI (North of Piccadilly), no nismo bili impresionirani.
Ovaj smo put, osim u Nobu-u, jeli u restoranima Alexa Dillinga i Hestona Blumenthala. Iako su oba obroka bila izvrsna, Alex Dilling (Alex Dilling at Hotel Café Royal) nas je stvarno impresionirao. Dinner by Heston Blumenthal je mjesto na kojem smo već jeli, no nismo bili oduševljeni. Restoran je smješten u hotelu Mandarin Oriental i ima prekrasan pogled na Hyde Park. Ručak je bio dobar, no ne i izvrstan. Posljednji obrok prije puta pojeli smo u jednoj od naših omiljenih destinacija – Caviar House & Prunier na Regent streetu. Caviar House je zapravo trgovina u kojoj možete jesti male obroke od dimljenog lososa ili foie grasa.
Što smo vidjeli?
London nudi mnogo toga. Meni je često najdraže šetati po ulicama i lutati po poznatim i manje poznatim kvartovima grada. Neke ključne znamenitosti već dugo nisam obišla, no naravno da su vrijedne pažnje. Svakako treba posjetiti Buckingham Palace (rezidencija kraljevske obitelji, jedno je od nezaobilaznih mjesta, smjena straže privlači mnoge posjetitelje), Westminster Abbey (povijesna crkva i mjesto krunidbi britanskih monarha), Big Ben (toranj s velikim satom), zgradu Parlamenta (uz Temzu), Tower of London (nekadašnja tvrđava, poznata po kraljevskim draguljima), British Museum (nevjerojatna kolekcija artefakata iz cijelog svijeta), Tate Modern (galerija moderne umjetnosti smještena u bivšoj elektrani), National Gallery i Victoria and Albert Museum. Dodatno, zanimljivo je vidjeti London Eye (panoramski kotač koji pruža pogled na grad), The Shard (najviši neboder u Londonu), Tower Bridge (koji dodatno obogaćuje obalu Temze), zatim Hyde Park i Regent’s Park (ključni parkovi grada), Camden Market i Borough Market (ključne tržnice grada), te Portobello Road Market (antikviteti i šarene fasade).
Od svega što sam navela, nekoliko mjesta posjetimo svaki put kad odemo. Jako volim Victoria and Albert Museum. V&A je jedan od najvažnijih svjetskih muzeja posvećenih umjetnosti i dizajnu. Zbirka obuhvaća više od 2,3 milijuna predmeta koji pokrivaju povijest od antike do suvremenog doba. Eksponati uključuju renesansnu umjetnost, islamski svijet i britanski dizajn, a uključuju dragocjeni tekstil, skulpture, keramiku, kostime i fotografije. V&A također nudi privremene izložbe koje se bave aktualnim temama iz svijeta umjetnosti i kulture. Godine 2022. u Victoria and Albert Museum održana je krasna izložba mode koja je slavila povijest i utjecaj mode na društvo. Prikazani su ikonični kostimi, haute couture komadi i suvremene dizajnerske kreacije. Prvi puta sam vidjela da izložba može biti vrhunski producirana. Sve od glazbe, osvjetljenja, mirisa i naravno samog postava bilo je dinamično i impresivno. Ovaj puta prošetali smo kroz izložbu posvećenu Naomi Campbell. Nisam bila pretjerano impresionirana. No, izložbe na stranu, V&A sa svojim divnim vrtovima i jedinstvenim ambijentom za mene predstavlja iskonski London. Vrijedi ga posjetiti čak i ako vas ne zanimaju izložbe.
Drugo mjesto koje gotovo uvijek obiđemo je Tate Modern. Svjetski poznata galerija moderne i suvremene umjetnosti smještena u bivšoj elektrani na južnoj obali Temze. Otvorena 2000. godine, poznata je po djelima umjetnika poput Picassa i Warhola te impresivnim instalacijama u prostoru Turbine Halla. Galerija nudi i prekrasan pogled na London s terase te redovito organizira privremene izložbe koje istražuju suvremenu umjetnost i društvene teme. Tijekom godina bilo je zanimljivih postava, no meni su najviše ostale u sjećanju izložbe Damiena Hirsta i predivna Yayoi Kusama.
Ove smo godine otišli pogledati predstavu Dr. Strangelove, koja se izvodi u londonskom Noël Coward Theatre. Glavnu ulogu tumači Steve Coogan, koji, poput Petera Sellersa u originalnom filmu, igra više likova, uključujući predsjednika Merkina Muffleyja i dr. Strangelovea. Predstava je adaptacija kultnog filma Stanleyja Kubricka i prikazuje se u West Endu od listopada 2024. do siječnja 2025.
Iako je London jako skup, shopping je dio doživljaja, čak i ako na kraju ništa ne kupite. Moje omiljeno shopping mjesto je Selfridges, na Oxford Streetu. Bez obzira zanima li vas moda, tehnika, kozmetika ili nova posteljina, ovo je mjesto kroz koje treba prošetati. U Harrodsu nikada u životu nisam ništa kupila, no često prošećemo kroz labirint prostorija u kojima se potpuno zbrkano nude različite luksuzne stvari. Harrods je smješten u Knightsbridgeu i uvijek ima impresivne božićne izloge koje također vrijedi vidjeti. Konačno, iako više tamo ne odlazim, moram priznati da mi nedostaje Hamley’s. Najstarija trgovina igračaka na svijetu, na Regent Streetu, predstavlja sedam katova sulude gužve i razluđenih roditelja koji kupuju najnoviju glupost za svoju djecu.
Kako smo se proveli?
London je prekrasan grad. Pomalo čaroban. Naravno, ima tradiciju, veličanstvenost i bogatstvo. No, za mene ima i prekrasan osjećaj ugode. Iako svi tvrde da u Londonu ima sve manje Engleza i da su razni bogati stranci pokupovali sve, ako ste kratkotrajni turist kao ja, nećete to osjetiti. Nudi toliko toga da se potrebno pripremiti, inače će vas umoriti sav taj izbor. Vrijeme je vrlo često sivo, no čak ni to ne smeta atmosferi. Možda ćete se jedino morati ponekad ukrcati na taksi (black cab, tradicionalni londonski taksi) i prilično ga skupo platiti. Sve ostale forme transporta u Londonu su također dobar izbor, no moja bi preporuka bila da što više toga obavite pješice jer je najbolji dio doživljaja ovog grada upravo lutanje po londonskim ulicama.
