Tko kuha?
Alex Dilling je britanski kuhar, rođen u Londonu, odrastao u Kaliforniji, s orijentacijom na francusku kuhinju. Karijeru je započeo u New Yorku pod vodstvom slavnog kuhara Alaina Ducassea u restoranu Adour. Nakon toga, Dilling je preuzeo ulogu šefa kuhinje u restoranu Caviar Russe u New Yorku. Po povratku u Ujedinjeno Kraljevstvo, radio je kao izvršni kuhar u restoranu Hélène Darroze at The Connaught u Londonu. U rujnu 2022. godine, Dilling je otvorio svoj prvi samostalni restoran, “Alex Dilling at hotel Café Royal”, koji je ubrzo nakon otvaranja osvojio dvije Michelinove zvjezdice. Poznato je da Dilling jako voli kavijar (radio je u Caviar Russe) i koristi ga u brojnim jelima. Na kraju večere otišli smo ga upoznati i nikada ne bih pogodila da je Britanac. Djeluje vrlo američki (pomažu mu izraženi američki naglasak i nastup), no kuha onako kako ja zamišljam francusku kuhinju.
Što smo jeli?
London je grad koji dobro poznajem i volim. Posjećujemo ga redovito, najčešće krajem prosinca. Svaki dolazak uključuje neke provjerene, ali i neke nove restorane. Već sam mnogo puta priznala da volim restorane sa zvjezdicama. Doživljavam ih kao kazališnu predstavu, koja nije nužno uvijek dobra, ali me uvijek zanima. U Londonu smo jeli u više takvih restorana. Mnogi su se u međuvremenu zatvorili, no uvijek se pojavljuju novi. Jedan od tih novih restorana je Alex Dilling u hotelu Café Royal.
Na večeru smo, kao i uvijek, došli znatiželjni, no bez prevelikih očekivanja. Nakon mnogo ovakvih obroka (primjerice u Hélène Darroze, gdje je Dilling nekada kuhao), naučili smo da nije jednostavno pripremiti doista izvrsnu večeru. Restoran se nalazi na prvom katu hotela Café Royal i gleda na Regent Street. Ima samo 34 mjesta i djeluje blijedo, bez nekog značajnijeg karaktera. Veliki stol i bijeli stolnjak, bez ičega na stolu. Usluga je očekivano diskretna i vrlo dobra, a meni je samo jedan – degustacijski. Dejan je slavio rođendan, pa nas je na stolu dočekala čestitka koju su potpisali svi u restoranu. Zgodno, ali nekako bez pravog efekta. I onda večera…
Nakon jako dobrih kanapea, obrok započinje škotskim škampom s Kaluga kavijarom i umakom od bundeve. Jednostavno i jako fino. Škampi posluženi izvan Hrvatske rijetko su mi dobri, no ovaj je bio izvrstan. Paše čak i umak od bundeve koju inače ne volim. Sljedeće jelo, meso smeđeg raka iz Devona, ponovno potpuni uspjeh. Kombinacija raka i celera bila je neočekivano odlična. Treće jelo, za mene hit večeri, pašteta de Campagne, sastavljena od slojeva iberijske svinjetine i foie grasa. Naravno, praćeno fantastičnim kroasanom. Izvrsno.
Dok sam još uživala u prethodnom jelu, stiglo je Dejanovo najdraže – teleći timus Limousine. Za ljubitelje brizli (što ja nisam) ovo je jelo hit. Poširane brizle, na podlozi od povrća i divljih gljiva. Kremozno i nježno. Ovo je faza večere u kojoj inače polako posustajem, pa sam sljedeće jelo dočekala već pomalo nezainteresirana. No jastog, pripremljen na roštilju, blago pikantan, poslužen sa sabayon kremom, me oduševio. Najbolji jastog u dugo vremena. Nakon jastoga sam, međutim, već doista bila sita, pa je odležana patka bila korak predaleko. Bila je izvrsna, medium rare, s hrskavom kožom i tamnim umakom te pireom od pastrnjaka, no većinu sam dala Dejanu. Relativno neočekivano, s patkom su došle i gnocchette, odnosno male školjkice, koje su bile ukusne, no suvišne. Iako sam na kraju posustala, večera je bila izvrsna. Dejan nije odolio i naručio je Unterwasser Bio Cheese. Morala sam ipak probati komadić i nisam se oduševila. Sir je bio najmanje uspješan dio cijele večere.
Deserti su me posebno zanimali jer gotovo nikada nisu na razini večere. Preddesert je bio tajlandski bosiljak s žutim Chartreuseom. Sorbet od tajlandskog bosiljka, prekriven mousseom, ukrašen sitnim listićima i prahom. Uz jelo se poslužuje čaša žutog Chartreusea, aromatičnog likera koji dodatno pojačava biljni okus u desertu. Nisam obožavateljica sorbeta, no Dejanu je ovo bilo sjajno jelo. Meni je zato sljedeći desert bio jedan od najboljih koje sam jela u ovakvom tipu restorana. Peruanska čokolada 60%, odnosno čokoladna osnova, mousse i meringue štapići. Na vrhu je kuglica sladoleda. Iako zvuči jednostavno, ovaj je desert bio složen i zanimljiv. Savršen za obožavatelje čokolade poput mene.
Ukupni doživljaj
Postoje obroci u restoranima kada se sve spoji u fantastičan doživljaj. Dio takvog doživljaja je i u raspoloženju u kojem dolazimo na večeru. Dio je i u očekivanjima. No najvažniji dio je ipak u tome što se za večeru nudi. Razmaženim gostima poput nas teško je ponuditi nešto novo. I doista, Alex Dilling nije ponudio ništa revolucionarno novo. Nije ponudio niti predstavu, niti kemijske reakcije, neočekivane spojeve ili hranu koja glumi drugu hranu. Ono što jest ponudio je doista vrhunska francuska kuhinja. Možda najteži izazov u kuhanju je skuhati nešto što kuhaju mnogi, ali tako da bude izvrsno. U kuhanju bez iznenađenja, Alex Dilling me uspio iznenaditi i ponuditi mi jednu od najfinijih večera u dugo vremena. S veseljem ću doći ponovno.