Tko kuha?
Heston Blumenthal jedan je od najpoznatijih i najinovativnijih chefova na svijetu, poznat po svom eksperimentalnom pristupu kuhanju i istraživanju kulinarske povijesti. Vlasnik je nekoliko restorana, uključujući legendarni The Fat Duck u Brayu, koji je osvojio tri Michelinove zvjezdice i često je proglašavan jednim od najboljih restorana na raznim listama. Heston je samouk chef koji se proslavio svojom sposobnošću da spaja znanost, umjetnost i povijest u kuhanju. Njegova filozofija kulinarstva uključuje istraživanje načina na koji ljudi doživljavaju okus, miris i teksturu hrane. Zaslužan je za popularizaciju molekularne gastronomije i često koristi znanstvene tehnike u pripremi jela, stvarajući iznenađujuće i jedinstvene okuse. Nikada nismo jeli u restoranu The Fat Duck, no visoko nam je na listi želja. Heston Blumenthal ne kuha u Dinneru, no osmislio je koncept restorana, uključujući ideju iza jelovnika, filozofiju kuhanja, dizajn jela i cjelokupno iskustvo koje restoran pruža gostima. Glavni chef je Ashley Palmer-Watts, dugogodišnji suradnik Hestona Blumenthala. Tim u kuhinji slijedi Hestonovu filozofiju pripreme jela.
Što smo jeli?
Ovo nije bio naš prvi dolazak u Dinner. Iako nam prvi posjet nije ostao u najboljem sjećanju, privukao nas je Sunday Roast (odnosno nedjeljno pečenje). Kao što ime sugerira, nedjeljom u Dinneru nude posebno pečenje za ručak. Meni je jednostavan i kratak: birate između jednog od tri predjela (pileća jetrica, dimljeni losos ili salata od cikle), jednog od tri glavna jela (pileće pečenje, teleće pečenje ili pečeni karfiol) i jednog od četiri deserta (pečeni ananas, kolač od sira, čokoladni kolač ili sir). Na stranici restorana najava ovog (sezonskog) menija naglašava da je u središtu Sunday Roasta skromni krumpirić (citiram). S obzirom na to da sam ja obožavateljica skromnog krumpirića, nisam mogla odoljeti. Tako je Dinner dobio drugu šansu.
Vrtni dio restorana ima najljepši pogled koji sam vidjela u Londonu (iako se zove vrtni, u potpunosti je u zatvorenom prostoru). Cijeli sam ručak uživala u pogledu na Hyde Park kroz ogromne prozore restorana. Doista jedinstveno. S obzirom na to da mi je ambijent jako važan, ovo je bio veliki plus. Usluga je brza, učinkovita i ugodna. Prvi put sam doživjela da vam osoblje na početku stavi na stol tri kartice koje označavaju kakvu uslugu želite (The Adventurer, The Guide, The Maverick). Osoblje vam se tada posveti na način koji ste sami odabrali. Mi smo odabrali sredinu (The Guide), odnosno kratko pojašnjenje o tome što jedemo.
Kao što sam napisala, jelovnik je kratak i nema puno promišljanja. Prije predjela za stol nam je stigla Hestonova interpretacija klasičnog koktela od škampa – zalogaj jastoga i salate u Marie Rose umaku, posluženo u košarici od tijesta i ukrašeno kavijarom od lososa. Košarica je bila pristojan početak, no s jednom od velikih pogrešaka (koje me smetaju u takvim restoranima) – prevelika za jedan zalogaj, a nespretna za nekoliko. Nakon što smo dio košarice skupili po stolu, a dio po majicama, pitala sam se zar nitko u kuhinji nikada ne proba to što nudi gostu. Dojam je ubrzo popravilo predjelo – dimljeni losos sa Gentleman’s Relishom (slani inćuni, maslac, začini i bilje) i kiselicom. Ovaj je slijed bio fantastičan. Najbolji dio cijelog ručka. Divan losos, zvijezda jela, samo malo oplemenjen dodacima. Ako volite dimljeni losos, ovaj, izrezan na debele fete, svakako treba probati.
Vrlo zadovoljni ovim jelom, odabrali smo isprobati i jedan dodatak meniju – skromni pečeni krumpir s kavijarom (Humble Cooked Roast Potato and Caviar). Opisan kao trostruko pečeni krumpir s obilnim slojem kavijara, očekivala sam puno. Činilo mi se da ne možete pogriješiti s krumpirom i kavijarom. No, bila sam u krivu. Izvana suh i prehrskav, iznutra brašnast – ovaj krumpir bio je razočaranje.
U odabiru pečenja odlučila sam se za pileće. Zanimalo me što Heston može napraviti od piletine. Pileće pečenje stiglo je s nadjevom od svinjetine, pireom od celera i umakom. Opći dojam bio je dobar, no ne i izvrstan. Meka piletina, ukusan gravy, no ništa posebno. Dejan je naručio teleće pečenje i ocijenio ga slično kao i ja pileće. Na kraju obroka, nekarakteristično, odlučila sam se za sir umjesto deserta. Sir na kraju obroka biram rijetko. Uglavnom sam već vrlo sita i žao mi je odustati od deserta. U Dinneru deserti mi nisu izgledali primamljivo, pa je sir došao na red. Nisam pogriješila – bili su odlični. Engleski sirevi posluženi s dodatkom chutneya od jabuke, pekmeza od smokve, kiseloga kruha s orasima, zobenim keksima i krekerima sa sjemenkama. Sve su porcije bile malene, pa mi je sir na kraju baš odgovarao.
Ukupni doživljaj
Kada smo se pokušali sjetiti zašto nam se posljednji put nije dopala večera u Dinneru, nije nam uspjelo. Zapamtila sam da nismo bili oduševljeni, no ne i zašto. Ovaj me odlazak podsjetio. U Dinneru nije loše, samo nije dovoljno dobro. Heston Blumenthal je svjetski poznat kuhar, restoran ima dvije Michelinove zvjezdice i očekivanja su velika. No nažalost, za mene nisu ostvarena. Ideja jednostavnog nedjeljnog ručka s fiksnim menijem (i prigodnom, nižom cijenom) čini mi se odlična. Jedino što glavna zvijezda – pečenje, nije zvijezda. Krumpir kojem sam se toliko veselila pokazao je da u Dinneru ne znaju što je pravi pečeni krumpir. Šteta. Pogled i usluga popravili su dojam, no bojim se da ne dovoljno da se vratim.
