Girona nije osobito upečatljiv grad. Nalazi se na sjeveroistoku Katalonije, u Španjolskoj, oko sto kilometara sjeverno od Barcelone i šezdesetak kilometara od francuske granice. Do Girone se lako stiže brzim vlakom iz Barcelone – vožnja traje oko četrdeset minuta – a grad ima i vlastitu zračnu luku. Iz Zagreba postoji izravan let Ryanaira. Girona ima oko sto tisuća stanovnika i vrlo ugodnu atmosferu srednje velikog grada.
Grad ima više od dvije tisuće godina dugu povijest – osnovan je kao rimska utvrda pod imenom Gerunda, a tijekom stoljeća bio je pod vlašću Rimljana, Vizigota, Maura i Franka. Jedna od najzanimljivijih četvrti je El Call, srednjovjekovna židovska četvrt koja se ubraja među najbolje očuvane u Europi. Impresivne gradske zidine iz rimskog i srednjovjekovnog razdoblja moguće je obići, a s njih se pruža izvrstan pogled na grad. Katedrala sv. Marije poznata je po najširem gotičkom brodu na svijetu i često je korištena kao filmska kulisa, među ostalim i u seriji Igra prijestolja.
Rijeka Onyar dijeli stari i novi dio grada, a uz nju se nalaze šarene kuće koje su postale jedan od zaštitnih znakova Girone. Grad je poznat i po iznimnoj gastronomiji, osobito zahvaljujući restoranu El Celler de Can Roca, koji je više puta proglašavan najboljim na svijetu. Casa Cacao smještena je u središtu Girone, nekoliko minuta hoda od starog grada i rijeke, a uključuje boutique hotel i čokoladni atelje.
Mi smo u Gironu došli zbog braće Roca. U El Celler de Can Roca, jednom od najboljih restorana na svijetu, već smo jeli. Bilo je vrijeme da ih ponovno posjetimo. Rezervirali smo restoran godinu dana unaprijed, a cijeli ostatak putovanja bio je samo dodatak tom ključnom ručku. Katalonci ozbiljno shvaćaju svoju hranu, a meni su možda i najdraža kuhinja uopće. A braća Roca svoju hranu shvaćaju još ozbiljnije i to se vidi u svim dijelovima njihova Roca carstva. Osim svojeg glavnog restorana s tri Michelinove zvjezdice i novijeg s jednom, imaju i niz drugih gastronomskih poduhvata, uključujući i već spomenuti sladak mali hotel s predivnim imenom – Casa Cacao.
Hotel je kreacija najmlađeg brata Jordija Roce i njegove šogorice Anne Payet, supruge najstarijeg brata Joana (voljela bih vidjeti kako izgledaju obiteljski ručkovi kod obitelji Roca). Hotel ima samo 15 soba, čokoladni atelje te café-bar s druge strane ulice. Lokacija hotela je odmah uz rijeku, no u mirnoj ulici, bez gužve. U blizini su i druga Roca mjesta, poput slastičarnice Rocambolesc. Većina gostiju, poput nas, ovamo dolazi jer imaju rezervaciju u El Celler de Can Roca. No povremeno netko dođe i zbog doručka. Doručak je, naime, njihov glavni USP. Osmislio ga je Joan Roca i nudi se pod imenom gastronomski doručak. Moram priznati – ovo je bio moj prvi doručak u sljedovima.
Doručak se, dakle, sastoji od četiri slijeda. Nakon cijeđene naranče, dobili smo kašu od zobenih pahuljica s jogurtom i voćem. Iako to inače nije nešto što pretjerano volim, kaša je bila tako dobra da sam je cijelu pojela. Greška, jer nakon toga zapravo više nisam bila gladna. A doručak je tek počeo. Slijedila je focaccia, fenomenalni pršut ibérico, razni drugi naresci i vrlo dobar sir. Sve sam morala probati i sve je vrijedilo probati. Doručak je serviran na ostakljenoj terasi koja se nalazi na vrhu hotela i ima pogled na krovove Girone. Prekrasan ambijent. Nakon narezaka naivno sam mislila da smo pri kraju, no tek je tada stigla zvijezda cijelog doručka – poširano jaje prženo u krušnim mrvicama poput kroketa. Fantastično. I vrlo zasitno. Ovdje doručak već polako postaje vježba izdržljivosti, no još nije gotov. U hotelu nazvanom Casa Cacao (s radionicom za izradu kakaa), slatkiši su neizbježni. Etažer s tri vrste deserta svakoga dana nudi različite kolače. Prvog smo dana morali probati sve, uključujući i xuixo (čita se čućo), tradicionalni, slatki, mastan, duguljasti desert, punjen kremom od kakaa. Uz to smo dobili šalicu topljene čokolade koja je, neočekivano, bila hladna. Zanimljivo i znatno previše.
Sve u svemu, Casa Cacao je slatko mjesto (i bez igre riječima). Girona je također slatko mjesto. Ni jedno ni drugo ne bih preporučila nekome kome hrana nije jako zanimljiva i vrijedna putovanja. Ako su vam restorani dragi i spremni ste rezervacije dobrih mjesta napraviti godinu dana unaprijed, onda je ovo pravo mjesto za vas. Girona kao destinacija sama za sebe ne bi bila moj odabir. No Girona – kao grad u kojem žive, rade i kuhaju genijalni Roce – je pun pogodak.
