Tko kuha?
Hrvatska ima 1.244 otoka, otočića, hridi i grebena. Pedesetak ih je naseljeno, a gotovo na svakome od njih može se nešto pojesti. Na mnogima vrlo dobro, na nekima izvrsno. Među ove posljednje vratila se i Silba, u zadarskom arhipelagu. Alfred Hitchcock navodno je još šezdesetih, tijekom posjeta Zadru, ustvrdio: „Zalazak sunca u Zadru najljepši je na svijetu i neusporedivo ljepši od onoga na Key Westu na Floridi.“ Vidio sam oba pa bih ipak dodao: na Silbi je još ljepši. Silba je poseban otok. Bez automobila, s dugim ljetima i stazama među borovima. To je i otok umjetnika i glazbenika, ovamo je dolazio Johnny Štulić, ovdje je odjekivala Azra. Pomalo boemska, pomalo buntovna i, prije svega, svoja. Otok na koji se ljudi vraćaju godinama, ponekad desetljećima. Nekoć se na Silbi jelo izvrsno, a posljednjih godina ponuda je bila prilično skromna. Otvaranjem Yeshke to se promijenilo. Chef Milenko Vitorović oženio se Silbenkom Andreom i u prostoru u kojem je nekoć djelovala slavna konoba Mul, poznata po možda najboljim polpetama od hobotnice na svijetu, otvorili su novu konobu Yeshka. Tko pamti Mul, naravno, dolazi s određenim očekivanjima.
Što smo jeli?
Prije nego što nastavim, moram napomenuti da loše fotografije ni približno ne odražavaju kvalitetu hrane, koja je vrhunska. Dijelom je za to kriva slaba rasvjeta, dijelom fotograf, a dijelom i chefovo zanemarivanje činjenice da je objedovanje cjelovito iskustvo u kojem bi trebala uživati sva osjetila, a ne samo nos i usta, miris i okus. Jer jedemo i očima. Na posljednjoj fotografiji sasvim je jasno o čemu govorim.
Prijatelji s otoka upozorili su nas što sve moramo probati pa smo krenuli s tri predjela, jednim boljim od drugoga. Počeli smo pomalo neuobičajeno za more, s goveđim tartarom. Drugačiji od francuskog steak tartare et frites, ali jednako izvrstan, s kaparima, ljutikom i dijonskim senfom. Svjež, dobro začinjen i bez nepotrebnih dodataka koji bi prekrili okus mesa. Vrlo ukusno.
Nastavili smo carpacciom od dnevno svježe bijele ribe, prelivenim maslinovim uljem i emulzijom od mente. Riba je bila odlična, a kombinacija s mentom vrlo dobra. Prijatelji su nam posebno preporučili jakobove kapice pa smo probali i njih. Poslužene u maslinovu ulju s čili papričicama, češnjakom i začinima, bile su izvrsne. I ovdje je začina bilo upravo koliko treba. Za glavno jelo unaprijed smo se telefonom dogovorili za paštu s jastogom ili hlapom. Dobili smo hlapa i bio je to jedan od najbolje pripremljenih kojih se možemo sjetiti. Pašta, rajčica, maslinovo ulje i hlap, sve smo to već mnogo puta jeli, ali rijetko ovako dobro. Hlap je bio savršeno pripremljen, a pašta i šugo izvrsni. Matiji i meni upravo je hlap ostao kao najbolje jelo večeri.
Večeru smo završili jedinim desertom na jelovniku, pjenom od čokolade s maslinovim uljem i cvijetom soli. Kombinacija je poznata, ali ovdje je bila izvrsna. Pjena nije bila preslatka, a maslinovo ulje i sol odlično su joj pristajali. Okusom jedan od boljih deserata koje smo u posljednje vrijeme probali. Izgledom, nažalost, nije bio ni približno tako dobar.
Ukupni doživljaj
Silba ponovno ima konobu kojoj se možemo veseliti. Ondje gdje je nekoć bio legendarni Mul, danas je Yeshka i, sudeći prema ovoj večeri, ima dobre šanse postati jedno od mjesta na koja se na Silbi redovito vraća. Nama je bilo odlično. Konobar je bio ljubazan i nenametljiv, znao je kada treba doći, a kada nas pustiti na miru, a hrana je od prvog do posljednjeg jela bila izvrsna. Na kraju nam je bilo gotovo žao što smo Yeshku otkrili tek na završetku našeg ljeta na Silbi. Ali zato sada znamo gdje ćemo sljedeće ljeto započeti. U Yeshki.