Tko kuha?
Volim Beč, kao uostalom i mnogi od nas iz ovog dijela svijeta. U Beču se osjećam kao kod kuće i uvijek se veselim prilici da ga posjetim. Unatoč tome, tamo nikada ne jedem osobito dobro. Probali smo sve, od finih restorana do tradicionalne bečke kuhinje, i uvijek na kraju bili pomalo razočarani. Mnogi vole Plachuttu i bečki odrezak pa mi se čude i ne razumiju zašto prigovaram. Volim i ja bečki, ali ne toliko da ga jedem svakog dana. Tradicionalna salata od krumpira koja ga prati uglavnom u sebi ima šećer i vjerojatno je jedini oblik krumpira u mojem životu koji ću radije preskočiti. Tijekom godina probali smo i većinu restorana visoke kuhinje, poput Steirerecka u kojem smo bili više puta. Nije bilo loše, ali nije bilo ni posebno dobro. Možda bi najbolji opis bio – nepamtljivo. Moji pokušaji da isprobam jela poput schneenockerla u Figlmülleru nisu bili uspješni. Uglavnom, došla sam do zaključka da Beč volim, ali da u njemu ne volim jesti. I pomirila se s time. Sve do prošlog tjedna kada sam s grupom prijateljica posjetila Beč. Jedna od njih godinama je živjela u Beču i organizirala je cijeli itinerer, uključujući i odabir restorana. U nedjelju, prije povratka, odvela nas je na ručak u Le Bol. Konačno sam u Beču fino jela. Le Bol je mali francuski bistro u prvom okrugu Beča u koji se dolazi na ručak, ali se ondje lako zadrži mnogo dulje nego što je planirano. Ima reputaciju mjesta za jednostavnu, opuštenu francusku kuhinju. Ako uspijete dobiti stol, što često nije jednostavno, dočekat će vas prostor s vrlo prepoznatljivom atmosferom. Stol se može rezervirati samo uživo i ne primaju kartice. No, vrijedi truda.
Što smo jeli?
Pri ulasku u restoran odmah smo naišle na “la table commune”, odnosno zajednički stol. Iako postoje i manji stolovi, središte prostora zauzima upravo taj veliki stol za dvadesetak ljudi. Po njemu su razasute novine, časopisi i jelovnici. Nisam baš obožavateljica zajedničkih stolova u restoranima, ali moram priznati da je ovaj izgledao prilično privlačno. Budući da nas je bilo šest, ipak smo dobile odvojeni stol. Prostor cijelog restorana je stisnut, ali ugodan.
Budući da nam je to bio posljednji dan boravka u Beču, došle smo samo na kratak ručak. Naručile smo stoga svaka po jedno jelo i poneki desert. Prijateljica koja nas je dovela ljubiteljica je salate Monsieur Seguin, poslužene s grožđicama, kruškama, smokvama, kivijem i rajčicom, a na vrhu su dva komada gratiniranog kozjeg sira i vinaigrette. Ime salate dolazi iz pripovijetke “La chèvre de Monsieur Seguin” francuskog autora Alphonsea Daudeta iz zbirke Lettres de mon moulin, u kojoj se pojavljuje lik gospodina Seguina i njegova koza Blanquette. Ostale narudžbe uključivale su dva quichea, Quiche Lorraine, koji je dobio komplimente, i quiche sa špinatom i lososom, koji je bio malo prevlažan. Ja sam odabrala salatu Méditerranée s mozzarellom, patlidžanom, tikvicom, artičokom, kozjim sirom, bosiljkom, pestom i maslinama na lisnatoj salati, uz dodatak pršuta. Bila je zanimljiva i ukusna, iako s neizbježnim daškom austrijske suzdržanosti. Iako nisam stigla probati ostala naručena jela, sve smo bile zadovoljne ručkom i atmosferom. Dobra kombinacija francuskog bistroa i austrijske organizirane urednosti.
Nisam odoljela desertu i naručila sam Gâteau Le Bol. Opis je zvučao dekadentno, čokolada s umakom od vanilije. Kolač je na kraju malo razočarao, no nije pokvario dobar ukupni dojam cijelog iskustva.
Ukupni doživljaj
Hrana mi je jako važan dio svakog putovanja. Kada putujem na destinaciju na kojoj se dobro jede, veselim se tjednima unaprijed. Zato putovanju u Beč uvijek nedostaje jedna dimenzija. Nikada se ne veselim tamošnjim restoranima. Le Bol je osvježenje u mojem doživljaju Beča. Iako nije restoran koji bih preporučila kao vrhunski gurmanski doživljaj, ambijent i zanimljiva austrijska verzija francuskog bistroa vrijedni su odlaska. Dodatno, iako inače ne komentiram cijene restorana, u Le Bolu su vrlo razumne. Svakako se planiram vratiti i probati još poneko jelo. Unatoč tome što ne primaju rezervacije telefonom niti kartice, Le Bol je za preporuku.