Tko kuha?
U Pragu trenutačno postoji pet restorana s Michelinovom zvjezdicom. Prije pet godina večerali smo u dva od njih, Fieldu i La Degustation Bohême Bourgeoise, kojima se od tada redovito vraćamo. Field je otvoren 2014. godine u povijesnoj jezgri Praga, u ulici U Milosrdných, nedaleko od obale Vltave i Starogradskog trga. Otvorio ga je chef Radek Kašpárek, široj publici poznat kao dugogodišnji sudac češke verzije MasterChefa te voditelj emisije Hell’s Kitchen Češka. Restoran je Michelinovu zvjezdicu dobio 2016. godine i zadržao ju je u svim sljedećim izdanjima vodiča. Ponuda se temelji na degustacijskim jelovnicima koji se mijenjaju tijekom godine, ovisno o sezoni i dostupnosti namirnica.
Što smo jeli?
Field ima odličnu atmosferu. I inače u Pragu restorani šire neku neobjašnjivu ugodu. Djelomično me podsjećaju na nordijsku jednostavnost, ali uvijek s dozom hedonizma i topline koja me čini sretnom. Zato je za mene u Fieldu ambijent pola doživljaja. Ni hrana nije loša, no ovdje se vraćam prvenstveno zbog feelinga.
U restoranu nikada nije gužva, iako uvijek postoji tiho zujanje. Usluga je izvrsna, prisutna, no ne i napasna. Postoje samo dvije vrste degustacijskog menija. Mi smo ovoga puta, razumno, odabrali manji, s pet slijedova. Za početak nam je simpatični mladi konobar donio veliku kutiju punu različitih namirnica i objasnio da su to namirnice koje ćemo pojesti tijekom večere. Svaku je opisao i podvukao toliko popularnu održivost. Nisam nešto ludo zainteresirana kako izgleda tikvica koju ću pojesti, no ok, pristojan štos. Bolji od nekih drugih.
Večera je bila dobra, iako ne fantastična. Chef obožava vrlo žestoke okuse, što inače volim, no ovdje je žestina bila ipak previše. Za početak smo dobili nekoliko malih zalogaja i izbor kruha. Posluženi su brioche, tamni kruh i hrskavi kruh s ribanim sirom uz maslac, hladna juha od mrkve, glazirana rajčica, zalogaj s kremom i koprom te rolica s kremastim nadjevom. Brioche je bio fantastičan, kao i ostatak uvoda, pa ni sada ne razumijem zašto ta ukusna suzdržanost nije postojala i u ostatku večere.
Slijedila je pastrva s rabarbarom, kiselim vrhnjem i mladim izdancima smreke, koja je također bila jako dobra, umjerena i nježna, a nakon toga rak s kremom, Noilly Pratom i kavijarom. Arktička zlatovčica s guancialeom, blitvom i krastavcem bila je više zanimljiva nego ukusna. Mesni dio večere činili su kunić s telećom glavom, velouté umakom i crnom trubom, mangalica s radičem, rajčicom i gazpachom te teletina s koštanom srži, shiitake gljivama i goveđim lojem. Taj sam dio već prepustila Dejanu.
Za kraj su poslužena dva deserta, prvi s breskvom, grejpom, kozjim sirom i ružičastim paprom, a drugi s jogurtom, marelicom, matičnjakom i maslinovim uljem, nakon čega su stigli i petit fours uz kavu. Deserti nisu bili loši, no imali su tu vječitu boljku pokušaja deserta koji nisu desert. Možda je problem u meni jer za desert ne želim palate cleanser, već nešto slatko i teško.
Ukupni doživljaj
Večere u finim restoranima u Pragu su užitak. Odlazak u Field možda nije gastronomski doživljaj, ali je praznik civilizirane ugode. Sve, od ambijenta, posluge i hrane, urbano je, lijepo i usmjereno užitku. Nakon puno obroka u raznim finim restoranima, naravno da smo razmaženi i hrana me zato rijetko obori s nogu. Restorane doživljavam kao odlazak u kazalište u kojem su, osim hrane, jednako važni scenografija, glazba i produkcija. Sve to u Fieldu funkcionira odlično. Zato, iako sam jela i u boljim restoranima, Field ostaje na mojoj listi i s veseljem ću mu se vratiti kada ponovno budem u Pragu.