Tko kuha?
Kada ste razmaženi, kao što sam ja, teško je imati najdraže restorane. Neki su me restorani oduševili, ali kada sam se vratila, doživljaj nije bio isti. Malo je mjesta na kojima uvijek uživam, bez obzira na okolnosti i raspoloženje. Kada pronađem takav restoran, ne puštam ga i redovito se vraćam. Jedno od takvih mjesta je Dvor. Restoran s jednom od najljepših terasa ikada. Restoran u kojem chef razumije sve – hranu, gosta i doživljaj. O Dvoru i Hrvoju Zirojeviću već sam pisala. Dvor neopravdano nema Michelinovu zvjezdicu. S obzirom na to da su u Michelinovu vodiču odustali od prebrojavanja konobara i formalnih elemenata ponude da bi dodijelili zvjezdice, Dvor je svakako mjesto koje ih zaslužuje (svakako više od nekih drugih restorana u susjedstvu). No, sa zvjezdicom ili bez nje, Dvor je odličan restoran, jedan od mojih najdražih u Hrvatskoj i s veseljem ću mu se vraćati i dalje.
Što smo jeli?
U Dvoru smo, dakle, jeli više puta. Rado ponavljam jela koja su mi bila fina, ali u Dvoru uvijek dobijem i nešto novo. Ponovljeno jelo bio je ceviche. Taj divni Zirojevićev ceviche s jako puno sastojaka jedno mi je od najdražih jela uopće. Ceviche sam otkrila prije dvadeset godina u Limi. U Peruu ceviche ima nekoliko ključnih komponenata (između ostalog i par vrsta kukuruza). Nakon tog davnog, prvog cevichea pojela sam ih jako puno. Jedino što ih spaja jest sirov morski protein i citrusna marinada. Hrvoje Zirojević radi ceviche s toliko sastojaka da ih se ne bih usudila sve pogoditi. I nekako, sve skupa sjajno funkcionira. U dva, tri fantastična zalogaja stane sve – i svježina i more i umami.
Nakon tog prvog, poznatog tanjura, dobili smo i neka nova jela. Odličan tatarski od škampa, izvrstan savur i tuna carpaccio. Sva jela u Dvoru imaju sličan stil – jako dobri sastojci, poneki neobičan twist i dobar osjećaj za okus. Nakon odličnih hladnih predjela, slijedili su paccheri s kozicama, grancigulom i kamenicom. A večeru smo dovršili janjećim kotletima koji su također bili sjajni. U izlascima u restorane pokušavamo izbjeći večere (radije ručamo). U Dvoru, međutim, vrijedi prekršiti to pravilo. Osim što je ambijent prekrasan u sumrak, nakon večere se ne osjećam prejedeno. Tako i ovaj put, nakon svega što smo pojeli, desert nije bio upitan.
Deserti, bolna točka većine restorana, i u Dvoru su mi najmanje dragi dio obroka. Međutim, moram ih pohvaliti i reći da sam ovaj put uživala. Jela sam kompoziciju kave, čokolade, marcipana i lješnjaka i bila je jako dobra. Dejanov desert nisam probala, no bio je zadovoljan.
Ukupni doživljaj
Dvor je izvrstan restoran koji objedinjava chefa koji razumije hranu, voli (i razumije) svoje goste i prekrasan, dalmatinski ambijent. Nije uvijek lako postići kombinaciju dalmatinske ponude svježe ribe i nečeg originalnog i drugačijeg. U Dvoru to funkcionira sjajno. Naravno da u Dalmaciji želite jesti svježu ribu. S druge strane, možda biste rado iskušali nešto što nije tradicionalna riba na gradele (iako sam sigurna da u Dvoru nude i to). Ako vam se to čini zanimljivim i želite doista uživati u večeri, svakako posjetite Dvor. Neće vam biti žao.