Tko kuha?
Zapravo, ne znam tko točno kuha. Pročitala sam da je suvlasnik ovog novog restorana Mario Mandarić, čiju sam kuhinju probala nekoliko puta (posljednji put u Noelu). Druga dva suvlasnika su braća Ljubojević, također kuhari. Olivera Ljubojevića vidjele smo kada smo došle na ručak. Na mjestu gdje se danas nalazi Bistro 96 godinama je bila Točkica – ne pretjerano ambiciozan restoran u koji smo svraćali kao mladi asistenti jer su cijene bile prihvatljive. Cijeli ambijent pasaža u Maksimirskoj ne odiše luksuzom, pa je smještanje bistroa u taj kontekst hrabar potez. No, budući da ja (kao i prijateljica koja mi se pridružila na ručku) volimo hrabre poteze, isprobale smo Bistro 96.
Što smo jeli?
Kada smo ušle u restoran, bio je potpuno prazan (utorak, ručak). To nikada nije dobar znak. Iako sam pročitala da su novi vlasnici preuredili prostor, meni je ambijentom i dalje nalikovao na Točkicu. No, za razliku od Točkice, jelovnici (složeni u smotuljke na stolu) vrlo su kratki i ne uključuju tjesteninu s gorgonzolom. Bistro 96 želi biti pravi, francuski bistro. Meni je sažet (što pozdravljam), ali uključuje jela poput „pommes purée s ukiseljenom ljutikom, beurre noisette i istarskim tartufima“ – predjelo koje to zapravo nije. Ako ne želite juhu (od luka ili pileću), jedina alternativa za predjelo je steak tartar.
Konobar je bio simpatičan, iako naručivanje vina nije prošlo glatko. Moja je prijateljica naručila pileću juhu s griz knedlama i brunoisse povrćem. Bila je zadovoljna, no ne i oduševljena (ograđujem se da je to moja subjektivna procjena njezina dojma). Biftek tartar, međutim, bio je odličan. Kao netko tko stalno naručuje tartar (ovdje skoro da nisam imala izbora), teško me ugodno iznenaditi. No, Bistro 96 uspio je u tome. Meso je bilo rezano (plus), putar upjenjen (plus), tartar bogato začinjen (plus), a uz kruh iz Noelove pekare kao prilog je stigao i pomfrit (plus, iako mu je trebalo malo dorade). Neočekivano dobro.
Za glavno jelo obje smo naručile pačja prsa s kremom od mrkve i naranče, glaziranim mrkvama i umakom od naranče. Ponovno – jako dobro. Pačja prsa idealne konzistencije, s umacima koji dodaju karakter mesu. Odličan tanjur koji je prekrio sva sjećanja na Točkicu i njezinu tjesteninu s gorgonzolom. Desert, nažalost, nismo naručile, iako sam vrlo znatiželjna kakvi su.
Ukupni doživljaj
Bistro 96 djeluje pomalo „out of place“ u pasažu u Maksimirskoj. Ovdje bi bilo lakše zamisliti kvartovsku pizzeriju. No, naravno, pozdravljam otvaranje ambicioznih restorana izvan centra grada. Mali broj jela u ponudi znak je pametnog planiranja, iako bih jelovnik ipak malo proširila. Jela koja sam probala bila su jako dobra. Osmislio ih je i pripremio netko tko razumije gastronomiju i zna kuhati. A dobro skuhana jela uvijek me razvesele. Međutim, obrok nije samo dobro začinjen tartar. U Bistro 96 sigurno ću se vratiti (i probati desert), ali ako se ponuda ne razvije, nisam sigurna da je ovo mjesto na koje bih dolazila redovito.