Prve godine preseljenja u Nizozemsku, moja me prijateljica Hrvatica u listopadu pitala što sam kupila djeci za Sv. Nikolu. “Sv. Nikola je u prosincu”, odgovorila sam zbunjeno, “kupit ću im neku čokoladu.” “Molim? Ne možeš tako! Ovdje je to BIG deal!”, rekla mi je. No te godine zapravo nisam imala pojma koliko je to BIG deal. Moj sin još nije išao u vrtić, a kći je išla u školu, ali nije znala jezik. Stoga nisu bili pod utjecajem druge djece niti su me mogli upoznati s ovdašnjim običajima.
Malo sam se zbunila kada su mi jedni prijatelji prilikom šetnje uz luku pokazali da upravo ovdje pristaje brod od Sinterklaasa. Onda su nas pozvali na paradu koja je prolazila kraj njihove ulice i prvi put sam vidjela koje ludilo zavlada Nizozemskom u to praznično doba.
Krenimo redom:
1. Dolazak
Sredinom studenog, Sv. Nikola kreće sa svojim brodom iz Španjolske i dolazi u Nizozemsku. Svaki grad ima “Dolazak”, a potom paradu koja se proteže kroz cijeli grad. Ovdje Sv. Nikola nema Krampusa, nego ima pomagače koji se zovu Crni Petar ili Zwarte Piet.
Oni su obučeni u šarena odijela u kombinacijama crne i neke jarke boje sa zlatnim detaljima, a na glavama imaju karakterističnu kapicu s perom. Lica su im obojana u crno, što implicira da je nekad Crni Petar predstavljao roba Sv. Nikole, i zato je to vrlo kontroverzno te se danas smatra rasizmom. Zbog toga oni više oni nemaju crna lica, nego su samo “zamrljani” crnom bojom jer su se uprljali silazeći kroz dimnjak.
Kroz gradove putuje velika parada sa Sv. Nikolom i stotinama “Pietova” koji veselo plešu, sviraju bubnjeve i dijele tradicionalne keksiće Pepernoten (okusom kao speculaas, ali su maleni i okrugli), mandarine i kapice djeci. Sva su djeca obučena u Pietove, i vlada opća euforija.
2. Praćenje Sinterklaasa u Nizozemskoj i običaji
Budući da je u Nizozemsku stigao 2-3 tjedna prije svog rođendana, na kojem on dijeli poklone djeci, djeca (a i odrasli) svakako žele znati što se događa s njim u tim tjednima iščekivanja. Zato se na nacionalnoj televiziji (NOS) svaki dan u 18 sati gleda Sinterklaas Journal.
To je vrhunski isproduciran program u obliku ozbiljnih vijesti za odrasle, gdje se prati što, kada i s kim radi Sinterklaas. Emisija čak uključuje okrugli stol stručnjaka koji raspravljaju (sasvim ozbiljnih lica) o događajima tog tjedna. Sinterklaasu se, naravno, uvijek dogodi neka nezgoda, a djeca to shvaćaju krajnje ozbiljno. Ove godine po njega je došla hitna pomoć i nitko točno nije znao što mu je, pa je moj sin plakao i pisao mu pismo za ozdravljenje. Na kraju je ispalo da je samo slomio nogu, a u gipsu su mu bili pepernoten 😊.
Gotovo u svim školama Sinterklaas Journal se gleda i naredni dan, ukoliko ga je koje dijete propustilo.
Također, nizozemske škole, pogotovo u nižim razredima, organizirane su tako da je svakih 6 tjedana nova “tema”. U ovom je razdoblju, pogađate, uvijek tema Sinterklaas. Više od mjesec dana djeca crtaju Sv. Nikolu, veća djeca pišu liste želja, a svaki sat tjelesnog odgoja organiziran je kao poligon (Pietengym) u kojem oni vježbaju kao da su Pietovi i penju se po preprekama kao po krovu, spuštaju kao niz dimnjak, pakiraju i bacaju poklone u vreće.
Djeca koja uče slova, u tom razdoblju uče slova S i P. U nekim se razredima peku domaći pepernoten, a veća djeca imaju organiziran “Suprise” u kojem jedni drugima kupe male poklone (do tri eura) i upakiraju ih u posebne kutije (primjerice, ove godine je moja kći izvukla želju od djevojčice koja voli hokej, pop-it i sjajilo, pa smo joj kupile mali pop-it privjesak i sjajilo, a sve smo spakirale u kutiju u obliku hokejskog štapa, koju smo izradile). Djeca također jedni drugima moraju napisati pjesmicu od 8 rečenica.
Diljem zemlje u ovo se doba organiziraju razne priredbe sa Sv. Nikolom, on posjećuje škole i daruje ih. U gradu u kojem živimo gradska je vijećnica pretvorena u njegovu kuću, a u svim većim gradovima održava se velika glazbena predstava – Mega Sint Show.
Djeca kroz cijelo ovo razdoblje mogu ostaviti čizmice na prozoru, te će im Pietovi ostaviti mali dar. Ovisno o darežljivosti roditelja, to može biti nekoliko keksića ili čokolada (tradicionalno se daruju i čokoladna slova – prvo slovo imena), a može biti i veći poklon, poput male plišane igračke ili autića. Djeca u čizmicu mogu staviti mrkvicu za Sinterklaasovog konja, Ozosnela (O zo Snel – o tako brz). Prve godine kad smo se doselili, ja ovo nisam znala, a netko je mojoj kćeri u školi rekao da može staviti čizmicu na prozor, što je ona i učinila te strpljivo čekala. Ja sam mislila da je to u dekorativne svrhe, sve dok na tečaju jezika, gdje je tema bila (iznenađenje!) – Sinterklaas, nisam naučila da moram stavljati male poklone u tu čizmicu i prije samog blagdana Sv. Nikole (ups!).
Većina obitelji prigodno ukrasi kuće, te na svoje prozore objesi slike malih kućica, simbolizirajući krovove po kojima će se Pietovi penjati. Sinterklaasu i Pietovima će poželjeti dobrodošlicu natpisom Welkom Sint & Piet!, kako bi oni znali da ih u ovoj kući željno iščekuju.
3. Glavni događaj ili Pakjesavond
U Nizozemskoj se pokloni dobivaju dan prije “rođendana” Sv. Nikole, dakle 5.12. Navečer se organizira tzv. Pakjesavond, a sama organizacija ovisi o tome koliko su roditelji angažirani oko same proslave. Neki (i zaista puno njih) iznajme Sv. Nikolu i nekoliko Pietova koji nakon večere pokucaju na vrata i donesu veliku jutenu vreću poklona (prethodno su poklone unutra stavili svi članovi uže i šire obitelji). Neki poklone stave u vreću, pa se jedan roditelj iskrade van, pokuca glasno na vrata i pobjegne, a kada se vrata otvore, ispred njih je vreća poklona koju su ostavili Pietovi.
U svakom slučaju, daruje se obilno, stoga djeca, naravno, ovaj događaj željno iščekuju. Na Pakjesavond nerijetko su pozvani i bake i djedovi, te je cijela večer jedno prekrasno obiteljsko druženje.
Mi smo ipak zadržali djelić naše tradicije i zasad nemamo Pakjesavond, nego večer prije čistimo čizmice i stavljamo ih ispred kamina. Ove je godine moj sin predložio da u sam kamin stavimo jastuk, kako se Piet ne bi ozlijedio kad silazi niz dimnjak. Ujutro će ih u čizmicama dočekati pokloni, a dan ćemo provesti u obiteljskom druženju jer taj dan nema škole, a moj suprug je uzeo slobodan dan.
Većina škola u Nizozemskoj djeci daje slobodan dan 6.12. kako bi se u miru mogli igrati s novim igračkama. Ukoliko ipak imaju školu, na nastavu mogu ponijeti jednu od novih igračaka i pokazati je pred cijelim razredom.
Za razliku od Hrvatske, gdje je Sv. Nikola zapravo vrlo mali događaj, a Božić za djecu predstavlja glavno darivanje godine, ovdje je Božić više usmjeren na obiteljsko druženje i ukusnu hranu, a manje na poklone. Božić, naravno, slave prvenstveno kršćani, ali Sinterklaasa ovdje slave svi.
Ukoliko planirate posjetiti Nizozemsku, svakako bih savjetovala da je posjetite u doba Sinterklaasa i osjetite djelić čarolije koja kroz cijelo to razdoblje prožima zemlju.
