Tko kuha?
Ningbo je mali kineski grad (11 milijuna stanovnika) udaljen dva sata vožnje južno od Šangaja. U prijevodu znači „Mirni valovi“ i ima tradiciju dulju od 7000 godina, što im je ostavilo dovoljno vremena da usavrše kulinarske tehnike. U Kini je na glasu kao područje u kojem se iznimno dobro jede. Mi smo ondje završili jer smo krenuli u posjet sinu koji je u Ningbou proveo semestar na studentskoj razmjeni, pa smo, kad smo se već našli tamo, s velikim interesom odlučili kušati lokalnu kuhinju. U Kini restorani najčešće nemaju klasične web-stranice, a njihov digitalni trag je slab. Sustav rezervacija također je složen i oslanja se na WeChat, pa odabir restorana nije jednostavan. Na kraju smo se odlučili za Seafood House uz jezero Dongqian. Riječ je o jedinom restoranu u Ningbou s dvije oznake Crnog bisera (Black Pearl je kineski odgovor na Michelinov vodič).
Što smo jeli?
Restorani u Ningbou zatvaraju se prilično rano i najčešće ne primaju goste nakon 20 sati. Mi smo stigli u 20:15, izravno s puta, i nisu bili zadovoljni našim kašnjenjem. Jela dolaze na stol odjednom i sva su namijenjena dijeljenju. Jelovnik je usmjeren na kuhinju Ningboa i regije Zhejiang, s naglaskom na morske plodove.
Jedno od klasičnih jela koje nude je „drunken“, odnosno marinirani plavi rak (zuixie), specijalitet Ningboa. Rak se marinira u intenzivnoj mješavini sojina umaka i žutog vina, čime se osigurava sigurnost konzumacije i postiže vrlo meka tekstura mesa. Nakon dovoljno duge marinacije rak se precizno reže na komade i poslužuje odmah, bez dodatnih intervencija. S njim smo započeli večeru. Moram priznati da ne razumijem privlačnost ovoga jela. Iako vjerujem da sam otvorena novim okusima, ovo je za mene bio potpuni promašaj. Jedan zalogaj bio je previše.
Slijedilo je majiang niurou, hladna govedina narezana na tanke ploške, poslužena s umakom od sezamove paste, sojina umaka, octa, čilija i češnjaka, uz dodatak luka ili mladog luka. Ukusno, ali ništa posebno. Još me manje impresionirala juha dong sun songrong tang. Ta skupa juha zimski je specijalitet Ningboa zbog kombinacije vrlo mladih zimskih izdanaka bambusa i rijetkih, skupih gljiva matsutake. Nažalost, nismo znali cijeniti njezinu ekskluzivnost.
Nakon toga smo probali fen si shanbei, parene jakobove kapice poslužene na staklenim rezancima s češnjakom i mladim lukom. Bile su izvrsne i uvjerljivo najbolje jelo večeri. Nastavili smo s you bao he xia, prženim riječnim škampima u ljusci, pripremljenima na ulju uz sojin umak i mladi luk. Ovi se škampi jedu s ljuskom i nisu loši. Morali smo probati i hong shao xiao pai, svinjska rebra pirjana u tamnom sojinom umaku sa šećerom i vinom, tipična za kuhinju Ningboa. Zanimljivo i fino, iako ne vanserijski. Konačno, probali smo i xiaolongbao, parene dumplingse punjene mesom i juhom koja se oslobađa tijekom parenja. Pomalo blijedo jelo, barem meni.
Što se deserta tiče, u Ningbou su posebno ponosni na ningbo tangyuan, slatke rižine okruglice od ljepljive riže, poslužene u bistroj slatkoj juhi, često aromatiziranoj osmantusom. Za mene čisti promašaj.
Ukupni doživljaj
Iako sam kineskoj kuhinji dala brojne prilike, doista mi ne odgovara. Ono na što su posebno ponosni, poput teksture, meni često djeluje kao pogreška. Okusi su mi u pravilu preblagi i često idu u smjeru koji mi ne odgovara. Uvažavajući da u Kini postoje brojne kuhinje i da ne mogu tvrditi da sam ikakav znalac, ono što sam ovdje probala me nije osvojilo. Ne odgovara mi ni sam ritual večere, s mnogo jela koja dolaze na stol i dijele se. Nedostaje mi i više pažnje prema gostu, a deserti mi u pravilu ne odgovaraju. Seafood House od mene ne dobiva dobru ocjenu zbog zbrzanog servisa i nedostatka interesa. Hrana je možda odlična za znalce, no za mene je promašaj.