Tko kuha?
Le Bistro za sebe kaže da “objedinjuje tradicionalnu hrvatsku kuhinju i francuski chic”. Moram citirati i njihov opis ambijenta: “profinjeno art deco nasljeđe hotela, ostakljeni osunčani prostor za objedovanje, živopisna zelena terasa s daškom uličnog teatra, neizostavni bistro-klasici, šarmantna, vrhunska i brza usluga te opuštena atmosfera”. Djelomično se slažem. Le Bistro doista jest neizostavno mjesto za zagrebačke ljubitelje restorana. Veliki stakleni prozori u centru grada su zgodni, no stolovi su vrlo blizu jedan drugome, pa je atmosfera istodobno opuštena i pomalo stisnuta. Kao i u restoranu Zinfandel’s, i ovdje je chefica Ana Grgić.
Što smo jeli?
U Le Bistro idem rijetko. No božićno vrijeme me motiviralo i odlučili smo da je ovo dobar odabir za ručak s prijateljima. Cijela Esplanada, pa tako i Le Bistro, trebala bi neko malo osvježenje. Iako ovo mjesto za mene odaje vrlo zagrebački „štih“, zapravo izgleda pomalo zapušteno. Jelovnik je, slično kao i ambijent, ambiciozan, sa sastojcima poput puževa, no izvedba bi mogla biti bolja.
Za stolom nas je bilo četvero i naručili smo različita predjela. Dimljene kozice s pekmezom od dunje i čilija, uz velouté od kozica i crumble od korijandera, nisam probala (navodno su bile pristojne). Moj odabir bili su njoki od cikle s prženim ružmarinom, gelom od šipka, pjenom od paškog sira i paljenim pinjolima. Bili su dobri, ali ne i sjajni. Probala sam i krokete od vrganja s pestom od suncokretovih sjemenki i timijana, marmeladom od vrganja i crumbleom od čvaraka, koji su mi bili najbolje jelo ručka. Puževi s krunom od anisa, orzotto s pestom od začinskog bilja, pjenom i prahom peršina te hrskavom zobi nisu bili ništa posebno.
Glavnom jelu možda nismo dali priliku jer nas je troje naručilo bečki odrezak. Bečki ovdje nazivaju svojim klasikom i dolazi poslužen s kremastim pireom i lisnatom salatom. Ljudima iz našeg dijela svijeta teško je ponuditi bečki koji će nas oduševiti ili čak zadovoljiti. To je jelo koje dobro poznajemo i često jedemo. Dejan nije bio zadovoljan, no meni je ponuđeni bečki bio pristojan. Iako je bio najmanji bečki odrezak koji sam ikada pojela. Kremasti pire i lisnata salata bili su više dekoracija nego prilog. Vegetarijanka za stolom probala je školjke sv. Jakova uz velouté od buče i naranče, kremu od cvjetače, pesto od bučinih sjemenki i tuile od buče.
Na kraju smo naručili tri različita deserta, koja su također mogla biti bolja. Mousse od oraha s kremom od skute, biskvitom od maka i karameliziranim jabukama; crémeux od kestena s crumbleom od lješnjaka, ganacheom od tamne čokolade i ušećerenim kestenom; te topli brownie od banane i kave s kremom od sira, karameliziranim bananama i crumbleom od smeđeg maslaca. Moj je odabir bio brownie, koji je poslužen s izrezanim komadima banane koji su djelovali kao neprimjeren dodatak na tanjuru.
Ukupni doživljaj
Prošlog sam puta u recenziji napisala:
“Na naslovnici Le Bistroa piše da su kultno zagrebačko foodie odredište. Ako živite u Zagrebu i volite restorane, Le Bistro je neizbježan. Ambijent je specifičan i zanimljiv, unatoč stisnutim stolovima i običaju gostiju da svoje kapute objese na naslone stolica. Jela su povremeno nepotrebno ambiciozna. Više bih voljela naručiti nešto jednostavnije i provjereno dobro.”
Slažem se s tom ocjenom i danas, iako mi se čini da restoranu nedostaje malo uglađenosti na kojoj se bazira njegova osnovna ponuda. Sve, od stolova i stolica do odabira ponude i izgleda jela na tanjuru, moglo bi imati malo više rafiniranosti i sjaja. Uz malo dodatka, Le Bistro bi mogao biti odličan restoran.