Tko kuha?
La Degustation Bohême Bourgeoise otvoren je 2006. godine u povijesnoj jezgri Praga, u ulici Haštalská. Restoran od 2012. kontinuirano ima Michelinovu zvjezdicu i jedan je od restorana koji su obilježili razvoj suvremene češke gastronomije. Koncept se temelji na reinterpretaciji češke građanske kuhinje, pri čemu su inspiracija recepti iz kuharice Marie B. Svobodove iz 1894. godine. Jelovnik je isključivo degustacijski i mijenja se ovisno o sezoni, a priprema se od lokalnih namirnica poput riječne ribe, divljači, povrća, gljiva i samoniklog bilja. Chef patron je Oldřich Sahajdák, a kuhinju vodi Marco Christov. Blagovaonica je uređena oko potpuno otvorene kuhinje pa gosti tijekom večere mogu pratiti pripremu svakog slijeda.
Što smo jeli?
La Degustation je izvrstan restoran i mogao bi mirno biti smješten u bilo kojoj svjetskoj metropoli. On me zapravo podsjeća da Prag i jest metropola. Iako hrana nije najbolja koju sam ikada jela, večera u ovom restoranu je izvrsna. Kao i u Fieldu, ambijent je lažno jednostavan. Zapravo je “open plan” prostor vrlo dobro promišljen i jako ugodan, iako imam jednu zamjerku, a to je akustika, koja otežava razgovor. No, atmosfera je toliko dobra da akustika ne umanjuje ukupni dojam.
U La Degustation Bohême Bourgeoise bili smo već nekoliko puta i kvaliteta je trajno konzistentna. Nudi se samo jedan degustacijski meni koji nije pretjerano dugačak. Cijenim to jer je večera nakon koje se ne osjećam prejedeno postala rijetka. U La Degustationu znaju baratati s laganim namirnicama i pretvoriti ih u nešto zanimljivo. Primjerice, kao amuse-bouche vrlo uspješno nude list zelene salate s pestom ili komadić rotkvice. Cijenim maštovitost i kreiranje obroka iz jednostavnih postavki. No, ovo nije mjesto za svakoga. Ako volite obroke s puno ugljikohidrata i proteina, neće vam se svidjeti.
Dakle, večera je započela s prethodno spomenutim listom salate, rotkvicom, hrskavim tartarom, moussom od mesa s gorušicom i želeom od cikle koji je trebalo polizati s tanjura. Prilično hrabar potez, no meni simpatičan.
Nakon što smo pojeli amuse-bouche (i pogledavali po restoranu u kojem su svi, kao i mi, lickali tanjure) stigle su šparoge s krumpirom, jabučnim octom i hrenom. Izvrsno jelo. Slijedila je potočna pastrva s korabicom, vlascem i umakom od bazge. Ponovno, vrlo dobro. Iako inače nisam ljubiteljica tako pročišćenih okusa, ovdje je funkcioniralo. Povrće dominira i minimalno je termički obrađeno, što mi se svidjelo. Treće jelo bio je smuđ s medvjeđim lukom i proljetnim začinskim biljem. Fino. Glavno jelo stiglo je relativno brzo. Bez kruha, putra i raznih dodataka, kao da smatraju da je par odabranih tanjura dovoljno da zadovolji svakog gosta. Na kraju mi se glavno jelo najmanje svidjelo. Govedinu uz umak od piva i kremu od gorušice uglavnom sam prepustila Dejanu.
Desert je bio najlošiji dio cijele večere. Rabarbara s jogurtom i kiselicom je točno ono što me ljuti u finim restoranima s promašenim desertima. Ovako lagana večera kakvu nude u La Degustation Bohême Bourgeoise mogla je biti zaokružena i desertom koji ne glumi čistača nepca. Šteta. Na kraju su posluženi petit fours: tanki hrskavi keks i madeleine koji su me barem malo utješili.
Ukupni doživljaj
Sviđaju mi se fine dining restorani u Pragu. Opisala bih ih kao ambicioznu jednostavnost. Hrabro je u restoranu nuditi samo jedan degustacijski meni, s pet slijedova, i to uglavnom baziranih na povrću, s vrlo malo ugljikohidrata. No, za ljude poput mene koji u restoranima uživaju u ideji, vještini i kemiji, ovakva su mjesta odličan odabir. Dodatno, svi ti češki restorani imaju tako dobru atmosferu. Sve skupa djeluje kao stav: mi se ne moramo pretjerano truditi jer naša prirodna kvaliteta govori dovoljno. I mene su uvjerili. Kao i prethodnih godina, iz La Degustationa sam izašla zadovoljna i sigurna da ću, kada ponovno dođem u Prag, ponovno doći na večeru.