Tko kuha?
Restoran Korak nalazi se na obiteljskom imanju i vinariji Korak na Plešivici, kraj Jastrebarskog, a vodi ga chef Bernard Korak. Kuharsku je karijeru počeo u zagrebačkom Dubravkinom putu kod Priske Thuring, zatim je radio u Hiši Franko kod Ane Roš, gdje je postao sous-chef, a usavršavao se i u Osteriji Francescani Massima Botture u Modeni. Nakon povratka na Plešivicu otvorio je restoran u sklopu obiteljske vinarije. Korak je 2023. dobio Michelinovu zvjezdicu i Michelinovu zelenu zvjezdicu za održivost, a Bernard Korak iste je godine proglašen chefom godine. Kod Koraka smo već bili i bilo nam je fino.
Što smo jeli?
U Korak morate željeti ići. Naime, vožnja iz Zagreba traje oko sat vremena po ne baš najljepšim cestama. No kad jednom dođete, shvatite da se sve to isplati. Mi smo došli na ručak jedne jako tople ljetne subote. Vinogradi, pogled i povjetarac prva su stvar koju doživite kada izađete iz automobila. I neki feel good faktor koji vas odmah motivira da popijete čašu vina. Iako je prostor restorana vrlo ugodan, pomalo mi je žao što se ručak ne može jesti vani.
U Koraku nude dva jelovnika, dulji i kraći. Kako smo prošloga puta nakon kraćeg ostali pomalo gladni, ovoga smo puta odabrali dulji, od osam sljedova. Jelovnik ne postoji ili ga barem ja nigdje nisam našla. Nemam ništa protiv, iako bih rado unaprijed vidjela što ću jesti.
Kao i pri našem prethodnom dolasku, ručak je počeo s domaćim sourdough kruhom, maslacem, svježim kravljim sirom, kiselim vrhnjem, pršutom i velikim hrskavim krekerima. Krekere u Koraku rade od ostataka kruha, u skladu s njihovim pravilom da se hrana ne baca. U cijelom pristupu kuhinji i kuhanju osjećam utjecaj Ane Roš. Orijentacija na održivost, vlastiti vrt i namirnice koje pripadaju lokalnom ambijentu mi se sviđa.
U Koraku nema amuse-bouchea, barem ne u klasičnom smislu. Jela su načelno jednostavna. Za početak smo probali dimljenu losos pastrvu koja me ugodno iznenadila nježnim, limunastim okusom. Fino. Slijedio ju je tanjur mladih mahuna s kamenicom, beurre blancom i biljem. Zanimljivo, no ne i fantastično. Isto bih mogla reći i za tortelline poslužene u bistrom consomméu. Najbolje jelo cijelog ručka bili su puževi u raguu od kozlića, s pestom od pistacija i samoniklog bilja, bamijom i malim lisičarkama. Bili su doista izvrsni, snažni i drugačiji od svih ostalih sljedova.
Prije glavnog jela do stola su donijeli cijelu pečenu patku, a zatim je vratili u kuhinju i poslužili u nekoliko dijelova. Ovo me podsjetilo na vrlo slično iskustvo u Eleven Madison Parku. Bilo mi je simpatično i tamo i u Koraku. Nakon što su nam patkicu pokazali cijelu, donijeli su nam tanjure s pečenim pačjim prsima, mariniranim šumskim jagodama i biljem iz vrta. Patka je bila sjajna.
Desert, na kojem se većina restorana spotakne, bio je, kao i ostatak ručka, dobar. Dekonstrukcija bakinih palačinki sa sladoledom od oraha, hrskavim palačinkama te umakom od meda, tonke i zelenog soka od grožđa. Ručak je završio toplim caneléima punjenima chardonnayem koje su nam poslužili u vrtu. Kava i kolačić uz vinograd bili su apsolutno najbolji dio ručka.
Ukupni doživljaj
Iako Korak nije moj najdraži hrvatski restoran, jako mi je drago da postoji. Divna atmosfera Plešivice u toplo subotnje popodne doista je posebna. Dodatno, cijenim usmjerenost na lokalno koja nije samo deklarativna. Kod Koraka se piju vina Korak, što je meni odgovaralo, no nisu se svi za stolom složili sa mnom. Korak je zato odličan odabir za raskošne i opuštene obiteljske vikende u kojima vam se nikuda ne žuri, želite uživati u prirodi i imate nekoga u društvu tko je spreman preskočiti vino kako bi savladao ceste do Zagreba.