Tko kuha?
Nekada davno, kada smo se Dejan i ja tek upoznali, to je upoznavanje uključivalo i otkrivanje Ljubljane. Ljubljana je prije 25 godina bila slatka, kao što je uostalom i danas, a restorani u kojima smo tada jeli bili su manje inovativni, iako dobri. Mjesto koje sam najviše voljela bio je restoran As. Gostilna As počela je raditi krajem osamdesetih u Dutovlju na Krasu, gdje je Svetozar „Pope” Raspopović posluživao tjesteninu s plodovima mora i kraška vina. Krajem devedesetih preselila se u središte Ljubljane i ubrzo postala jedna od važnih adresa ljubljanske restoranske scene. Jako sam voljela njezinu veliku terasu u sjeni starog stabla. No vremena su promijenila i Gostilnu As i mene, pa se dogodilo da ondje nisam bila jako dugo. Općenito u Ljubljanu odlazim rjeđe, pa i dobri restorani rijetko dolaze na red. Kada sam nedavno, jednoga vrućeg ljetnog dana, konačno ponovno završila na ručku u Asu, pitala sam se zašto sam toliko dugo čekala.
Što smo jeli?
U Asu se jede klasično, no odlično. Iako sam puno puta priznala da u restoranima više volim eksperimentalnu kuhinju, povremeno je užitak jesti standardna jela. No tada moraju biti baš sjajna. E pa, u Asu jesu. Ambijent pomaže doživljaju jer ta jedinstvena terasa svakoga odmah odobrovolji.
Ručak smo započeli crudom. Na jednom tanjuru bili su izvrsni sirovi škampi s malo dobrog maslinova ulja. Iako se to ne čini kao revolucija, nije lako dobiti dobre sirove škampe. Za mene je to najbolji mogući početak obroka. Na drugom tanjuru poslužili su nam tris koji je uključivao i tunu. Fino, no voljela bih da je imao malo više karaktera. Tuna, za razliku od škampa, treba nešto više pomoći da dobije smisao.
Budući da je dan bio lijep i da nas je ponijela atmosfera, nakon predjela naručili smo i paštu i glavno jelo. Pašte su bile sjajne. Prvu, s vongolama, samo sam probala, a drugu, sa škampima i pestom, naručila sam za sebe. Ne bi mi palo na pamet spojiti škampe i pesto. Za mene su to dva različita jela. No moram priznati da je pašta bila odlična. Tagliatelle al dente, ni previše ni premalo umaka, s malo pinjola… Baš sjajno.
Od glavnoga jela, fileta brancina s malo krumpira, nisam očekivala previše. Naprosto mi ti brancini u restoranima nikako ne leže. To je jedno od jela kod kojih su mi gradele uz more nepobjedive. Ali As me demantirao. Tanjur je bio fantastičan. Toliko dobar da se želim vratiti po još. A to mi se s brancinom u restoranima gotovo nikada ne događa.
Deserti, kao i sva ostala jela, slijede klasičnu ponudu. Dejan je naručio neki oblak od kreme i jagoda koji nisam probala, ali on je bio zadovoljan. Ja sam, predvidivo, naručila tiramisu i bio je iznenađujuće dobar. Završetak je bio potpuno u skladu s cijelim obrokom: tradicionalan, ali izvrstan.
Ukupni doživljaj
Opisujući svoj doživljaj u Gostilni As, zapitala sam se zašto toliko dugo nisam bila ondje. To ću u budućnosti svakako ispraviti. Ovo je jedno od rijetkih mjesta koje nudi relativno tradicionalan meni, ali u sjajnoj izvedbi koja ga čini vrijednim posjeta. Ambijent je ugodan, usluga odlična, a svako jelo dobro ili izvrsno. S ručka sam izašla zadovoljna i ponovno pomalo zavidna Ljubljani, koja nas u usporedbi sa Zagrebom ponekad uspješno nadvlada. Gostilna As restoran je vrijedan preporuke i, naravno, ponovnog dolaska.