Tko kuha?
Dubravkin put je još jedna zagrebačka institucija. Smješten na jednoj od najljepših lokacija u gradu, u šumi Tuškanac. Iako je terasa Dubravkinog puta divna, interijer bi trebao promjene. Restoran već godinama ostavlja dojam prošlih (ne nužno boljih) vremena i djeluje umorno. Sjećam se kada smo birali jastoga iz akvarija u restoranu. Od tada se ništa nije izmijenilo i to mi umanjuje doživljaj. Kroz Dubravkin put prošli su brojni chefovi, poput meni omiljene Priske Thuring i izvrsnog Roberta Bašića. Danas, pod vodstvom mladog chefa Tibora Valinčića, Dubravkin put ima Michelinovu zvjezdicu. Zanimalo nas je je li zaslužena.
Što smo jeli?
Moram priznati da sam bila malo sumnjičava. Iako sam u Dubravkinom putu jela puno odličnih obroka, bilo je i onih koji su me razočarali. U posljednje vrijeme, kada bih razmišljala kamo otići na ručak u Zagrebu, Dubravkin put ne bi mi pao na pamet. Šest me ipak motivirao da provjerim što ima novoga.
Za ručak smo odabrali jedan utorak u siječnju i ušetali u potpuno prazan restoran. Nakon sat vremena pojavio se još jedan par koji je sjeo nekoliko stolova dalje. Trenutačno u Dubravkinom putu nude poseban meni za ručak u kojem birate tri ili četiri slijeda iz njihove ponude. S obzirom na to da se sjećam razdoblja kada su jela na meniju bila vrlo komplicirana i eksperimentalna, ova ponuda za ručak bila je ugodno iznenađenje – poneki klasik i relativno jednostavna, prepoznatljiva jela. Dejan i ja odabrali smo četiri slijeda i to istih jela (šteta).
Za početak klasični tatarski biftek (tek sam pišući za Šest osvijestila koliko često naručujem tatarski). Dubravkin put radi poznati tatarski biftek, no to rade i mnogi drugi restorani. U posljednja tri restorana koja sam opisala, jeli smo odličan tatarski. Unatoč svemu, uživali smo. Meso rezano, a ne mljeveno, bilo je idealno začinjeno. Ne volim minimalističke tatarske u kojima nema začina i dodataka. Ovaj u Dubravkinom putu bio je idealan, možda najbolji u proteklih godinu dana (a to govori puno). Nažalost, bio je prehladan, što razumijem, ali nikako ne opravdavam. Gledajući prazan restoran, pitala sam se kako uopće nude tatarski. Iskupio se fantastičnim tostiranim briochem i pjenastim maslacem (što je divna promjena u odnosu na naribanu verziju koju ne volim). Već sam bila zadovoljna i ugodno iznenađena.
Toplo predjelo bio je rižoto parmigiano reggiano. Rižoto je za mene jelo u koje je dovoljno ubaciti puno maslaca i parmezana (pomaže naravno i dobar temeljac) i svi će biti zadovoljni. Još ako ga definirate kao rižoto od parmezana, teško možete pogriješiti. Tako je i bilo. Dekadentan rižoto s intenzivnom dozom sira. Fino.
Za glavno jelo odabrali smo biftek s krumpirom glaziranim u creme fraicheu i vlascu. Previše svega, naravno, ali takav nam je bio dan. Ponovno jednostavno jelo s kojim je lako pogriješiti. Međutim, bilo je fino. Medium rare biftek bio je doista medium rare. Krumpir je (kao i rižoto) bio težak, ali izvrstan. Kada ugljikohidrate pomiješate s dovoljno finih masnoća, rezultat je uvijek dobar. Ovaj put mi je to bilo u redu i baš sam uživala u dekadentnom krumpiru. Nakon tri jela, bila sam vrlo zadovoljna.
Za deserte je u Dubravkinom putu (vjerujem) još uvijek zadužen Robert Bašić. U svim iteracijama Dubravkinog puta njegovi deserti uvijek su bili svijetla točka – eksperimentalni i neočekivani, a sjajnog okusa. Nakon izvrsnog ručka, veselila sam se desertu. Nažalost, bread pudding (s umakom od vanilije i sorbetom od mandarine) bio mi je najlošiji dio ručka. Umjesto da bude sočan (što je za mene ključna osobina bread puddinga), bio je pomalo suh i nekako umoran. Šteta.
Ukupni doživljaj
Potpuno neočekivano, u Dubravkinom putu bilo nam je odlično. Jednostavan jelovnik, s vrlo pristojnom cijenom, simpatičan konobar i odlična izvedba klasičnih jela. Desert ću otpisati kao iznimku jer sam previše puta jela izvrsne Bašićeve kolače. U ponudi su imali Grka, što nije često i baš nas je razveselilo. Ambijent zahtijeva izmjene, no položaj ovog restorana uvijek ga čini posebnim. Jedan sivi utorak u siječnju Dubravkin put učinio je puno boljim. Vraćam ga na listu mjesta koja volim u Zagrebu.