U svakom poslu, a posebice u gastronomiji, cijenimo inovativnosti, kreativnost, ali i hrabrost da se nudi nešto novo i drugačije, da se publika intrigira i provocira novim i neobičnim okusima, začinima i receptima. Zbog te hrabrosti cijenimo i volimo Točkicu. (I zbog kvalitete, naravno, ali o tome ćemo malo kasnije.) Naime, treba zaista imati hrabrosti pa u Zagrebu, u konkurenciji tisuća autohtonih i tradicionalnih domaćih lokala, koji nude sve moguće oblike i izvedenice azijske kuhinje, ili pak još više u okruženju bezbrojnih burger barova ili sushi zalogajnica, otvoriti restoran koji nudi jela iz egzotične zagrebačke, da ne kažemo austro-ugarske kuharice. I upravo su se na takav potez prije točno dvije godine odlučili vlasnici Točkice, bračni par Haraminčić. I što se jede u Točkici? Sir i vrhnje, goveđa juha s griz noklicama, ajngemahtec, štrukle, bečki s krumpir salatom, faširanci sa špinatom i pire krumpirom, tafelspitz, krvavice s restanim krumpirom i kiselim zeljem, pohani picek s rizi-bizijem, patka ili purica s mlincima, kaiseršmarn, pita od jabuka, štrudle… A ono što daje dodatnu draž Točkici vinska je lista koja parira navedenim jelima. Pa je tako Točkica restoran s najboljim izborom biodinamičkih vina u Zagrebu, s naglaskom na Slovence i Austrijance, uključujući i nama jako drage vinare i vinarije poput Šumana, Meinklanga, Mustera, Mlečnika, Fona, Keltisa ili hrvatskih aduta Vinas Mora (jeste li probali njihov Kaamen III? Ne? Morate). Raznovrstan je izbor vina na čaše, a pazili su i na one sklonije tradicionalnijem vinskom izričaju (i da, Ana, odgovor je potvrdan – imaju Grka).
Što smo jeli?
Nama je trebalo neko vrijeme da se odlučimo napustiti centar grada i zaputiti čak do Ljubljanice, kvarta u kojem se smjestila Točkica, blizu Zagrebačke avenije. No, vrijedi putovanja. :) Odgovorno tvrdimo da se u Točkici jedu najbolji štrukli u gradu, nježni, svileni, delikatni i elegantni. Nude se samo u zapečenoj varijanti, i u opciji sa ili bez špeka. I za bečki smo odrezak spremni riskirati naš ugled (ok, to se tako kaže) i hrabro ustvrditi da trenutno zaista nema boljeg u Zagrebu. Rade ga od mliječne teletine na svinjskoj masti, držeći se svih pravila zanata, i poslužuju ga uz finu krumpir salatu. Neodoljivi comfort food.
Ah da, još je nešto iz kategorije zg best of – Tafelspitz. Zapravo, jedino ga u Točkici spremaju kako treba, prema pravilima službe. Pa dobijete koštanu moždinu, juhu s korjenastim povrćem, kuhanu govedinu, hren s jabukama, špinat, restani krumpir… Divota.
Jeli smo i odličnu patku s jako dobrim mlincima. U kuhinji je očigledno netko tko ima sjajan know how za štrukle&štrudle i mlince. To zaista cijenimo. Nažalost je to postalo rijetkost. Tako smo se prošlog ljeta zasladili s finim štrudlama s marelicama, dok se u zimsko vrijeme za kraj obroka počastimo kaiseršmarnom s mousseom od jabuke i umakom od sezonskog voća, kojem je teško odoljeti. Od drugih jela koja smo isprobali možemo pohvaliti i goveđu juhu s griz noklicama ili gulaš od divljači. U Točkici paze i na sezonalnost, pa su tako nedavno imali i jako finu juhu od raštike. Vikendom su u ponudi i teletina i hobotnica ispod peke, a imaju ponešto i od morske ponude (hama iz teće i brudet od grdobine), no to se nismo usudili probati.
I sada dolazimo do, kako to kaže moja draga Ana, – ukupnog doživljaja. A on je, shvatili ste već, jako dobar. Koncept restorana pametno je osmišljen te im je – naoko nespojiva kombinacija – hrana iz starih zagrebačkih kuharica i odlična selekcija biodinamičkih vina – donijela i vjernu publiku. Cijene su vrlo korektne i ručak za dvoje u recimo tri-četiri slijeda kreće od 50 do 80 eura, ovisno od toga koliko su vam velike oči. Pri tome je važno znati i da su porcije dosta velike, te samim time podložne dijeljenju. Osim što su jedno od rijetkih mjesta u Zagrebu koje nudi tradicionalnu lokalnu hranu (a da nije gablaona), kuhanje je odlično, a namirnice su kvalitetne. I uz sve to možete uploviti i u neki drugi vinski svijet. I dobro se zabaviti. Uostalom, što može bolje popraviti loš ili izboljšati dobar dan, nego slasni štrukli, neodoljivi bečki i kajseršmarn iz emajliranih lonaca s točkicama i sa Zvonkom Špišićem u pozadini?