Stol

Alla Beccaccia

GDJE?
Pineta 25, Valbandon, 52212,
+385 52 520 753

KADA?
Restoran je otvoren od utorka do nedjelje, od 17:00 do 00:00 sati, dok je ponedjeljkom zatvoren.

4 min

Tko kuha?

Alla Beccaccia je restoran u Valbandonu, između Fažane i Pule, koji posljednje dvije godine vode Annamaria i Ivor Kolić. Annamaria je završila vinarstvo u Poreču i kulinarstvo na Culinary Institute of America, dok je Ivor zadužen za salu i vina. Radio je u restoranima poput Valsabbiona i Meneghettija. Oboje znaju svoj posao – i to se vidi. Restoran je za subotnji ručak bio pun do posljednjeg mjesta.

Što smo jeli?

Prema istarskim konobama imam pomiješane osjećaje. S jedne strane, imam mnogo dobrih uspomena na fantastične pljukance s tartufima. S druge strane, i previše loših – na grozne verzije istog jela. Iako me Istra naučila cijeniti raskoš bijelog tartufa, ne sjećam se kad smo ga posljednji put doista i dobili. Posljednjih godina uglavnom bismo završili na teškoj, brašnastoj tjestenini nakon koje bi se svi osjećali loše. Naravno da se u Istri može izvrsno jesti, ali često sam se iznenadila što su sve istarske konobe spremne poslužiti. Zato sam na plan da odemo u (meni) novu konobu gledala s određenom rezervom. Dodatno, kao deklarirani obožavatelj manjih sljedova, pomalo me plaše narudžbe poput teleće koljenice.

No, da odmah “spoilam” kraj priče – u Alla Beccaccii smo jeli sjajno. I to upravo teleću koljenicu. I pljukance (iako bez tartufa). Za početak smo naručili jezik boškarina, pečenu skutu s ciklom i kiselom kruškom te carpaccio od bifteka. Carpaccio je bio moj izbor i, iskreno, pogriješila sam. Iako je bio korektan, meso je bilo prehladno, što je česta, ali neoprostiva greška. Dodatno, nedostajalo mu je karaktera koji se inače postiže umakom. Međutim, jezik (koji inače ne volim) bio je sjajan – s točno pogođenom mjerom okusa. Skuta i cikla također su bile odlične, i žao mi je što nisam naručila upravo to, jer sam ovako krala zalogaje s tuđih tanjura.

Cijeli stol bio je zainteresiran za paštu, iako sam ja lobirala za tagliatelle, a ne (meni omražene) pljukance. Nadglasali su me i naručili smo dvije porcije pašte za nas četvero – jednu s boškarinom, drugu s divljači. Pljukanci su bili izvrsni, lagani i al dente. Umaci u oba tanjura odlični, gusti, ali ne i teški. Zaista dobar izbor.

Glavno jelo bila je teleća koljenica s krumpirom – jelo u kojem obično više volim krumpir nego meso. No, ovdje je meso bilo iznimno – mekano i raskošno, točno onako kako koljenica ispod peke treba biti. Na kraju mi je svega bilo previše, ali to je bila isključivo moja krivnja. Sve u svemu, Alla Beccaccia vratila mi je vjeru u istarske konobe i želju da im ponovno dam priliku – možda čak i za paštu s tartufima.

Nakon cijelog obroka činilo mi se da više ne mogu pojesti niti zalogaj. Naravno, kad nas je konobar pitao jesmo li za desert, nisam odoljela i naručila sam kolač od limuna s bijelom čokoladom i bademima. Bio je dobar, ali ne i izvrstan. Međutim, za stol je stigao i desert naziva “čokooliva”, opisan kao čokolada, sladoled, vanilija, maslinovo ulje i chili. Naručio ga je prijatelj kojem sam već prethodno krala skutu i ciklu. Kad je počeo stenjati od užitka, naravno da smo morali probati što ga je to tako razveselilo. Probali smo – i počeli stenjati i mi. Sladoled i rastopljena čokolada ne zvuče kao neka mudrost, ali dodatak krupne soli, chilija, mljevenog kikirikija i maslinovog ulja podigao je desert na razinu čarolije. Apsolutno savršen desert, jedan od najboljih koje sam jela u dugo vremena. Nakon što smo svi navalili, naručili smo još jedan. Bravo. Jako dobar kraj vrlo ugodnog ručka.

UKUPNI DOŽIVLJAJ

U Alla Beccacciu smo došli po prekrasnom sunčanom danu. Ambijent je ugodan i nepretenciozan, s lijepim vrtom. Dočekao nas je učinkovit konobar – brz, simpatičan i diskretan (to uvijek cijenim). Jelovnik u restoranu Alla Beccaccia je relativno kratak, s jasnom idejom istarske konobe, ali bez zastarjelih i potrošenih koncepata. Prava mjera modernizirane istarske kuhinje. Klasična jela pripremljena su odlično (pljukanci i teletina), dok su moderniji tanjuri uspjeli u eksperimentu (jezik i čokoladni desert). Pojela sam previše, ali najviše zato što sam pogrešno – i previše – naručila. Hvala Andreju što mi nije zamjerio krađu predjela i deserta. Sve u svemu, jako dobar subotnji ručak i mjesto na koje ću se s veseljem vratiti.