Obožavam vidjeti ženu sa stilom. I muškarca, naravno. No što sam starija, žene su mi nekako sve više u fokusu. Kada vidim nekog jako dobro odjevenog, to mi popravi dan. Ne mislim da odjeća (baš sasvim) čini čovjeka, no sve mi je važnije što nosim. Outfit ima moć da mi oboji dan i odredi raspoloženje. Zato, kada vidim ženu koja se osjeća dobro u vlastitoj koži, koja nosi nešto neočekivano i drugačije, koja promišlja svoj izgled – uživam. Imam nekoliko prijateljica koje to jako uspješno rade. Različitih su godina, građe i stilova, no svaki dan izgledaju odlično. Onako da ih imate potrebu pitati što to nose i gdje su to nabavile.
Iako nemamo jednake predispozicije za estetiku, stil se ipak godinama gradi. Potrebno je puno pogrešaka da bismo naučili što nam odgovara, a što ne. Dodatno, stil nije univerzalan, pa sam puno puta doživjela da ono što je meni lijepo, ljudima oko mene nije. No kada zanemarimo što drugi misle i posvetimo se oblikovanju vlastitog izgleda na način koji se nama sviđa, odjeća postaje zanimljiva kreativna forma. Ja se oduvijek oblačim za sebe. Unatoč raznim savjetima o tome što bih „trebala” (uže, kraće, manje crno), živim neku svoju modu. S nekim, sebi sličnim ženama se prepoznajem. Imamo isti minimalistički pristup, istu ljubav prema zanimljivim japanskim dizajnerima, istu želju za vidljivo-nevidljivim. Povremeno me netko impresionira svojim odabirima. Neke žene naprosto znaju. No, od svega – najviše uživam u svojem vlastitom ormaru.
A njime se treba stalno baviti. Iako se trudim kontinuirano smanjivati broj stvari, ne uspijeva mi uvijek. Odavno izbjegavam “impulse shopping”, no ipak povremeno kupim neku glupost. Imam i neke stvari koje jako volim, a gotovo nikada ne nosim. I njih bih se trebala riješiti. Prijateljica Vera kaže da jako puno razmišlja treba li joj nešto prije nego što to kupi (osim kad se baš zaljubi, a to je rijetko). Potpuno se slažem s njom. Vjerujem da o svakoj stvari treba jako puno razmišljati prije nego je kupimo. I da ono što konačno odaberemo mora biti veliki izvor užitka. Ako odjenete nešto o čemu ste dugo promišljali i sa zadovoljstvom odabrali, svi će primijetiti vaš outfit. Jer – stvar je u držanju.
Zato, danas kad promišljam što više ne spada u ormar, a što bih novo u njega željela uključiti, zaključujem nekoliko stvari. Komadi koje volim i nosim godinama redovito su posebni. Marni broš kojeg imam sto godina, Max Marin klasični kaput, jedna vrlo nekarakteristična Pradina torba koju sam kupila kad sam bila u devetom mjesecu trudnoće i ništa mi nije pristajalo. Zapravo je jako puno stvari u mojem ormaru staro više od deset godina.
Iako sam već napisala deset pravila mojeg ormara, volim pravila, pa pokoje novo – dobro dođe. Pripremajući se za još jedno pročišćavanje svojih stvari, odlučila sam što bi me trebalo voditi.
Prvo, ponekad treba biti nemilosrdan s eliminacijom. Kada mi nešto u ormaru stoji dugo i neiskorišteno, mora van. Nije mi lako bacati, dijeliti, pa čak ni prodavati stvari. Gnjavi me to. Dodatno, eliminirati nešto što sam skupo platila ili pažljivo birala doživljavam kao mali poraz. No stvari koje sjede na vješalicama, neiskorištene, samo kreiraju šum i onemogućavaju da brže, lakše i bolje kombiniram. Zato, u ovom čišćenju moram biti nemilosrdna.
Drugo, udobnost mora biti neupitna. Naravno, ja ne nosim niti usko, niti kratko, niti visoko, niti kožno. No, nije sve što posjedujem sasvim udobno. Iako se trudim pažljivo birati materijale, ponekad pogriješim i odaberem nešto što se gužva ili ne diše dobro. Općenito, odabir materijala mi postaje jako važan. A naći prave materijale je teško i naporno. Na primjer, kupiti dobar bijeli t-shirt je umjetnost – u velikoj mjeri zbog materijala. Zato, van moraju ići i svi oni komadi koji djeluju ok na vješalici, ali se ne ponašaju dobro na meni.
Treće, treba znati odustati. Pritom mislim na odustajanje od trendova koje smo prerasli ili odustajanje od nečega što bismo jako željeli nositi, ali nam nikako ne ide. U nekoj sam fazi (zbog oba ova razloga) odustala od traperica. Neke mi je takve trendove teško pustiti (recimo, odijela), ali ponovno – nemilosrdna eliminacija. Vrijeme je za neke nove kombinacije.
Četvrto bih mogla nazvati Verinim pravilom – moram jako dobro razmisliti prije nego nešto novo kupim. Mora mi dobro pristajati (zadovoljiti drugo i treće pravilo) i treba se uklapati u ono što već imam (moram moći zamisliti barem pet kombinacija u koje se uklapa). Ako nešto prođe taj test, onda moram još i prespavati. Pa još jednom prespavati. Nakon svega toga, možda je vrijedno kupovine.
Peto i možda najvažnije – nakon puno bavljenja time što nosim, zaključujem da su dvije najvažnije komponente dobrog outfita trud i mašta. Naravno, sve vam bolje stoji ako ste vitki. S više novaca lakše je imati dobar stil. Kad ste mlađi, greške se lakše opraštaju. Neke se mane ne daju prikriti nikakvim krojem. No sve to blijedi u odnosu na najvažnije pravilo – ako vas odjeća zanima, ako vam je važno kako izgledate, ako se time bavite i ako se s time igrate – izgledat ćete odlično. Još ako ste pritom maštoviti (ili hrabri), izgledat ćete jedinstveno i sjajno. Naravno, nije nužno da će okolina to prepoznati, ali što se mene tiče, najvažnija publika smo sami sebi.