Ormar

Deset pravila mojeg ormara

Najvažnije pravilo u mojem ormaru je da me ništa ne smije žuljati, stiskati ili stezati.

9 min

1. Sve što nosim mora biti udobno

To vrijedi za sve, od veša, cipela, hlača, haljina, kaputa, pa sve do nakita (imam jednu rubnu ogrlicu koja je jako teška). Svi materijali moraju biti prozračni, udobni i ne prezahtjevni. Ne mogu zamisliti da nosim nešto što se počne gužvati pet minuta nakon oblačenja. Ovo mi je toliko važno da niti na drugima ne volim vidjeti neudobnu odjeću. Naći odjeću koja izgleda lijepo, dobro podnosi nošenje i pri tome je udobna i prozračna je teško. No taj stav je toliko dio mojeg doživljaja mode, da automatski previdim neudobne komade. Naravno, svjesna sam da su doživljaji individualni i da su nekome kožne hlače udobne, no moj ormar – moja pravila.

2. Japanski dizajneri su mi najdraži

Već godinama najviše volim japanske dizajnere. Comme desGarçons, Yohji Yamamoto, i Issey Miyake su mi omiljeni i imam dosta njihovih komada. Japanska moda navodno uključuje nekonvencionalne krojeve, materijale i koncepte kako bi stvorila nešto novo i provokativno. Meni, međutim, većina odjeće ovih dizajnera nije provokativna, već pročišćena i minimalistička. Odgovara mi i sviđa mi se njihova estetika. U posljednje vrijeme apsolutni favorit mi je Sacai (glavna dizajnerica u Sacaiu je Chitose Abe koja je prije radila u Comme des Garçons kao dio tima koji je radio na liniji Junya Watanabe). Ne mogu odoljeti njezinim jaknama i košuljama koje su uvijek zavaravajuće jednostavne. Svaki komad iz Sacaia osjećam kao da je napravljen baš za mene. Ova je odjeća skupa, no s godinama sam došla do faze u kojoj radije kupujem manje, ali bolje. 

3. Za većinu situacija oblačim se jednako

Iako naravno uvažavam da različite prilike traže različite dress codove, kod mene su razlike vrlo male. Gotovo sve što posjedujem obukla bih i za odlazak na kavu kao i na svečanu premijeru. U svemu mi mora biti jednako udobno. Povremeno moram prilagoditi ono što nosim prilici, no s vremenom su razlike sve manje. Urediti se za neku priliku je upravo suprotno mojoj modnoj filozofiji. Želim se urediti za svaku priliku i ujedno niti za jednu priliku. Tenisice bih obukla u gotovo svakoj prilici. Traperice ne bih obukla niti u jednoj. 

4. Nikada ne nosim uzorke

Ovo je manje odluka, a više spontana situacija. Iako mi se sviđa ideja bijelih točaka na crnoj podlozi ili crno bijeli pepita uzorak, rijetko nađem neki takav komad. Imam jedan Issey Myake top koji na sebi ima uzorak i uvijek sam sretna kada ga obučem (to mi je glavni kriterij dobrog odabira). No, nekako se uzorci ne pronalaze u mojem ormaru. Jako mi se sviđa stohastičko kombiniranje uzoraka i boje (tipa Iris Apfel), no više to volim vidjeti na drugima. Cvjetni uzorci su mi potpuno neshvatljivi i ne vjerujem da ću ikada posjedovati nešto što na sebi ima cvijeće ili voće. Možda eventualno neku ironičnu apstrakciju cvijeća. No, samo kao disclaimer, nedavno sam kupila dva ogromna cvijeta (vidi 9.) koja ću rado nositi kao modni dodatak. 

5. Kupujem jednu torbu godišnje

Od prvih godina braka i raznih promašenih rođendanskih poklona, vrlo rano sam se dogovorila s Dejanom da mi za rođendan kupuje torbu (koju sama odaberem). To znači da u ormaru imam 20ak torbi od kojih neke jako volim. Pradinatorba koju sam dobila kada sam bila trudna mi je najdraža u ormaru. Velika joj je konkurencija jedna Guccijeva s Djedom Mrazom (Snowman in Africa Unicef GG Supreme Boston Bag). A i jedna Celine (Celine Twisted Bag). Niti jedna od te tri torbe nije se mogla kupiti online, pa se Dejan morao dosta namučiti da ih nabavi. Gotovo sve svoje torbe nosim, iako sam s vremenom počela posvećivati manje truda odabiru i to se vidi. Tako novije torbe imaju manje duha od starijih. Postala sam i štedljivija jer mi se basnoslovna cijena torbi čini frivolnim bacanjem novaca. Naravno, zato sada imam tri torbe od kojih niti jedna nije „it“, pa je to najveće bacanje novaca. 

6. Kada kupim nešto novo, iz ormara moram izvaditi jednu stvar

Ovog se pravila ne držim sto posto, ali ga uglavnom poštujem. Ponekad se natjeram da očistim ormare i kada ništa ne kupujem, ali sve rjeđe. U načelu pokušavam u ormarima imati što manju gužvu. Odjeće svakako imam previše (kao i gotovo svi). Nikada nemam velika čišćenja, jer nemam neke potrebe za time. No, još uvijek znam pronaći u ormaru nešto što nisam obukla više godina. Imam par stvari koje čuvam bez obzira na to što ih više ne nosim, no toga je sve manje. Otkad sam otkrila jednostavnu mogućnost online prodaje, puno mi je lakše riješiti se nečega. Odustajanje od odjeće, pogotovo one koju sam nekada nosila često, mi nije jednostavno. No, shvatila sam da kao i sve drugo u životu, ormare moram osvježavati i od nekih voljenih stvari moram znati odustati. Sve su rjeđe situacije u kojoj izbacujem nešto skupo što nikada nisam nosila, no događaju se. Zato biram sve pažljivije. 

7. Svaka stvar koju kupim mora spark joy

Malo Mari Kondo filozofije (Mari Kondo je poznata po svojoj metodi čišćenja koja potiče ljude da zadrže samo stvari koje ih zaista usrećuju i oslobode se viška. Predlaže da ljudima da pronađu predmete koji im donose radost , odnosno koje “spark joy“). Svi imamo previše stvari. U ormarima i drugdje. A stvari zamaraju, baš kao i nered. Zato pokušavam zadržati pročišćeni prostor svugdje, pa i u ormaru. To znači da one stvari koje imam moraju biti vrijedne zadržavanja. Neke stvari me doista uvijek razvesele kada ih obučem. U mojem idealnom ormaru, veselile bi me sve. Iskustvo mi pomaže da pametnije biram i odabirem stvari koje me vesele dugo. 

8. Nikada ne kupujem za posebnu priliku i gotovo uvijek kupujem online

Već godinama nisam išla u shopping za neku posebnu priliku. Osim što se ne odijevam posebno za posebne prilike (vidi 3.), sigurna sam da ne bih našla ono što sam zamislila kada to ciljano tražim. Neke stvari koje tražim (crni prsluk), ponekad tražim godinama. Možda zato što svega imam viška i kada tražim nešto novo vrlo sam specifična. Još važnije, mrzim hodati po dućanima. Brzo se umorim, nikada ne nađem ništa, idu mi na živce prodavači i ne volim isprobavati. Zato već godinama kupujem gotovo isključivo online. Online svijet je neograničeno širok, nudi puno više svega, mogu u miru pregledavati kada mi to odgovara i nitko mi ne objašnjava što bih trebala kupiti. Naravno, isprobavanje je teže (a neke se stvari moraju probati), no obzirom da dobro poznajem marke koje kupujem, ne griješim često. Kada pogriješim, uvijek postoji jednostavna mogućnost povrata. 

9. Volim skulpturalni nakit

Nakit nosim često. Uglavnom ogrlice i narukvice. Rijetko prstenje. Nikada naušnice (nemam probušene uši i ne mogu se natjerati na to, čini mi se nekako barbarski). Sav nakit koji nosim je velik, odnosno kako to Englezi lijepo kažu – statement. Nikada ne nosim neke nježne lančiće s emotivnim ili nostalgičnim subtekstom. Umjesto toga nosim dugačke lance s velikim privjeskom ili neke neobične konstrukcije. Volim Sovilja (imam dosta njegovih ogrlica, narukvica i čak i nekoliko komada koje sam naručila kod njega). Jako volim Marni (volim i njihove torbe, ali nakit mi je najdraži). Volim i talijanski brand Maria Calderara, ali ga je sve teže naći. Nakit mi nikada ne dosadi i (gotovo) nikada ga se ne rješavam. No, uvijek tražim nešto novo (već dugo tražim ogrlicu od predimenzioniranih perli). I spremna sam na razna eksperimentiranja. 

10. Nikada ne nosim visoke pete

Cipele mi nisu slaba točka (za razliku od torbi, kaputa, nakita i gotovo svega drugog). Često me nažuljaju, tako da sam izbirljiva s materijalima. Kad sam bila mlađa, bila sam spremna na određene kompromise (odnosno živjela sam u iluziji da će cipele postati mekše, samo zato što su mi se svidjele). Danas nisam spremna ni na što osim na udobne cipele. A te su uvijek potpuno ravne. Ne volim cipele s visokom petom. Dakle, ne samo da mi nisu lijepe na meni. Nisu mi lijepe ni na kome. Kad ovo nekome kažem (pogotovo ako je taj netko ženskog roda) reakcije su uvijek apsolutno čuđenje i neslaganje. Sto puta sam vodila raspravu – zar ti nikada ne nosiš štikle? Ne, nikada. Zašto? Ne sviđaju mi se. Kako ti se ne sviđaju? Nema ništa ljepše od lijepe žene, lijepo obučene, s lijepim salonkama, u kojima lijepo hoda…. Na to mogu samo reći – ima ljepše – svake cipele koje izgledaju udobno meni su ljepše. Mogla bih sada dodati i feministički element neslaganja s konceptom visokih peta, no preskočit ću i ponovno zaključiti da svako bira prema vlastitom ukusu. Za mene su to sve češće tenisice na koje sam spremna potrošiti dosta novaca (bijele Toteme tenisice su mi novi favorit). Naravno, nisu samo tenisice dio mojeg ormara. Za nekoga kome cipele nisu najvažniji dio outfita, imam ih jako puno. Naravno, sve potpuno ravne.