Put do tamo je dug
Najpovoljnija varijanta je let s Turkish Airlinesom do Istanbula, nakon čega slijedi gotovo 13-satni let do Antananarivoa (glavnog grada Madagaskara) s obveznim jednosatnim zaustavljanjem na Mauricijusu. Iako ne smijete napustiti avion, na trenutak vas privuče pomisao da biste se radije iskrcali tamo i proveli krasan odmor u nekom od luksuznih resorta s prekrasnim golf igralištima. To na Madagaskaru nećete doživjeti. Nema luksuznih resorta, niti golf igrališta.
Zašto onda uopće na Madagaskar?
Madagaskar i dalje pripada najsiromašnijim zemljama svijeta. Uz rijetke iznimke na manjim otocima na njegovom sjeveru, poput Nosy Bee, luksuzni i raskošni hoteli na Madagaskaru gotovo ne postoje – smještaj je uglavnom ograničen na više ili manje pristojne opcije. Ceste su u strašnom stanju, a većinu vremena koje provedete premještajući se od jednog do drugog nacionalnog parka provedete u automobilu (od osam do deset sati dnevno). Automobil ne pruža mogućnost spavanja ili odmora jer ste stalno u strahu da ćete zbog poskakivanja glavom probiti krov automobila. No tamo žive lemuri, koji postoje samo na Madagaskaru. I na Madagaskar idete isključivo zbog lemura i… vrijedno je! Za predah od lemura iznenade vas i gekoni, potpuno drukčiji od onih koje obično susrećemo po Aziji i Indiji na zidovima i stropovima hotelskih soba. Imaju različite oblike, veličine i boje, majstori su kamuflaže i stapanja s bojom drveća i grana na kojima mirno čekaju da im neki kukac doleti na dohvat jezika. Tamo su i zdepasti krokodili, a susreti s isključivo neotrovnim zmijama dodatno olakšavaju bezbrižnije kretanje tijekom trekkinga.
Lemuri su zakon
Madagaskar je zemlja lemura, koji imaju zajedničkog pretka s primatima, ali su se evolucijski osamostalili kad se Madagaskar prije 160 milijuna godina odvojio od Afrike. Najveći lemur (indri) naraste do 77 centimetara, dok najmanji (mišji lemur) mjeri 9 cm i teži svega 30 grama. Lemuri su naravno vegetarijanci i hrane se isključivo lišćem, plodovima, sjemenkama i ostalim biljem koje im je dostupno unutar njihovih staništa. Uglavnom žive u krošnjama drveća, a rano prijepodne spuštaju se do podzemnog raslinja gdje žvaču svoje bilje. Zato je najprikladnije vrijeme za trekking upravo prijepodne, što i ne bi bilo tako strašno da za 30-ak kilometara vožnje od hotela do ulaza u nacionalni park ne trebate otprilike dva sata, što naravno znači svakodnevno rano ustajanje.
Lemuri su izuzetno znatiželjne životinje. S velikim zanimanjem promatraju sve što se događa oko njih, neki vam se približe na manje od metar udaljenosti, prate svaki vaš korak i vrlo rado poziraju pred fotoaparatima i kamerama. Izrazito su društvena bića, mužjak i ženka ostaju vjerni jedno drugome cijeli život.
Kako doći do lemura
Druženje s lemurima ograničeno je na madagaskarske nacionalne parkove. Na jugu je epski park Isalo, kamo možete doći iz gradića Ranohira. Velika stjenovita formacija koja se uzdiže iz savanske visoravni puna je kanjona i predivnih prirodnih zelenih jezeraca. Trekking traje otprilike 8 sati i relativno je naporan, najviše zbog vrućine, jer se prolazi uglavnom između stijena, a tek tu i tamo pored nekog malog drveta pod kojim se možete na trenutak odmoriti. Nacionalni park Isalo nudi zanimljivu floru (stabla tapia i mini baobabe), no lemuri su ovdje rijetki – tijekom cijelog trekkinga vidjeli smo samo jednu obitelj lemura.
Potpuna suprotnost je drugi najljepši nacionalni park Andasibe. Cijeli park smješten je na području prašume, a do lemura se probijate kroz nisko raslinje, guste grane i za razliku od parka Isalo uglavnom u hladu. Susreti s lemurima su česti i bliski. Još jedan od boljih parkova za susrete s lemurima je Nacionalni park Ranomafana – vlažan tropski park s umjereno zahtjevnim trekkingom.
Foie gras, baguette i pommes frites
Da, Madagaskar je od 1897. do 1960. bio francuska kolonija, a narod Malagasy (lokalno stanovništvo odnosno njihove plemenske zajednice) nije bio oduševljen francuskom okupacijom. Srećom, do danas su zadržali neke tipične francuske specijalitete. Tako je Madagaskar raj za ljubitelje foie grasa, koji je odličan i, naravno, smiješno jeftin.
Inače, Madagaskar nije destinacija za ljubitelje vrhunske gastronomije. Tipično jelo je zebu (madagaskarsko govedo) u obliku odrezaka, ražnjića ili gulaša zvanog ramazava. Na jelovniku se također mogu naći dugonoge kokoši s prilogom od krumpira ili riže te malo povrća. Prehrana je nešto bogatija na obali i otocima sjevernog Madagaskara, gdje dominiraju plodovi mora s izvrsnom svježom ribom i rakovima.
Malagasy narod
Prva riječ koju smo naučili bila je “mora mora” (znači “polako”) i takvi su i ljudi. Nisu ni posebno ljubazni ni neljubazni. Nisu lijepi, ali ni jako ružni. Nisu previše gostoljubivi, ali ni neprijateljski raspoloženi prema turistima, jer im ipak donose nešto prihoda za život. Većina stanovništva je vrlo siromašna i svoje bogatstvo mjere brojem zebua koje posjeduju. Žive u svojim drvenim kolibama ili kolibama od blata, neki s više žena, a umjesto bogova štuju svoje pretke složenim sustavom rituala i tabua.
Hoteli
Kao što se u uvodu moglo pročitati, na Madagaskaru nema luksuznih hotela. U glavnom gradu Antananarivu preporučujem hotel Grand Urban s pristojnim sobama i lijepom terasom s pogledom na cvatuće jakarande. Na jugu otoka jedini pristojan hotel je Les Dunes d’Ifaty. U Ranohiri, polazištu za Nacionalni park Isalo, apsolutno preporučujem Isalo Rock Lodge s predivnim pogledima na okolne stijene. U Nacionalnom parku Andasibe relativno je pristojan Vakona Forest Lodge, smješten usred džungle, gdje je okruženje mnogo ljepše od samih bungalova. Na otoku Nosy Bee, gdje smo četiri dana uživali u ronjenju i kupanju, preporučujem Sangany Lodge, ugodan mali hotel s pet za madagaskarske uvjete prilično luksuznih bungalova.
Madagaskar, dakle, nije za razmažene turiste koji su navikli na luksuzne hotele, udobne prijevoze i gastronomske užitke. Također, nije za one koji žele vidjeti “veliku petorku” (slona, lava, bivola, leoparda i nosoroga op.ur.). Plaže s bijelim pijeskom i tirkiznim oceanom dostupne su samo čamcem. Na drugim mjestima već smo vidjeli ljepše koralje i šarenije ribice. No, čar Madagaskara je u njegovoj udaljenosti, sporosti, izvornosti i mirisima (na otoku Nosy Bee velike su plantaže jedne od najvažnijih parfemskih sirovina, ylang-ylanga). To je otok za ljubitelje manga i ostalih tropskih plodova, za one koji ne vole komercijalizirane i precijenjene turističke destinacije, za ljubitelje aktivnog odmora koji omogućuju raznoliki trekking, i naravno, ponajprije za sve one koji žele doživjeti nezaboravno druženje s lemurima.
