Tko ne voli Italiju… Većina Hrvata osjeća se u Italiji kao kod kuće. Volimo njihovu kuhinju, modu, vino, hedonizam i stil života. I kod nas doma Italija je favorit. Naravno, Italija je velika i raznolika, pa posjet regiji Friuli-Venezia-Giulia nije jednak posjetu Rimu. Sjever Italije poznajem bolje i volim bezrezervno. U Rimu sam bila puno puta, no ne bih se usudila reći da ga poznajem dobro. Ipak, posjet Rimu se ne odbija. Ovo su mjesta koja su se pokazala dobrim (ili manje dobrim) odabirom. U Rimu smo proveli četiri dana s prijateljima i tamo dočekali Novu godinu.
Let
U Italiju često idemo automobilom. Čak i na jug zemlje. To je prilika za zaustavljanje po putu, što je samo po sebi vrijedno putovanja. No, ako idete na četiri dana, kao mi ovoga puta, najbolji odabir je avion. Croatia Airlines već dugo ima direktan let za Rim, sa zaustavljanjem u Splitu. Prije hrvatskog ulaska u Schengen, u Splitu smo morali izaći iz aviona i u njega ponovno ući nakon 15 minuta. Sada, nakon što avion sleti u Split, putnici za Rim ostanu na mjestu i pričekaju nove koji se pridružuju. Neobičan osjećaj, kao da se vozite tramvajem. Avioni koji lete u Rim su Bombardieri, glasni i podložni ljuljanju. Međutim, cijelo iskustvo traje nešto više od 2 sata od Zagreba do Rima, pa ne treba previše prigovarati. Ovaj put smo u polasku kasnili 45 minuta, što mi se čini prihvatljivim. U povratku je sve bilo točno na vrijeme. Cijena avionske karte je visoka (oko 300 eura po osobi, za povratnu kartu), ali to je postala neizbježna komponenta letenja avionom. Koferi su ovaj put stigli zajedno s nama.
Smještaj
Iz meni nejasnih razloga hoteli u Italiji uglavnom nisu dobri. Sjever ili jug, veliki gradovi ili Toskana, vrlo često smo završili u skupim, a neudobnim i neprivlačnim hotelima. Neobično za naciju koja toliko drži do kvalitete života i lijepoga. Kao da su im hoteli van fokusa interesa. Veliki gradovi naravno nude veći odabir, pa je moguće naći i bolje hotele. Dejan i ja uglavnom biramo američke lance koji su se pokazali najboljima.
U Rimu smo prethodno probali različite hotele. Rome Cavalieri, Waldorf Astoria, smješten je na brežuljku Monte Mario, s pogledom na Rim i Baziliku svetog Petra. Hotel je okružen mediteranskim parkom. U sklopu hotela nalazi se restoran La Pergola, jedini rimski restoran s tri Michelinove zvjezdice, koji vodi chef Heinz Beck, te L’Uliveto, koji nudi talijanska i međunarodna jela uz bazen. Hotel ima i umjetničku zbirku s antiknim namještajem, tapiserijama i slikama izloženima u javnim prostorima. Iako nije u centru, dobro je povezan s centrom grada i nalazi se na adresi Via Alberto Cadlolo 101, Rim. Hotel je raskošan, no pretjerano pompozan i predaleko od centra.
Kao kontrapunkt hotelu van grada, isprobali smo Hotel d’Inghilterra, koji se nalazi na adresi Via Bocca di Leone 14, vrlo blizu Španjolskih stuba i Via dei Condotti. Hotel je smješten u preuređenoj zgradi iz 16. stoljeća i ima 88 soba uređenih u povijesno-modernoj kombinaciji. Iako je položaj hotela odličan (ako želite biti u žiži), nismo bili oduševljeni i tražili smo dalje.
Ovaj put odsjeli smo u hotelu Rhinoceros. Hotel je vrlo neobičan i možda je ispravnije zvati ga smještajnim objektom. Nalazi se na adresi Via del Velabro 9. Projektirala ga je Fondacija Alda Fendi, a dizajnirao poznati francuski arhitekt Jean Nouvel. Prostor se nalazi u povijesnoj zgradi iz 17. stoljeća i sadrži 24 potpuno opremljena apartmana, svaki s jedinstvenim rasporedom i stilom. Dizajn interijera spaja moderne elemente s povijesnim značajkama zgrade. Hotel nema lobi niti blagovaonicu. Doručak se poslužuje u apartmanima (sobama) koje su sve opremljene kuhinjom i punim frižiderima. Ujutro vam, nakon telefonskog poziva, osoblje donosi svježi kruh, a maslac i jaja vas čekaju u frižideru. Naš apartman bio je gotovo u potpunosti opremljen elementima od inoxa (cijela kupaonica bila je kutija od inoxa), dok su naši prijatelji završili u sobi s puno više drvenih elemenata. Svi hodnici su od sirovog betona, a cijeli hotel ujedno je i umjetnička galerija. Lokacija je izvrsna, u centru Rima, s prekrasnim pogledom na nekoliko strana. Hotel je vrlo daleko od tradicionalnog, no ako ste eksperimentalno raspoloženi, preporučujem. Uz dodatak da pripazite na sobu koju birate jer inox nakon nekoliko dana počinje umarati.
Restorani
U Italiji se izvrsno jede. Međutim, Rim je meni manje zanimljiv od sjevera. Svaki naš boravak u Rimu obilježila je teška kuhinja. Četiri tradicionalne rimske pašte zvuče divno: Cacio e Pepe, Carbonara, Amatriciana i Gricia. Cacio e Pepe kombinira Pecorino Romano sir i crni papar. Carbonara uključuje guanciale, jaja, Pecorino i papar, bez vrhnja za kuhanje. Amatriciana dodaje rajčicu uz guanciale i Pecorino, dok Gricia, poznata kao “bijela Amatriciana”, koristi samo guanciale, Pecorino i papar. Cacio e Pepe mi je posebno privlačan i uvijek ga naručujem, no na kraju me pretjerano zasiti. Tradicionalna rimska tjestenina koja se koristi za pripremu ovih jela najčešće je tonnarelli, koji su slični debljim špagetima. Za mene je to uvijek preteško. No Rim je dom i dva jela koja obožavam – tiramisua i artičoka alla Romana. Artičoke alla Romana pripremaju se od globe artičoka, poznatih kao Cimaroli ili Mammole, koje su tipične za rimsko područje. Artičoke u Hrvatskoj uvijek su prezrele i nisu dovoljno dobre, što ovo jelo u Rimu čini posebnim užitkom.
Restorane sam, kao i uvijek, birala znatno prije puta (i bila predmet ismijavanja zbog nedostatka spontanosti). Usprkos tome, nisam najbolje izabrala. Novogodišnju večeru jeli smo u restoranu Glass Hostaria. Restoran se nalazi u četvrti Trastevere, na adresi Vicolo del Cinque 58, i ima jednu Michelinovu zvjezdicu. Kao i gotovo uvijek do sada, pokazalo se da Michelinove zvjezdice najmanje vrijede u Italiji. Iako je večera bila dobra, nije bila izvrsna i bili smo razočarani. Nešto bolje iskustvo bilo je u restoranu Diana’s Place Bistrot. Jednostavniji (i znatno jeftiniji) restoran koji nudi klasična rimska jela nalazi se na adresi Via Volturno 54, u blizini željezničkog kolodvora Termini u Rimu. Vratila bih se.
Naša prethodna rimska iskustva nisu bila posebno uspješna (primjerice, La Pergola, jedini restoran s tri Michelinove zvjezdice u Rimu), no postoji jedno mjesto u koje se svaki put vratimo. Restoran Nino (Ristorante Nino) nalazi se na adresi Via Borgognona 11, u blizini Španjolskih stuba. Otvoren je 1934. godine i specijaliziran za toskansku kuhinju. Jelovnik uključuje tradicionalna jela poput ribollite, cannellona alla Nino, bistecca di costa all’arrabbiata i fagioli al fiasco. Ovo je restoran u kojem sam jela najbolje artičoke alla Romana (prethodno opisane) i u koji bih se uvijek vratila. Apsolutno sjajno iskustvo.
Što smo vidjeli?
Rim je velegrad s ogromnom ponudom svega. Ovaj naš boravak nije uključivao galerije, izložbe, predavanja niti shopping (iako smo u svemu tome uživali u prethodnim boravcima). Kao i u gotovo svakom gradu koji posjetimo, moja najdraža aktivnost je lutanje po ulicama. Centar Rima je divan, ali nezahvalan za šetnju jer je gužva gotovo uvijek ogromna.
Španjolske stube (Scalinata di Trinità dei Monti) smještene su u centru Rima i povezuju Piazza di Spagna s crkvom Trinità dei Monti na vrhu. Izgrađene su između 1723. i 1725., imaju 135 stepenica i smatraju se jednim od najpoznatijih primjera barokne arhitekture. Tijekom proljeća često su ukrašene cvijećem. Na podnožju stubišta nalazi se Fontana della Barcaccia, rad Pietra i Gian Lorenza Berninija. Okružene su luksuznim trgovinama i kafićima u ulici Via dei Condotti.
Fontana di Trevi je najpoznatija fontana u Rimu, smještena na trgu Piazza di Trevi. Izgrađena je između 1732. i 1762. i baroknog je stila. U središtu kompozicije nalazi se kip boga mora Neptuna, koji upravlja kočijom u obliku školjke koju vuku morski konji, dok ga okružuju alegorijske figure koje simboliziraju obilje i zdravlje. Fontana je povezana s akvaduktom Aqua Virgo, koji datira iz antičkog Rima. Tradicionalno, posjetitelji bacaju novčić u fontanu kako bi se osigurali da će se vratiti u Rim. Procjenjuje se da se dnevno u fontanu ubaci nekoliko tisuća eura, a novac se koristi za humanitarne svrhe.
Mi smo ovaj put uglavnom obilazili crkve. Prošli smo pored Altare della Patria (Oltar Domovine), poznatog i kao Vittoriano, monumentalne građevine smještene u blizini našeg hotela. Izgrađen je u čast kralja Viktora Emanuela II., ujedinitelja Italije. Nalazi se na trgu Piazza Venezia i jedan je od simbola modernog Rima. Prošetali smo do crkve San Pietro in Vincoli. Crkva je poznata po tome što u njoj možete vidjeti čuvenu Michelangelovu skulpturu Mojsija, koja je dio grobnice pape Julija II. Crkva je također poznata po relikviji lanaca (vincula) za koje se vjeruje da su vezivali svetog Petra dok je bio u zatvoru u Rimu. Nalazi se u blizini Koloseuma i jedna je od značajnih znamenitosti Rima.
Ušli smo i u Baziliku Svetog Ivana Lateranskog (Basilica di San Giovanni in Laterano), najstariju i jednu od najvažnijih crkava u Rimu. Smatra se katedralom grada Rima i biskupskom crkvom pape kao rimskog biskupa. Smještena je u četvrti Laterano i nosi titulu “Majke svih crkava na svijetu”. Prvi dan Nove godine prošetali smo se do Vatikana gdje je papa Franjo predvodio misu u bazilici svetog Petra. Ovaj put (nažalost) nismo posjetili Sikstinsku kapelu, koja je dio Apostolske palače i poznata je po Michelangelovim freskama.
Kako smo se proveli?
Rim je raskošan i prekrasan grad. Uvijek je gužva i svugdje se osjeća specifični duh juga Italije, pomalo kaos i pomalo nered. Oni koji dobro poznaju Rim sigurno znaju neka sjajna mjesta, od restorana do galerija i povijesnih točaka kojih u Rimu ima jako puno. Za nas koji Rim poznajemo samo površno i turistički, uvijek je dobro mjesto za izlet. Vrijeme je često vrlo ugodno, put nije pretjerano naporan, a doživljaj je uvijek sjajan. Nakon ovog boravka, ponovila bih hotel i uvijek sjajan restoran Nino. Povela bih i isto društvo jer su me (kao i uvijek) razveselili, nasmijali i podsjetili da su odlično društvo za fine, ali i promašene večere.