Kofer

Gradovi sjeverne Italije koje volim: Trst, Venecija, Padova, Verona i Bologna

Talijani uživaju u životu i taj je osjećaj za užitak zarazan.

7 min

Jedna od ljepota života u Hrvatskoj jest blizina sjeverne Italije. Naravno, blizu nam je velik broj zanimljivih gradova i mjesta, ali, što se mene tiče, Italija nudi najviše. Taj dio zemlje dobro poznajem, često posjećujem i volim. Sjeveroistočna Italija obuhvaća regije Veneto, Friuli-Venezia Giulia, Emilia-Romagna i Trentino-Alto Adige. Gradovi u koje se stalno vraćam su Trst, Venecija, Padova, Verona i Bologna.

Trst

Trst je glavni grad regije Friuli-Venezia Giulia. Nekada je bio važna habsburška luka, što se i danas vidi u arhitekturi, kavanama i srednjoeuropskom karakteru grada. More ulazi gotovo u samo središte, a iza grada počinje Kras. U mojoj mladosti Trst je imao reputaciju grada za jednodnevne shopping izlete, a Ponterosso je bio simbol jeftinih traperica. Ta slika grada potpuno je nepravedna jer je Trst jedan od najljepših gradova koje znam. Ima talijanski šmek i hedonizam, a austrougarsku arhitekturu i urednost. Trst je grad koji je Italija pomalo zaboravila, no meni je toliko ugodan da bih mogla zamisliti da živim tamo.

trst
Trst

Venecija

Venecija je glavni grad Veneta, izgrađen na više od stotinu otoka u Venecijanskoj laguni. Nekadašnje je središte Mletačke Republike, jedne od najvažnijih trgovačkih sila na Mediteranu. Kanali, palače, crkve i potpuni izostanak automobilskog prometa čine je urbanistički jedinstvenom. Venecija je, naravno, univerzalno obožavana, no ja bih rekla da je volim unatoč brojnim manama. Pretjerani broj turista nigdje se ne vidi kao u Veneciji, koja povremeno djeluje kao neko jeftino sajmište. Pomalo je zapuštena i zaprljana, s previše jeftinih plastičnih suvenira, ali ipak je jako volim. Treba samo pažljivo birati gdje spavati, jesti ili piti kavu.

venecija
Venecija

Padova

Padova je jedan od najstarijih gradova sjeverne Italije i veliko sveučilišno središte. Sveučilište je osnovano 1222., a Galileo Galilei ondje je predavao od 1592. do 1610. godine. Grad je poznat po Giottovim freskama u kapeli Scrovegni, bazilici svetog Antuna te trgovima i tržnicama koje okružuju Palazzo della Ragione. Za razliku od Venecije, u Padovi nikada ne vidim turiste. Umjesto toga vidim brojne uređene Talijane kako piju aperitive na ulici i pokazuju svijetu što znači dobar život. Osim toga, Padova ima najbolju tržnicu na kojoj sam ikada bila.

Verona

Verona leži na rijeci Adige i ima posebno dobro očuvane rimske, srednjovjekovne i renesansne slojeve. Arena iz 1. stoljeća i danas se koristi za operne predstave i koncerte, a povijesno središte nalazi se na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine. Odmah izvan grada počinje Valpolicella, jedan od najpoznatijih vinorodnih krajeva Veneta. Verona je najskuplja od svih opisanih gradova (iako se i Venecija trudi) i nudi najviše klasičnih turističkih iskustava. Julijin balkon mi nije zanimljiv, ali festival opere u Areni jest. Verona, osim toga, ima i pristojne hotele, što u Italiji inače nije karakteristično.

verona
Verona

Bologna

Bologna je glavni grad Emilije-Romagne, poznata po kilometrima arkada, srednjovjekovnom središtu i sveučilištu čiji se početak tradicionalno smješta u 1088. godinu. U Bologni se, naravno, izvrsno jede, a tagliatelle al ragù, tortellini i mortadela dio su njezina gastronomskog identiteta. Bolognu od ovih pet gradova volim najmanje, ali bilo bi je nepravedno izostaviti jer zapravo nudi puno toga.

Gdje spavati, što jesti, što vidjeti…

Najdraže mi je spavati u Hilton Molino Stuckyju u Veneciji ili Grand Hotelu Duchi d’Aosta u Trstu. Najdraže mi je jesti u fensi restoranima poput Il Desca u Veroni i Harry’s Piccolo u Trstu ili u vrlo talijanskim osterijama poput Osterije l’Anfora u Padovi. Jako volim najstarije sačuvano anatomsko kazalište na svijetu u padovanskom Palazzo del Bo i operu u Areni u Veroni. Volim kupovati sireve i salame na tržnici Sotto il Salone u Padovi, a odjeću u Rosiserliju u Trstu. Kavu volim u svakom Autogrillu.

Najbolji izleti u ovaj dio Italije kombiniraju nekoliko ovih gradova, ne baš sve odjednom, ali dva u jednom putovanju svakako. Svaki takav izlet veseli me iz niza razloga. Ovo su glavni:

carpaccio
Originalni carpaccio iz Harry’s Bara

Prvo, nezaobilazno i meni najdraže: hrana. Hrana je važna u cijeloj Italiji, no meni najviše odgovara kuhinja upravo ovog dijela zemlje. Bologna ima tortelline, tagliatelle al ragù, mortadelu i cijeli niz proizvoda čvrsto vezanih uz Emiliju-Romagnu. Trst ima kuhinju u kojoj se miješaju talijanski, slovenski i srednjoeuropski utjecaji pa se gastronomski jasno razlikuje od ostalih gradova na ovoj ruti. Neki od mojih najdražih restorana nalaze se upravo u ovim gradovima. U Veneciji volimo Harry’s Bar, koji je unatoč previsokim cijenama i podilaženju hordama turista još uvijek institucija. Na drugoj strani spektra nalazi se naša omiljena Osteria l’Anfora u Padovi. U njoj jedu lokalni profesori i boemi, a mi nikada nismo sasvim sigurni što ćemo dobiti za jelo jer nitko ne govori ni riječi engleskog.

Drugo, već je sama šetnja po svakome od ovih gradova doživljaj. U Padovi su Piazza delle Erbe i Piazza della Frutta i dalje dio svakodnevnog ritma grada, a u Bologni arkade nisu samo arhitektonska posebnost nego prostor kroz koji se hoda, kupuje i boravi. Venecija je jednako zanimljiva u uskim ulicama, na malim trgovima, mostovima, ulazima i pročeljima kao i na mjestima koja svi dolaze vidjeti. Verona ima sličnu gustoću detalja, od oslikanih fasada i kamenih portala do dvorišta i ulica u kojima se preklapaju rimski, srednjovjekovni i renesansni utjecaji.

Treće, moda, dizajn i shopping, područja u kojima su Talijani još uvijek teško dostižni. Od hrane do mode, iz Italije se uvijek vraćam punih vrećica. U Bologni je Quadrilatero pun trgovina specijaliziranih za meso, sir, tjesteninu, vino i druge pojedinačne proizvode. U Padovi se sličan odnos prema kupnji hrane zadržao oko palače Palazzo della Ragione i gradskih tržnica. Iako traperice nisam kupila godinama, Trst je i dalje mjesto u kojem se mogu pronaći divne stvari. U ponudi je i Max Mara, uz male multibrand dućane s iznimnim izborom. Jedna od takvih trgovina, Rosiserli, moje je omiljeno mjesto za shopping već desetljećima.

Četvrto, kultura kave, aperitiva i vina, koju u ovom dijelu Italije posebno volim. U Padovi se aperitivo prirodno veže uz trgove i kasno poslijepodne, dok je u Veroni dio večernjeg ritma, osobito oko Piazza delle Erbe i okolnih ulica. Kava u Trstu ima posebno mjesto zahvaljujući dugoj povijesti trgovine kavom i kulturi starih kavana. Venecija ima jednu od najstarijih europskih tradicija kavana i mjesta poput Caffè Floriana. OK, Florian je sada prepun turista iz Azije, no kava u Trstu i dalje je najbolja na svijetu. Jedina koja joj može konkurirati jest ona na odmorištima Autogrill. Iako su talijanska kava i vino fantastični, posebno volim cijelu kulturu ispijanja svega na ulici: brojne, odlično odjevene Talijane koji na malim gradskim trgovima u rukama drže čaše fluorescentno narančastog Aperol Spritza. Njihov je hedonizam zarazan.

Peto, umjetnost i kulturni događaji, od opere u Veroni do Venecijanskog bijenala. Verona ljeti ima operu u Areni i to mi je jedan od onih događaja zbog kojih vrijedi unaprijed odabrati datum putovanja. Venecija ima bijenale umjetnosti i arhitekture, Venecijanski filmski festival, Teatro La Fenice, Peggy Guggenheim Collection i Gallerie dell’Accademia. Padova ima Giottove freske u kapeli Scrovegni, a Trst Museo Revoltella i Teatro Verdi. Već se zbog svega toga isplati otići u Italiju.

Naravno, Italija zna biti nepraktična. Venecija to pokazuje možda bolje od bilo kojeg drugog grada: sve se prevozi vodom ili prenosi preko mostova, a svakodnevni život odvija se bez cesta i automobila. Vožnja autoputom u Italiji nikada nije užitak. Talijanske hotele ne volim. Uvijek su neudobni. No Talijani uživaju u životu i taj je osjećaj za užitak zarazan.