Nakon što je Marta počela ozbiljno razmišljati o studiranju na Trinity Collegeu, odlučili smo, u troje, otići na četverodnevni izlet u Dublin. Niti Dejan, niti ja nikada nismo bili u Irskoj i zaključili smo da je to dobra prilika za izlet početkom ljeta. Kao i uvijek, meni je najvažnije bilo gdje ćemo spavati i jesti. Dejan se bavio pronalaskom leta. A Marta je odabrala što svakako moramo vidjeti.
Let
Nakon pandemije promijenila se razina usluge letenja avionom. Po Europi više ne putujem s presjedanjem (ako je ikako moguće). U odluci da idemo u Dublin važnu je ulogu igrala izravna veza. Letjeli smo direktnim letom Ryanairom iz Zagreba, a cijena povratne karte je oko 100 eura po osobi. Moguće alternative su Croatia Airlines (let iz Zagreba do Dublina s presjedanjem u nekoj od većih europskih zračnih luka, poput Frankfurta ili Amsterdama. Ova opcija može biti skuplja, ali nudi više fleksibilnosti u terminima leta) ili kombiniranje letova različitih aviokompanija kako biste pronašli najbolje cijene i termine. Na primjer, let iz Zagreba do Londona s British Airwaysom, a zatim iz Londona do Dublina s Aer Lingusom ili Ryanairom.
Iskustvo leta je bilo vrlo dobro. Let je u odlasku bio točan, a u povratku smo kasnili pola sata, što ne smatram ozbiljnim problemom. Moram priznati da vidim sve manje razlika između niskobudžetnih zrakoplovnih kompanija i tzv. legacy carriers. Stoga mi je (za letove u Europi) kriterij – najkraće putovanje.
Zračna luka u Dublinu izgleda zapušteno, kao uostalom i grad. Nije pomoglo što smo iz sunčanog i toplog Zagreba sletjeli u kišu i jesenske temperature (govorimo o srpnju). Prvi dojam me nije impresionirao i iako sam očekivala neku sličnost s Engleskom, Dublin djeluje kao jako, jako siromašan mali brat.
Smještaj
Dosta sam se namučila s odabirom hotela. Iako smo smještaj tražili 3 mjeseca prije samog puta, neki su hoteli bili potpuno puni. Cijene su dosta visoke (no ipak manje nego u Engleskoj ili Italiji). Kada biram hotele najvažniji mi je ambijent. Dejan voli velike sobe, lijep pogled i smještaj blizu gradskih sadržaja. No, obzirom da hotel uglavnom biram ja, ključ odabira je šarm hotela, uređenje i ambijent. Ovaj put sam našla mali hotel s puno duha, Wilder Townhouse. Kada sam ga odabrala činilo mi se da nema veze što nema bazena (nikome nije važno), niti ormara (Dejanu je važno), a ni restorana (samo doručkovaonica). Izgledao je jako slatko i nalazi se u samom centru. Osim što nije bio jako sladak, a niti u samom centru grada. S odabirom hotela se nisam iskazala i ne bih se u njega vratila.
Osim ovog hotela u obzir sam uzela Merrion Hotel (luksuzni hotel smješten u blizini St. Stephen’s Greena, poznat po svojoj vrhunskoj usluzi i elegantnom ambijentu); Westbury (hotel u blizini Grafton Streeta, idealan za one koji žele biti u središtu gradskih događanja); Trinity City Hotel (hotel u neposrednoj blizini Trinity Collegea, savršen za one koji žele istraživati povijesne znamenitosti).
Restorani
Restorani su Dejanu i meni najvažniji dio svakog putovanja. Marta bi rado odabrala nepretenciozna mjesta u kojima se nudi dobra pizza. No, uvijek ju preglasamo. Nisam znala što očekivati od Irske kuhinje. Tako da sam našla dva relativno sigurna odabira – D’Olier Street i Glovers Alley, oba s Michelinovom zvjezdicom. Da Marti ne bi bilo previše fensi restorana i malih porcija, prvu večer rezervirali smo Hawksmoor Steakhouse, poznati lanac s velikim porcijama i desertima poput sticky toffee puddinga. Restoran u koji smo željeli otići je Chapter One, fine dining restoran smješten u podrumu Parnell Squarea, poznat po izvrsnoj irskoj kuhinji. Nažalost, dva mjeseca prije datuma večere, nije više bilo mjesta.
Pokazalo se da je Hawksmoor Steakhouse za koji sam mislila da je sigurna varijanta potpuno nezanimljiv. Hrana je bila generička i skupa. Glovers Alley, restoran smješten u hotelu Conrad, bio je dobar, no daleko od izvrsnog. Relativno pretenciozan restoran koji kao da ne spada u irsko okruženje. No, zato je D’Olier Street bio fantastičan. Najbolje iskustvo koje smo doživjeli na cijelom putovanju. Pomaknut, moderan, prepun mladih simpatičnih konobara, s hranom koja je drugačija i izvrsna. Ne znam je li baš irski doživljaj, ali svakako odličan restoran.
Što smo vidjeli?
Najviše od svega smo željeli doživjeti ulice grada. Nekoliko sadržaja je bilo obavezno. Prvo i najvažnije Trinity College, glavni cilj našeg putovanja. Željeli smo istražiti kampus i saznati više o studijskim programima. Dejana je zanimala i The Book of Kells, slavna rukopisna knjiga iz 9. stoljeća koju smo morali vidjeti. Smještena je u Staroj knjižnici Trinity Collegea i jedno je od najvažnijih umjetničkih djela zapadne civilizacije.
Sivo nebo i kiša nisu pomogli, no kampus nas je malo razočarao. Naravno, za bolji doživljaj netko bi doista morao provesti par dana obilazeći fakultete. Što se tiče The Book of Kells, uglavnom sam ostala impresionirana marketingom. Stara knjižnica je bila gotovo prazna (obnavljaju ju), a u njoj je nalazila maketa The Book of Kells (čuvaju ju). To međutim nije snizilo cijenu ulaznice koja je uključivala i pomopozne svjetlosne projekcije i film o povijesti knjige.
Neke od ostalih stvari koje smo vidjeli (ili planirali vidjeti) bile su St. Stephen’s Green, prekrasan park u središtu grada i Phoenix Park, jedan od najvećih gradskih parkova u Europi. Guinness Storehouse, muzej posvećen povijesti Guinness piva, s panoramskim pogledom na grad s Gravity Bara. Kilmainham Gaol, povijesni zatvor koji nudi uvid u irsku borbu za neovisnost. Temple Bar, poznat po svojim pubovima, restoranima i noćnoj sceni. Dublin Castle, povijesni dvorac koji nudi uvid u povijest grada. National Museum of Ireland, muzej s bogatom zbirkom irske povijesti i kulture. Christ Church Cathedral, katedrala s prekrasnom arhitekturom i zanimljivim kriptama. Nekoliko puta smo prošli Grafton Street, glavnu trgovačku ulicu i kao i u drugim dijelovima grada, malo se razočarali.
Kako smo se proveli?
Irska je najbrže rastuće gospodarstvo u Europi petu godinu zaredom. Vikinzi su prvi ovdje osnovali naselje uz rijeku Liffey u 9. stoljeću, nazvavši ga Dubh Linn (Crni bazen). Tisuću godina kasnije postao je dom Jamesu Joyceu, Georgeu Bernardu Shawu i Samuelu Beckettu. Danas je glavno središte Googlea, Facebooka i Airbnba. Nakon razgovora s prijateljima Slovencima i Hrvatima koji tamo žive, dobili smo dojam da Irska ima bolju reputaciju no što zaslužuje. Nije nas oduševila niti atmosfera, niti hrana. Promet je nesavladivo gust. Cijene su neopravdano visoke. Navodno postoje dijelovi grada po kojima je opasno hodati nakon što padne mrak. Klima je neprivlačna, kao i arhitektura. To ne znači da je Dublin nezanimljiv, no moram priznati da bi me za povratak trebalo dosta nagovarati.