Malo koji grad izaziva tako podijeljena mišljenja kao Dubai. Nekima je omiljen, dok drugi tvrde da nikada ne bi kročili ondje. Ovo je bio moj prvi posjet Dubaiju i nisam bila sasvim sigurna što očekivati. Privukla me ideja tople pustinjske klime i direktnog leta, ali nisam bila oduševljena opisom Dubaija kao Disneylanda za odrasle (nisam ljubitelj ni originalnog Disneylanda, pa nisam vidjela zašto bi mi se svidjela ova verzija za odrasle). Ipak, imali smo dobar razlog za posjetu – Matija studira ondje – pa smo se sretno spakirali i krenuli na četiri dana u Dubai.
Let
Izravan let do bilo koje destinacije svakako je veliki plus. Do Dubaija iz Zagreba leti flydubai, a let traje između pet i šest sati. Ovisno o dodatnim opcijama, povratna karta košta oko 600 eura. Za taj iznos možete checkirati jedan kofer, dobiti jedan obrok (možda jedan od najgorih u konkurenciji strašnih avionskih obroka) i jednu čašu vode. Avioni nisu pretjerano udobni, što postaje univerzalni problem svih avio-kompanija. Let je kasnio i u polasku i povratku, ali podnošljivih pola sata. Letovi Zagreb – Dubai postoje svaki dan u tjednu, iako vremena nisu najsretnija (stigli smo u ponoć, a povratak je već u 9 ujutro).
Smještaj
Dubai ima ogromnu ponudu hotela u širokom rasponu cijena, a u pravilu su jeftiniji nego u nekim drugim svjetskim destinacijama. Prilikom odabira, ovaj put sam možda i previše filozofirala. Dubai je razveden pustinjski grad s nekoliko udaljenih cjelina, pa sam birala između Palm Jumeiraha i Downtown Dubaija. Palm Jumeirah je umjetni otok uz obalu Dubaija, u obliku palme s glavnim deblom, 16 listova i polumjesecom kao zaštitnom barijerom. Na otoku su luksuzni hoteli, restorani, privatne vile i plaže, a najpoznatiji je Atlantis The Palm s vodenim parkom i akvarijem. Otok je povezan s kopnom monorail prugom. Downtown Dubai urbano je središte s luksuznim rezidencijama, poslovnim tornjevima, Dubai Mallom i Burj Khalifom. Udaljenost između ova dva dijela grada je oko 30 kilometara. Na kraju smo odabrali Downtown i hrabro se odlučili za 25hours Hotel.
Naime, 25hours Hotels je lanac hotela poznat po nekonvencionalnom dizajnu i prilagodbi svakom gradu u kojem djeluje. Osnovan 2005., ima hotele u Berlinu, Parizu, Zürichu, Beču, Firenci, Kopenhagenu i Dubaiju. Svaki hotel odražava lokalnu kulturu s umjetničkim detaljima i vintage elementima, stvarajući vrlo neobičnu atmosferu. 25hours Hotel Dubai One Central smješten je u centru Dubaija, u blizini Međunarodnog financijskog centra, s pogledom na Muzej budućnosti. Hotel ima 434 sobe, pet restorana i barova te bazen na krovu. Ambijent je specifičan, prilagođen hipsterima koji cijelu noć tulumare, a ujutro zajedno vježbaju jogu. Dejan nije bio zadovoljan (više zbog noćne buke nego jutarnje joge), ali i dalje mi je drago što nismo odabrali tradicionalni hotel poput Atlantisa, koji mi je s mramornom pompoznošću bio neprivlačan. Kad bih ponovno išla u Dubai, izabrala bih naš omiljeni lanac – Andaz.
Restorani
Restorani su ključna točka svakog našeg putovanja. Ovaj put, osim nas dvoje, morali smo u obzir uzeti i Martu, koja ne voli pretenciozne restorane, i Matiju, koji ih voli. Dubai ima bogatu ponudu restorana, pa je odabir bio težak. Iako sam dobila par provjerenih savjeta o tome gdje ići (hvala, Ozren) bilo je teško dobiti rezervaciju. Za naše tri večere, odabrali smo tri relativno sigurne opcije. Uvijek kada smo u gradu u kojem postoji Nobu, jedemo tamo. Broj gradova u kojima smo posjetili Nobu sad je već jako velik. Nažalost, ovaj u Dubaiju nije među boljima. Iako je ambijent elegantan (nalazi se u spomenutom hotelu Atlantis) i usluga dobra, neka jela mogla su biti bolja. No djeca su bila zadovoljna, pa smo i mi odlučili biti. Drugu večer otišli smo u novi Smoked Room, restoran s Michelinovom zvjezdicom španjolskog chefa Danija Garcije. Vrlo ambiciozan restoran u kojem večera traje četiri sata, a gosti cijelo vrijeme sjede za barom gledajući pripremu hrane. Zanimljivo iskustvo, ali ne bih ga ponovila. Treću smo večer odabrali restoran za koji smo naknadno shvatili da ne toči alkohol. Zato smo u posljednji trenutak izmijenili rezervaciju i otišli u Nusr-Et Steakhouse Dubai, poznatog turskog chefa Nusreta Gökçea, poznatijeg kao “Salt Bae”. Matija je veliki ljubitelj mesa, pa se ovo činilo kao odličan odabir i na kraju je bila najbolja večera. Iako mnogi gurmani imaju prigovore na ovaj lanac, nama je sve odgovaralo. Restorani u Dubaiju su izrazito skupi, pa iako sigurno postoje povoljnije opcije, pripremite se na visoke cijene ako želite jesti u dobrom restoranu.
Što smo vidjeli?
Morala sam se suzdržati da ne napišem – ništa. Započeli smo s Burj Khalifom, najvišom zgradom na svijetu. Ako ste spremni platiti kartu od oko 40 eura i čekati u redu sat vremena, pripustit će vas impresivnom liftu koji će vas u jednoj, bezbolnoj minuti odvesti na 124. kat Burj Khalife. Tamo možete prošetati po promatračnici, vidjeti grad i pustinju koja ga okružuje i kupiti neku skupu besmislicu. Doživljaj traje tri minute. Kada se spustite sa 124. kata i prestanete osjećati prevarenima tim iskustvom, možete se prošetati po Dubai Mallu koji se nalazi u podnožju. Mall je doista impresivan – ogroman, prepun američkih i europskih brandova i restorana. Čak i ako niste obožavatelj shoppinga, ovaj mall vrijedi vidjeti jer je kulturološko iskustvo. Ako volite shopping, neće vam biti lako jer su sve europske marke očekivano skuplje nego kada ste u Europi. Predomišljajući se hoćemo li potražiti veliki akvarij, smješten u mallu, odlučili smo ipak pogledati. U Dubaiju ništa nije besplatno, pa niti akvarij u shopping centru. Priznajem da je doživljaj bio puno više od očekivanog (više kada je riječ o marketingu, nego kada je riječ o ribama). Nakon prolaska ispod velikog staklenog bazena u kojem plivaju brojne ribe, raže, morski psi i jedna barakuda, mislili smo da je kraj. Međutim, pokretne stepenice su nas odvele dva kata više i nakon što su nam dali prsluke za spašavanje, ukrcali su nas u mali brodić sa staklenim dnom. Ponovno iste ribice iz druge perspektive. Ni to nije bio kraj. Nakon izlaska iz broda skrenuli smo u tropsku džunglu s insektima i pticama, a na kraju ušli u ledeni dio s pingvinima. Sreća da smo kupili najjeftiniju kartu, jer je skuplja verzija uključivala hranjenje morskih pasa u samom bazenu (ronilačko odijelo i sve). Impresivno za jedan shopping mall.
Iako je naš hotel bio smješten preko puta Muzeja budućnosti, odlučili smo preskočiti posjet. Ključna osobina muzeja je njegov izgled. Kružna građevina s otvorom u sredini i fasadom s arapskom kaligrafijom. Sadržaji unutra navodno nisu toliko zanimljivi, pa smo uživali u pogledu iz sobe. Mene su dodatno zanimale i tržnice, odnosno soukovi, pa smo prošetali kroz tržnicu zlatom i tržnicu začinima. Nismo bili pretjerano impresionirani. Obišli smo i Palm Jumeirah, umjetni otok u obliku palme, izgrađen s ciljem stvaranja novih luksuznih prostora uz more. Na otoku se nalaze privatne vile i hoteli, među kojima je Atlantis The Palm. Šetnja uz obalu nudi pogled na arhipelag i Dubai na horizontu. Nažalost, nismo imali vremena otići na izlet u pustinju (što su mi mnogi preporučili) ili posjetiti Abu Dabi.
Glavni razlog dolaska bio je vidjeti Matiju, pa je odlazak na njegov kampus bio vrlo zanimljiv. Dubai International Academic City (DIAC), poznat kao University City, sveučilišni je kompleks u Dubaiju namijenjen visokom obrazovanju. U ponudi je više od 500 programa, a u kompleksu studira oko 28.000 studenata iz cijelog svijeta. Osnovan 2007. godine, DIAC okuplja preko 27 sveučilišta, uključujući i American University in the Emirates, na kojem smo Dejan i ja održali predavanja. Bilo je zanimljivo upoznati studente i profesore, i ovaj dio putovanja bio je najbolji.
Kako smo se proveli?
Dubai je neobičan grad. Djeluje pomalo nestvarno. Zgrade, ulice, vegetacija i travnjaci, sve djeluje pretjerano. Pretjerano veliko, pretjerano skupo, pretjerano umjetno. Sigurna sam da se s dovoljno novca u Dubaiju može živjeti vrlo ugodno. No ovo je grad s malo toga autohtonog. Čak i tržnica djeluje kao scenografsko rješenje. Dubai nudi sve, ali sve što nudi je europsko, američko, indijsko ili japansko. Topla pustinjska klima mi se sviđa, no klimatizacija koju koriste je toliko snažna da hladi i ulicu. Uglavnom, lijepo smo se proveli, a sljedeći puta istražujemo neki drugi dio arapskog svijeta.
