U ovom kontekstu, ugađanje drugima odnosi se na promjenu vlastitog ponašanja kako biste druge učinili sretnima (Briggs i dr., 1980). To ne znači da nikada ne treba ugađati drugima. Postoje brojne situacije u kojima je prihvatljivo brinuti se za druge ljude i u tome biti nesebičan. No pretjerano ugađanje odnosi se na stavljanje potreba drugih ljudi ispred vlastitih potreba (Tariq i dr., 2021). Nekoliko pitanja iz upitnika Harriet Braiker je u nastavku.
- Izuzetno mi je važno da me gotovo svi u mom životu vole.
- Vjerujem da ništa dobro ne može proizaći iz sukoba.
- Moje potrebe često su u drugom planu u odnosu na potrebe ljudi koje volim.
- Očekujem od sebe da se uzdignem iznad sukoba i konfrontacija.
- Često previše radim za druge ljude ili čak dopustim da me iskorištavaju, kako me ne bi odbacili.
- Uvijek mi je bilo potrebno odobravanje drugih.
- Idem do krajnjih granica kako bih izbjegla/o sukob ili konfrontaciju s obitelji, prijateljima i suradnicima.
Osobine ljudi pretjerano sklonih ugađanju:
- Žele da ih svi vole
- Često se ispričavaju
- Žude za potvrdom
- Osjećaju krivnju kada postave granice
- Boje se sukoba i izbjegavaju ih
- Uvijek rade prema pravilima
- Perfekcionisti su
- Stavljaju vlastite osjećaje, potrebe i mišljenja iza tuđih
- Teško im je reći ne
- Osjećaju se pretjerano odgovornima za osjećaje drugih ljudi
Kada ugađanje postaje problem?
Ljudi su socijalna bića. Svi imamo potrebnu biti prihvaćeni od drugih. Pretjerano ugađanje drugima u načelu znači da ćete pokušati učiniti druge sretnima kako biste izbjegli sukob ili negativne emocije – čak i ako vam se ne sviđa ono što radite. Naravno, svi ponekad ljudima oko sebe pružamo upravo ono što žele. Prijateljici koja nije zadovoljna sobom, dat ćemo kompliment kako bi se osjećala bolje. No što kada je to suprotno onome što želimo mi. Može se dogoditi da im zamjerimo. Znači li to da je svako ugađanje drugima pogrešno?
Pretjerano ugađanje obuhvaća cijeli spektar ponašanja. To ponekad znači da nećete izraziti svoje mišljenje, da ćete se ispričati kada to nije potrebno ili se truditi da se ljudi osjećaju dobro čak i kada to znači da ćete se sami osjećati lošije. Ugađanje povremeno dolazi u formi podcjenjivanja samih sebe kako se drugi ljudi ne bi osjećali lošijima od vas (Exeline i dr. 2012). Ljudima koji su po prirodi empatični teško je vidjeti kada se drugi ljudi uzrujaju, pa najčešće žele pomoći. Žene su sklonije ugađanju.
Zašto ne možemo prestati ugađati drugima
Ugađanje drugima češće je među ljudima koji jako drže do pozitivnih socijalnih interakcija i imaju veći stupanj ovisnosti o drugima (Robins i dr., 1994). Kada ugađamo drugima, to najčešće dolazi iz uvjerenja da su potrebe drugih važnije od naših potreba. Ili želimo izbjeći negativnu interakciju. U slučaju izbjegavanja, ugađamo kako bismo umanjili mogućnost konflikta. No, takva odluka ima svoju cijenu jer nismo postigli kompromis između različitih potreba uključenih u situaciju.
Ljudi skloni ugađanju često imaju izraženu sociotropiju. Sociotropija se odnosi na sklonost pojedinca da bude pretjerano zabrinut za uspostavljanje i održavanje pozitivnih međuljudskih odnosa. Osobe s visokom razinom sociotropije su izrazito osjetljive na mišljenja i odobravanje drugih, težeći im ugađati, često zanemarujući vlastite potrebe i želje.
Suprotno ugađanju drugima je ponašanje kojim se brane vlastiti interesi. Umjesto traženja potvrde ili ljubavi od drugih, osoba bira nezavisnost ili ostvarenje vlastitih želja. Osoba sklona ugađanju će u raspravi o tome što jesti za ručak prepustiti odabir partneru. Osoba koja ne ugađa će inzistirati na tome da se jedu samo određena jela i to često popratiti prijetnjom da će u suprotnom jesti sam/a. Jasno je da niti pretjerano ugađanje, niti nedovoljna spremnost na kompromis nisu dobar odabir.
Zlatnu sredinu čini netko tko je asertivan, samouvjeren i neovisan. Takva osoba ne traži stalno odobravanje drugih i ne osjeća potrebu da se prilagođava kako bi zadovoljila očekivanja drugih. Umjesto toga, ova je osoba usmjerena na vlastite ciljeve i vrijednosti, donosi odluke temeljene na osobnim uvjerenjima i potrebama, a ne na željama i mišljenjima drugih. Ovakav pristup životu omogućuje im da postavljaju jasne granice, izraze svoje mišljenje bez straha od odbacivanja i održavaju zdrave odnose u kojima se poštuju i njihove i tuđe potrebe.
Kako postaviti zdrave granice
Mnogi će ljudi reći da ugađanje nije slabost. Granica između ugađanja i suosjećajnosti je tanka. Suosjećajnost će se pretvoriti u ugađanje kada počnete brinuti što drugi misle o vama. Znat ćete da ste u zoni ugađanja kada pristanete učiniti nekome uslugu, no nakon toga osjećate nezadovoljstvo prema preuzetoj obavezi, no i prema osobi kojoj činite uslugu. Najveći izazov kada je riječ o ugađanju je osjećaj krivnje koji vas prati kada kažete ne. Kada se pomirite s time da vas ne moraju svi voljeti, na dobrom ste putu. Nekoliko osnovnih preporuka je:
- Postavite osobne granice: Naučite prepoznati i poštovati vlastite granice.
- Jasno definirajte što ste voljni učiniti i što niste, te se držite tih granica.
- Vježbajte reći “ne”: Počnite s malim stvarima. Vježbanje odbijanja zahtjeva koji nisu u skladu s vašim potrebama ili vrijednostima pomoći će vam da se osjećate ugodnije u postavljanju granica.
- Razvijajte samosvijest: Razmislite o razlozima zbog kojih želite ugoditi drugima. Je li to radi straha od odbacivanja, potrebe za prihvaćanjem ili nečeg drugog? Razumijevanje korijena vašeg ponašanja može vam pomoći da ga promijenite.
- Stavite vlastite potrebe na prvo mjesto: Prepoznajte da su vaše potrebe jednako važne kao i potrebe drugih. Nađite vrijeme i prostor za brigu o sebi.
- Vježbajte asertivnost: Asertivno izražavanje vlastitih mišljenja i osjećaja ne znači biti neprijateljski nastrojen. To je zdrav način komunikacije koji poštuje i vas i druge.
- Tražite podršku: Razgovarajte s prijateljima, obitelji ili profesionalcem o svojim izazovima. Ponekad vanjski pogled može pružiti novu perspektivu i podršku.
- Razvijajte samopouzdanje: Radite na jačanju vlastitog samopouzdanja. To može uključivati postavljanje i ostvarivanje osobnih ciljeva ili rad na osobnom razvoju.
- Naučite prihvatiti kritiku: Shvatite da ne možete ugoditi svima i da je kritika sastavni dio života. Važno je naučiti prihvatiti kritiku bez da to utječe na vašu sliku sebe.
- Vježbajte samoprihvaćanje: Radite na prihvaćanju sebe takvima kakvi jeste, s vlastitim manama i vrlinama. Samoprihvaćanje je ključno za otpuštanje potrebe za stalnim odobravanjem drugih.
Postavite realna očekivanja: Shvatite da je nemoguće uvijek biti savršen i ugoditi svima. Postavljanje realnih očekivanja prema sebi i drugima može smanjiti pritisak koji osjećate.
Braiker H. B. (2001). The disease to please : curing the people-pleasing syndrome. McGraw-Hill. Retrieved December 8 2023 from http://site.ebrary.com/id/5004546.
Briggs, S. R., Cheek, J. M., & Buss, A. H. (1980). An analysis of the Self-Monitoring Scale. Journal of Personality and Social Psychology, 38(4), 679–686.
Exline, J. J., Zell, A. L., Bratslavsky, E., Hamilton, M., & Swenson, A. (2012). People-pleasing through eating: Sociotropy predicts greater eating in response to perceived social pressure. Journal of Social and Clinical Psychology, 31(2), 169-193.
Tariq, A., Quayle, E., Lawrie, S. M., Reid, C., & Chan, S. W. (2021). Relationship between early maladaptive schemas and anxiety in adolescence and young adulthood: A systematic review and meta-analysis. Journal of Affective Disorders, 295, 1462-1473.