Kako je moguće da dosad nisam čula za Hamilton? Jesam li jedina? Ako nisam, ovo je osvrt za sve koji, poput mene, nisu znali što propuštaju. Hamilton je fantastičan i vrijedi ga pogledati.
Hamilton je američki mjuzikl za koji je libreto, glazbu i tekstove napisao Lin-Manuel Miranda, inspiriran biografijom Alexandera Hamiltona autora Rona Chernowa. Čitajući knjigu, prepoznao je priču o siromašnom imigrantu koji dolazi bez ikakvih resursa i vlastitim radom postaje jedan od ključnih ljudi u stvaranju Sjedinjenih Američkih Država. U toj priči vidio je paralelu s današnjim reperima, koji koriste riječi, brzinu i retoriku kako bi napredovali na društvenoj ljestvici. Ta poveznica između povijesne figure i suvremenog izraza postala je temelj cijelog mjuzikla. Mjuzikl prati Hamiltonov život od ranog djetinjstva na Karibima, gdje odrasta kao siroče u siromaštvu, do dolaska u New York i postupnog uspona kroz političke i vojne strukture. Prikazuje njegov odnos s Georgeom Washingtonom, ulogu u američkoj revoluciji i kasnije političko djelovanje, uključujući funkciju prvog ministra financija. Istodobno prati i Aarona Burra, suvremenika, saveznika i kasnije protivnika. Njihov odnos razvija se od suradnje do otvorenog sukoba koji završava poznatim dvobojem, pa mjuzikl ne donosi samo jednu biografiju nego i paralelni razvoj dvojice ljudi s različitim pristupima ambiciji, riziku i političkom djelovanju.
Nikada ne bih svojevoljno odabrala gledati mjuzikl o američkoj revoluciji. Kao prvo, ne zanima me povijest (znam, nije za pohvalu, ali je naprosto tako). Kao drugo, ne zanima me američka povijest. O „founding fathers” znam malo i to mi je dovoljno. Jedva da sam znala tko je Alexander Hamilton. Zato mi je ideja da u kratkom posjetu Londonu trošim dragocjeno vrijeme i novac na tu predstavu bila pomalo upitna. No, u London smo otišli posjetiti kćer, a ona je jako željela vidjeti Hamiltona, pa je odluka bila jednostavna. Marta je, naime, znala ono što ja nisam: da je Hamilton već deset godina jedan od najvećih hitova među mjuziklima i da ga svatko tko voli kazalište treba pogledati. Hvala joj na tome. Hamilton me oduševio.
Mjuzikl je premijerno izveden 2015. u New Yorku i od početka je imao rasprodane izvedbe i vrlo dobre reakcije publike i kritike. Nakon izvedbi izvan Broadwaya prebačen je na Broadway, gdje je zadržao velik interes publike. Dobio je 16 nominacija za nagradu Tony i osvojio 11, uključujući nagradu za najbolji mjuzikl, te Pulitzerovu nagradu za dramu 2016. godine. Snimljena verzija predstave objavljena je 2020. na platformi Disney+, a 2025. prikazana je i u kinima.
Iako se originalni Hamilton izvodi na Broadwayu, ova londonska verzija u kazalištu Victoria Palace bila je izvrsna. Karte su jako skupe (od 30 do 300 funti), u dvorani je zagušljivo, sjedala su vrlo zbijena i, kao i inače u britanskim kazalištima, publika jede i pije tijekom predstave. No čim su se svjetla ugasila, već od prvog takta bilo mi je jasno da ćemo doživjeti nešto posebno. Struktura ovog mjuzikla razlikuje se od klasičnih broadwayskih formi jer nema govorenih dijelova. Cijela priča iznosi se kroz glazbu, a tekstovi se izvode kontinuirano, često vrlo brzo i gusto. Glazba kombinira hip-hop i rap kao dominantne elemente, uz R&B, pop, jazz i tradicionalne broadwayske pjesme. U predstavi se pojavljuju i rap dvoboji koji zamjenjuju političke rasprave i sukobe ideja.
Uloge u mjuziklu su povijesne ličnosti, uključujući očeve utemeljitelje, a tumače ih izvođači različitih boja kože. Osnovna ideja projekta sažeta je u rečenici „Amerika tada, ispričana kroz Ameriku danas“. Takav odabir nije slučajan, već namjerno mijenja perspektivu iz koje se povijest prikazuje i pokazuje tko je iz tih narativa bio izostavljen. No, čak i ako vas ne zanima povijesna ili kulturna dimenzija ovog spektakla, ima smisla pogledati ga. Predstava je uzbudljiva, živopisna i dinamična reinterpretacija suhoparne američke povijesti, oblikovana oko ideje povezivanja nemirnih početaka nove države s borbenošću i inovativnošću hip-hop kulture. Složeni rapovi spojeni su s tradicionalnim broadwayskim stilizacijama i motivima, s dodacima Beyoncé i britanskog popa.
Ovdje moram na trenutak izdvojiti najbolji dio cijelog doživljaja, kralja Georgea III. Pojavljuje se kao sporedan, ali vrlo prepoznatljiv lik koji ne sudjeluje u glavnoj radnji, nego u nekoliko kratkih scena komentira odnos između Velike Britanije i američkih kolonija. Njegova pjesma „You’ll Be Back“ napisana je kao ironična ljubavna pjesma posesivnog manipulatora. Glazbeno, njegove dionice odstupaju od ostatka mjuzikla i oslanjaju se na britanski pop i tradicionalniji kazališni stil. „You’ll Be Back“ za mene je najbolji dio cijele predstave.
Predstava traje 2 sata i 45 minuta. Sjedila sam na rubu stolice svih 165 minuta. Na izvedbi na kojoj smo bili uglavnom su nastupale zamjene i bile su izvrsne, pa sam se pitala kakvi su tek nositelji uloga. Autor Hamiltona, Lin-Manuel Miranda, godinama je igrao glavnu ulogu Hamiltona, no meni je Alex Sawyer bio potpuno uvjerljiv u toj ulozi. Gospodin u redu iza mene otvarao je limenku za limenkom piva, ali ni to mi nije pokvarilo doživljaj. Dugo nisam izašla iz kazališta ovako oduševljena. Već sam se bila pomirila s time da me mjuzikli više ne zanimaju i da ih je možda bolje zaobići, ali Hamilton je to promijenio i podsjetio me da i dalje postoje doživljaji koje vrijedi otkriti. Ponekad je dovoljno samo malo pogledati oko sebe. Ili pitati Martu.
