Moje godine ne počinju 1. siječnja niti završavaju 31. prosinca. Točnije, ravnam se prema akademskim godinama. To znači da se školska godina 2025./26. polako bliži kraju i da se mentalno već pripremam za dugo, toplo ljeto. Za profesore poput mene ljeta su prilično duga, a to znači da se treba opremiti knjigama, serijama i dobrim planovima. U pripremama za ljeto ponekad sam bolja, ponekad gora. Katkad jednostavno ne stignem planirati pa se početkom kolovoza nađem s pet knjiga Agathe Christie, iako bih zapravo radije pročitala nešto ozbiljnije. Ove sam godine konačno prihvatila i to da kraj semestra treba obilježiti kratkim putovanjem koje će me resetirati. Općenito, za ovo sam se ljeto pripremila i pažljivo odabrala što ću čitati, gledati, slušati i kamo ću otputovati. Evo što sam smislila.
Što čitati: knjige za ljeto 2026.
Svako ljeto sa sobom vučem kofer knjiga. Početkom ljeta čitam lakše knjige, a kako ljeto napreduje i moj se umor smanjuje, budem spremna za izazove. U knjigama nisam snob (neki moji bližnji rekli bi da samo u knjigama nisam). Čitanje bi trebalo biti zadovoljstvo pa zato treba čitati sve ono što nas veseli. Ponekad je to Agatha Christie, a ponekad knjige poput “Let’s Talk About Kevin”, nakon koje nisam mirno spavala tjednima. Ovog ljeta na popisu imam svega.
Počet ću s autobiografijom Jane Green „Rewilding”. Obožavam autobiografije. To mi je posljednjih 15 godina najdraža književna forma. Jane Green je (nekada bila) vrlo uspješna autorica lagane ženske književnosti koja se prilično uvredljivo naziva „chick lit”. Njezine knjige nisu mi pretjerano zanimljive jer sve slijede isti predvidiv obrazac. Međutim, nju već godinama pratim na društvenim mrežama. Zaboravila sam zašto sam uopće počela. Prošla je put od obiteljske žene, majke šestero djece koja živi u bogatom gradiću Westportu u Connecticutu, do razvedene zaljubljenice u sedamdesete koja se preselila u Marakeš. To svoje razbuđivanje ili vraćanje samoj sebi opisuje u novoj, potpuno iskrenoj autobiografiji. „Rewilding” je pojam za puštanje polja da se vrati prirodnom obliku. U knjizi je opisala sve, od udaljavanja od muža i suočavanja s time da više nije u stanju napisati hit knjigu (nakon 18 bestselera), preko financijskih problema i „microdosinga” kako bi se nosila sa životom. Veselim se ovoj knjizi.
Još dvije knjige kojima se veselim povezane su s Bookerom. Booker Prize jedna je od najuglednijih književnih nagrada na engleskom govornom području, a mnogi romani koji su osvojili nagradu ili ušli u uži izbor danas se smatraju suvremenim klasicima. Prva knjiga, „Flesh”, roman je Davida Szalaya, britanskog pisca mađarskog podrijetla i jednog od najcjenjenijih suvremenih autora na engleskom jeziku. Petnaestogodišnji István živi s majkom u mirnom stambenom naselju u Mađarskoj. Nov je u gradu i povučen pa ostaje usamljen, a jedino društvo pruža mu susjeda, udana žena. Kada među njima započne tajna veza, njegov život počinje izmicati kontroli. Kako godine prolaze, István prelazi put od vojnika do krugova londonske elite. Iako inače nisam sklona reminiscencijama na dane komunizma, ova me knjiga privukla.
„She Who Remains” napisala je bugarska književnica René Karabash. Roman je 2026. uvršten u uži izbor za Međunarodnu Bookerovu nagradu, a u središtu priče nalazi se Bekia, djevojka iz zabačenog planinskog kraja Albanije koja prema običajnom pravu postaje burrnesha, žena koja se odriče braka i preuzima društvenu ulogu muškarca. Kroz njezin život govori o slobodi, identitetu i pripadanju u svijetu kojim upravljaju stroga pravila i tradicija. Ova knjiga čini mi se istovremeno bliskom i vrlo dalekom. Veselim joj se.
Što gledati: Ted Lasso, Rivals i The Other Bennet Sister
Za razliku od knjiga, na televiziji bih rado gledala uglavnom bezbrižne serije. Teda Lassa otkrila sam tek nedavno (hvala Goga na preporuci) i potpuno me osvojio. Riječ je o treneru američkog nogometa koji dolazi u Englesku voditi nogometni klub, iako o nogometu zna vrlo malo. Serija je apsurdno optimistična, no to nekako baš funkcionira. Kraj treće sezone bio je divan i logičan pa je veliko pitanje kako će autori ponovno pronaći energiju ranijih sezona. Iako je možda trebalo stati nakon treće sezone, veselim se nastavku.
Još jedna serija koja mi se ne bi trebala svidjeti, ali mi se ipak sviđa jest „Rivals”. Serija je ekranizacija istoimenog romana Jilly Cooper, jedne od najprodavanijih britanskih autorica osamdesetih godina. Toliko je camp (pretjerana, kičasta i teatralna) da sam se zaljubila. I ovdje je sve prenaglašeno. Priča se odvija u Cotswoldsu, gdje se medijski moguli sukobljavaju kroz rivalstvo svojih televizijskih kuća Corinium i Venturer. Televizijski ekvivalent eurokremu: nostalgično, pretjerano i ponekad baš dobro.
Treća serija koju planiram pogledati je „The Other Bennet Sister”. Temelji se na romanu Janice Hadlow i vraća se svijetu „Ponosa i predrasuda”. U središtu je Mary Bennet, često zanemarena sestra koja u Austeninu romanu ostaje u sjeni ostalih članova obitelji. Serija prati njezin život nakon događaja iz izvornog romana i pokušava odgovoriti na pitanje što se dogodilo s jedinom sestrom koja nije dobila svoju veliku ljubavnu priču. Ne znam hoće li mi se svidjeti, no računam da je svaka veza s Jane Austen dobra preporuka. Vidjet ćemo.
Što slušati: Carmina Burana u Veroni
Prvo, jedno priznanje. Nisam obožavateljica glazbe. Nikada nisam slušala neki određeni tip glazbe i nikada nisam imala snažna mišljenja o tome što je „fantastična glazba”. Ne volim kada moji susjedi na moru puštaju neke (meni strašne) domaće hitove, nikako se ne mogu natjerati da zavolim operu, a klasična glazba i jazz odličan su mi „background music”. Naravno, glazba je dio mojeg dana, ali nemam onaj pravi entuzijazam koji imaju njezini poklonici. Na koncerte idem vrlo rijetko i jako me je teško zainteresirati za tako nešto. Unatoč ovom priznanju, postoji nekoliko skladbi koje me neizmjerno vesele. Među njima je i Carmina Burana. To je djelo koje djeluje monumentalno čak i ljudima koji inače ne slušaju klasičnu glazbu. Najpoznatiji dio, O Fortuna, toliko je često korišten u filmovima, reklamama i popularnoj kulturi da ga svi prepoznaju, čak i ako ne znaju odakle dolazi. Zato ovog ljeta idem na izlet u Veronu slušati glazbu pod vedrim nebom. U Areni, rimskom amfiteatru starom gotovo dvije tisuće godina, Carmina Burana dobiva dodatnu dimenziju. Kada se u sumrak ugase svjetla, a stotine glasova i orkestar započnu O Fortunu, teško je izbjeći osjećaj da prisustvujete nečemu više od običnog koncerta. Spoj Orffove glazbe, monumentalnog prostora i ljetne večeri zvuči odlično. A i izlet u Veronu nije loš.
Što posjetiti: Yayoi Kusama u Amsterdamu
Yayoi Kusama jedna je od najpoznatijih suvremenih umjetnica na svijetu. Danas u devedesetima, prepoznatljiva je po beskrajnim nizovima točkica, zrcalnim prostorijama i velikim skulpturama bundeva koje su postale njezin zaštitni znak. Ta divna šarena estetika zapravo je rezultat jedne prilično teške priče. Kusama desetljećima otvoreno govori o svojim halucinacijama i mentalnom zdravlju, a umjetnost opisuje kao način suočavanja sa svijetom. Njezina djela vidjela sam nekoliko puta i doista su jedinstvena, istovremeno spektakularna i intimna. Vrlo bih rado posjetila njezinu izložbu u Japanu, no to će za sada ostati na listi želja. U međuvremenu, njezina su djela trenutačno izložena u Kölnu u jednoj od najvećih retrospektiva njezina rada. U Muzeju Ludwig predstavljeno je više od 300 eksponata nastalih tijekom sedam desetljeća, od ranih crteža do njezinih najpoznatijih zrcalnih instalacija. Izložba potom putuje u Amsterdam, gdje će od rujna biti predstavljena u muzeju Stedelijk. U Köln nisam stigla, no u Amsterdam hoću. Pred kraj ljeta i prije početka nove školske godine, Yayoi Kusama vrijedna je produljenog vikenda u Nizozemskoj.
Gdje jesti: Olivier u Splitu
Ovo ću ljeto, kao i svako drugo, većinom jesti ono što sama skuham. Dugi dani i pusti otok motiviraju me na elaborirano kuhanje pa se na moru uglavnom bavimo time što smo jeli, što je dobro jesti, što ćemo sutra jesti, što jedu susjedi i slično. Tako sretno provodimo ljeto sve do druge polovice kolovoza, kada počnemo patiti i pitati se tko će ikada skinuti sve te dodatne kile. U svom tom pretjerivanju teško je pronaći mjesto koje će nas oduševiti, no to ne znači da nećemo pokušati. Naš omiljeni kuhar Hrvoje Zirojević otvorio je u Splitu novi restoran, Olivier. Njegovu kuhinju toliko volimo da ćemo na nekoliko dana napustiti otok i prepustiti se suludoj ljetnoj gužvi u Splitu. Sigurna sam da nam neće biti žao.
Gdje otputovati: četiri dana u Pragu
Za razliku od ostalih planova koji me tek čekaju, ovo je putovanje s kojeg sam se upravo vratila. Riječ je o četiri dana u Pragu. Školska godina završila je i trebao mi je kratki bijeg od zagrebačke rutine. Uobičajeni odabiri u takvim okolnostima (Jadran, sjever Italije) nisu me privlačili. Za neke udaljenije europske destinacije nisam imala vremena. Tražeći mjesta do kojih postoji direktan let, shvatila sam da je Prag idealan izbor. “Full disclosure”, jako volim Prag. Moja najbolja prijateljica iz srednje škole je Čehinja (vjerojatno bi se uvrijedila na ovo, pa da budem preciznija: mama joj je Čehinja, moja prijateljica je čista Zagrepčanka). Zato sam u devedesetima provela neka od svojih najdražih ljeta upravo kod nje. Prag se tada budio iz komunističkog sivila. Preplavili su ga Amerikanci i sa sobom donijeli Zapad i najbolji cheesecake na svijetu. Danas je to, naravno, sasvim drukčiji grad, uređen i nekako savršeno spojen u tradicionalno-modernu Disneyevu bajku. Sa sjajnim hotelima i restoranima, Prag je jako dobra ideja za vikend izlet iz Zagreba.
Što kupiti: pretplatu za HNK
U ovo doba godine uvijek odlučim da moram manje kupovati. Koliko god se trudila, na kraju kupujem previše. Svega. Zato je ljeto dobro doba za financijsku dijetu. O svakoj kupnji vrijedi razmisliti i onda odustati. No postoji jedna stvar koju krajem ljeta ipak vrijedi kupiti: paket pretplate za HNK. Iako me povremeno ljute neudobne stolice i poneka predstava, HNK ima jedinstveni šarm koji me uvijek ponovno osvoji. Atmosfera, divni baleti, povremena dobra drama i cijeli ritual odlaska u to tako zagrebačko kazalište vrijedni su ulaganja. Ako postoji jedna stvar koju ipak želim kupiti, onda je to pretplata 7.
Hoće li sve završiti baš ovako, teško je reći. Ali za početak ljeta, plan je napravljen.