2026.je godina u kojoj ću navršiti 40 godina. Nisam sigurna kako je to moguće, kad sam još jučer imala 26, ali navodno, nakon dvadesetih možeš slučajno trepnuti i probuditi se u četrdesetima – i upravo se to dogodilo meni.
Nisam sigurna je li tako svima, ali nekad se osvrnem oko sebe i nije mi baš jasno kako sam uspjela stvoriti čak tri nova života i sad bih ja kao trebala biti odrasla, a osjećam se kao da mi je još jučer najveća briga bila što ću obući za subotnji izlazak. Onda se uhvatim kako izgovaram upute o pisanju zadaća i googlam kako proizvesti vlastiti jogurt pa shvatim da su mi se godine podmuklo prišuljale, a da toga nisam bila ni svjesna.
I tako je došla ova 2026. godina, a internet je vikao “new year, new me”, obasipajući nas novogodišnjim odlukama koje nitko normalan ne bi sam izabrao, kao što su trčanje svako jutro 10 km ili proizvodnja sourdough kruha. A ja sam odlučila biti alternativna i ove godine ići unazad – nova godina, stara ja.Pa tako donosim nekoliko svojih novogodišnjih anti-odluka, a to su odluke u kojima sa sebe skidam pritisak umjesto da ga stvaram.
1. Neću donositi neodržive odluke
Prva, i najvažnija anti-odluka je da ću prestati s dramatičnim objavama (koje su većinom usmjerene mom mužu, koji unaprijed zna kako će to završiti) kako od sada neću jesti iza 17 sati, neću jesti ugljikohidrate, ni masnoće ni šećere, zapravo jest ću samo paricu od zraka s daškom soli, vježbat ću kao manijak u teretani i pritom biti sretna i nasmijana. Ne. Dovoljno sam stara da sam naučila da se to nikad neće dogoditi i da sam nakon svakog takvog pokušaja sama nesretna i većinom – deblja. Tako da sam se ove godine odlučila opustiti, fokusirati na zdravlje i mir, a sve ostalo ću pustiti da dođe samo od sebe.
2. Neću njegovati nebitne odnose
Za sebe bih rekla da sam dosta veliki people pleaser. Volim da me ljudi vole, ne volim konflikte, trudim se oko svakoga (zaslužio to on ili ne). Toliko uživam u darivanju da često izmišljam nebitne prilike kako bih nekome kupila poklon. Naučila sam ne očekivati jednako od drugih ljudi. I naravno, to je u redu – ako u nečemu uživam, trebam to nastaviti raditi, ali moja razina energije rapidno se smanjuje i više nemam snage ni vremena za jednostrane odnose. Ako pažljivo biranje, pakiranje i ukrašavanje poklona za nekoga tko apsolutno nikad ne bi učinio isto za mene oduzima moje vrijeme za igru s djecom, to više nikada neću raditi. Filtriranje odnosa moja je najveća anti-odluka ove godine 😊
3. Neću vrednovati sebe kroz izvršavanje obaveza
Sklona sam ne sjesti cijeli dan, čak i kad su mi djeca u vrtiću i školi, ručak spreman od jučer, a kuća čista. Ja sam ona koja će sebi izmisliti projekt, usput pokrenuti neki posao, prefarbati dva-tri zida, popraviti nekoliko strganih igračaka i dubinski počistiti barem tri sobe. Jer često, ako sjednem i odmorim, osjećam se kao da mi je dan propao. Ne znam se odmarati, osim kad mi tijelo jednostavno više ne dopušta, a to mi se nakon svakog napornog dana dogodi gotovo svaku večer. Činjenica jest da nitko osim mene ne vidi tih 500 obaveza koje sama sebi namećem svaki dan niti im je to bitno, a činjenica da mama/supruga/prijateljica nije svaku večer na izmaku snaga itekako je vidljiva. Pa sam ove godine odlučila sama sebi dati malo oduška, popiti tu kavu dok je još topla i poštedjeti svoja (sad već dosta stara) koljena.
4. Neću raditi suprotno od onoga što učim svoju djecu
Često se uhvatim kako svojoj djeci prosipam velike životne mudrosti, potkrijepljene primjerima iz života, pokušavajući uklesati prave vrijednosti u njihove nerazvijene umove. A onda sama napravim potpuno suprotno. “Nemoj se uspoređivati” jedna je od najvećih lekcija, a sama se uhvatim kako zdvajam nad haljinom koja nije za moj tip tijela iliogromnom kuhinjom koja ne stane u moju kuću. “Nema veze ako te svi ne vole” još je jedna od čestih izreka u našoj kući, a ja sam sposobna analizirati svaku, pa i najmanju rečenicu svakog razgovora kako bih bila sigurna da nije krivo shvaćena i da neće dovesti do konflikta. Vjerujem da su stvari koje učim svoju djecu apsolutno ispravne, pa sam ove godine odlučila svjesno živjeti te vrijednosti i pokazivati ih primjerom, a ne samo riječima.
Nedavno sam pročitala divnu rečenicu – you can’t give more time to your life, but you can give more life to your time – i mislim da je to prekrasna misao. U 2026. svima nam želim da se više opustimo, više uživamo, a manje brinemo – jer iako mi se s 25 činilo da je nebitno kako provedem pojedini dan jer ih imam napretek, danas znam da nije tako i da će nabijanje tempa i stresa sigurno doći na naplatu, a nitko nam neće dati kredit. Zato napunite svoje kasice-prasice mirom, razumijevanjem i tišinom, kako biste imali zalihu kada vam život servira kaos.