Da smo pod stresom svaki dan, to znamo. No sada polako učimo i da je mala doza stresora zapravo izazov koji gradi otpornost i stvara zdravu organsku reakciju – hormezu. Ovaj biološki fenomen potiče toleranciju i povećava sposobnosti kojima dočekujemo nove stresne podražaje. Ukratko, hormeza unapređuje zdravlje i ključna je za evolucijski razvoj.
Kako starim, sve se više držim utabanih rutina, ugađam si ugodnim tretmanima, češće biram auto umjesto bicikla, nosim udoban donji veš (a ne onaj koji se zavlači posvuda i još je, ne daj Bože, sintetika), biram komotnu obuću i ugodno društvo. U tome, da se razumijemo, nema ništa loše. Svaka faza života nosi određene prioritete, a ja sada biram da su ovo moji. No, kao hladan tuš pogodila me izjava biologa G. Brecke. On tvrdi (u mom slobodnom prijevodu) da je starenje dugotrajno i kontinuirano povlađivanje komforu. Zaključujem, dakle, da je fontana mladosti – izlaganje organizma neugodnim uvjetima, i to na dnevnoj bazi. Uuuf. Možda bih trebala iskopati svoje stare sintetičke gaće i s puno ljubavi saslušati neljubaznu susjedu?
Ili postoji bolji način?
Naš organizam proizvodi proteine kao odgovor na određene stresore. Neki od njih su hipoksija, oksidativni stres, visoke ili niske temperature. Glavna funkcija tih stresnih proteina jest zaštita naših stanica od posljedične toksičnosti. Proteini hladnog i toplinskog šoka skupina su stresnih proteina koji se aktiviraju izlaganjem hladnoći ili toplini. No među njima postoji razlika jer ih mozak drugačije prioritizira. Sauna nas, primjerice, uspava, opušta i umiruje. No, u situaciji kada bi čovjek propao kroz led u jezero, ništa opuštajuće ne bi mu prošlo kroz glavu – spašavao bi život mobilizirajući sve svoje intelektualne i mišićne resurse. Hladnoću mozak doživljava ozbiljnije. Tomu u prilog ide i podatak da se proteini toplinskog šoka aktiviraju tek kada visoke temperature opterete naš rashladni sustav (između 39 i 41 °C). S druge strane, proteini hladnog šoka oslobađaju se puno brže, čak i kada je tijelo samo stupanj hladnije od normalne tjelesne temperature. Dakle, proteini toplinskog šoka zahtijevaju ulazak u toplinski stres, dok proteini hladnog šoka ne zahtijevaju hipotermiju.
Obje vrste ovih proteina mogu imati blagotvorne učinke na tijelo, od jačanja imunološkog sustava do stanične regeneracije. No sama ideja namjernog izlaganja neugodnim temperaturama zvuči… uznemirujuće. Osobito kada je riječ o hladnoći.
E, baš je to naš sljedeći „skok u hladnu vodu“.
Ako postoji išta manje komforno od ledenog tuša, tada se stvarno možemo mirne duše pomiriti sa starenjem. No trenutno mi ne pada na pamet ništa izazovnije od hladne kade. Dakle, komoditet nas čini starima, a mlaka voda – mlakonjama. Hladna voda je svima dostupna i ne zahtijeva odlazak na drugi kraj grada u fensi teretanu. Proteini koji se aktiviraju već u prvih pet sekundi tuširanja donose brojne zdravstvene koristi. Pa zašto onda ne krenuti s tim?
Svatko tko je stao pod hladan tuš na petnaest sekundi u dubini svoje duše zna što je horor. No odmah nakon toga – blaženstvo, praznina i ugodna pozadinska glazba u mozgu.
Evo što se događa:
- Naglo spuštanje tjelesne temperature uzrokuje stezanje krvnih žila i tjeranje krvi iz periferije (ruku i nogu) prema trupu i mozgu, jer su tamo organi koji vas održavaju na životu, a živčani sustav dobiva gorivo za procjenu situacije i reakciju.
- Mozak skreće fokus s onoga što vas je okupiralo cijeli dan i okreće se važnijem cilju: „Kako preživjeti ovo?“
- Tijelo oslobađa proteine hladnog šoka koji popravljaju i zatvaraju oštećenja na mišićima kako biste, ako je potrebno, mogli brzo reagirati. Ovo je i razlog zašto vrhunski sportaši nakon utakmica i borbi ulaze u ledene kupke.
- Proteini dalje repariraju oštećenja na drugim tkivima i pospješuju zacjeljivanje rana.
- Aktivira se imunološki odgovor, smanjuju se upalni procesi.
- Tijelo angažira smeđu visokokaloričnu mast koja sagorijevanjem zagrijava organizam i vraća tjelesnu temperaturu na normalne vrijednosti.
Rezultat: tijelo koje vibrira i mozak koji prosperira! (Oprostit ćete mi ovu jeftinu rimu – još se nisam otuširala.)
I zaključno:
Ako vas strah od starenja i znanost iza hladnog tuša ne uspiju nagovoriti da se upustite u ovu avanturu, probat ću zakucati s ovim: Osjećaj da ste svladali nešto naoko neizdrživo, da ste ušli u nelagodu i preživjeli, pa onda svaki dan iznova svjedočili vlastitoj hrabrosti – neprocjenjivo!
Ostale funkcije proteina hladnog šoka:
✔️ Sprečavaju propadanje RNK i obnavljaju oštećene stanične strukture
✔️ Reguliraju gene zadužene za kemijske odgovore na stres
✔️ Štite moždane neurone od degenerativnih procesa i regeneriraju sinapse (nakon trauma i moždanog udara)
✔️ Smanjuju proces starenja stanica podržavajući stanični oporavak
✔️ Doprinose zaštiti srca i krvnih žila
