Živčani sustav diktira našu svakodnevicu. Od odluke što ćemo obući do odabira što ćemo pojesti – mozak svaki naš izbor valorizira i shodno tome reagira. Svaka rutina, ugađanje ili nelagoda pomiče našu unutarnju kazaljku prema učinkovitosti ili prema zaštiti od opasnosti.
Zamislimo svoju kuhinju u kojoj se nešto fino kuha i miriše cijela kuća. To su pozitivni stimulansi za naš nos i za cijeli živčani sustav, osobito ako smo gladni. Mozak će učiniti sve da nas približi tom podražaju i aktivirat će nas tako da ta hrana dođe na tanjur i konačno u naš želudac.
No zamislimo sada tu istu kuhinju u kojoj izbija požar. To je opasan podražaj koji zahtijeva neki oblik akcije. I prije nego što postanemo svjesni svoje reakcije, osjetit ćemo navalu adrenalina, brzine i žurnosti da ugasimo vatru, jer nam ta situacija potencijalno može ugroziti život.
Ista prostorija, dva potpuno različita stimulansa. Dvije potpuno različite reakcije.
Ovo je slika koja dočarava čime se živčani sustav bavi 24 sata na dan. Ne samo dok smo budni (iako je tada najaktivniji), nego i kada spavamo i procesuiramo događaje tog dana. Cilj postojanja našeg mozga jest zaštititi nas od opasnosti i što dulje nas održati na životu. Koliko će u tome biti učinkovit, ovisi isključivo o gorivu, kisiku i aktivaciji.
Podražaji koji mu svake sekunde dolaze na obradu mogu biti:
- mehanički (ozljede, udarci, padovi)
- emotivni (percepcija života u skladu s ciljevima i očekivanjima)
- kemijski (toksini iz okoline, kozmetika, alergeni, plijesan, teški metali)
- nutritivni (post, restriktivne dijete ili loša prehrana općenito)
Svi ovi podražaji mogu promijeniti način na koji mozak procjenjuje našu sigurnost. No što to konkretno znači?
Ljudsko tijelo ima visoku sposobnost kompenzacije – uzima tamo gdje ima viška kako bi nadomjestilo mjesto gdje postoji manjak. To je normalan način funkcioniranja organizma i svih njegovih organa. No s godinama se manevarski prostor sužava: rezerve se smanjuju, pa tijelo mora uzimati s mjesta gdje već postoji manjak kako bi nadomjestilo prazno mjesto.
Zamislimo osobu koja je u velikom emotivnom stresu (nezadovoljna statusom na poslu ili odnosom s partnerom). Izložena je toksinima iz okoline, a alergija je hvata svaki put kad prođe pored kvartovskog parka. Uz to, ne vodi brigu o cjelovitoj prehrani jer ne stigne kuhati, ne uzima dovoljno povrća, već jede uglavnom prerađenu hranu. Ta je osoba svojim načinom života uvjerila mozak da je u velikoj opasnosti (jer je neprestano izložena štetnim podražajima). Mozak u tom stanju sagledava apsolutno sve kao opasnost: dobronamjerna šala postaje uvreda, osoba ne donosi dobre odluke jer je emotivno preplavljena, katastrofizira situacije, sve doživljava kao napad, nitko je ne razumije i sve je protiv nje.
To se događa jer joj mozak govori da je u ratu. Mozak podiže obranu i pokreće upalne procese u tijelu kako bi aktivirao imunosni sustav. I sada, uz sve što joj se događa, počinju je boljeti leđa ili koljeno, budi se s glavoboljom, šumi joj u ušima… Jedan dan je bolje, sljedeća tri dana stanje se pogorša. I tako u krug.
Ako takva visoka razina opasnosti traje duže vrijeme, mozak ulazi u kroničnu fazu upale. Osoba može imati epizode kognitivne magle (brain fog), zaboravljati stvari, ne može raditi više zadataka odjednom, umorna je tijekom dana, spava previše ili se budi tijekom noći. Razdražljiva je, tjeskobna, sve mora biti organizirano i planirano (jer svaki nenadani zadatak u danu izaziva paniku).
Pa što se vlastitim snagama može učiniti? Maknuti stres? Umanjiti stres? Ne živjeti u petoj brzini?
Kako ja vidim stvari – sve je matematika. Ako su nam poznati faktori koji nas bacaju u minus (podražaji koji uvjeravaju mozak da postoji visoka opasnost), tada treba sagledati koje od njih je moguće umanjiti. I istovremeno povećati podršku organizmu.
Možda je nerealno očekivati da će nam život odlukom postati manje stresan, pa valja usmjeriti fokus na podražaje koji će podići otpornost organizma na stresore. Mali koraci prema „plus“ polju: maknite suhe sendviče i gazirano piće, povećajte unos vlakana i proteina iz povrća (nahranite svoj mikrobiom). Suplementirajte se protuupalnim i antioksidativnim tvarima tijekom 40-ak dana (omega-3, resveratrol, glutation, kreatin, vitamini D i C, magnezij, cink). Odreknite se čaše vina navečer i otiđite u krevet ranije. Njegujte prijateljstva i odnose. Vježbajte. Popnite se stepenicama ili pješke do Lagvića. Rješavajte sudoku.
Podsjetimo: sve što našem mozgu treba jest kvalitetno gorivo, kisik i aktivacija. Tada ima resurse za dobre odluke i primjereno reagiranje. Postaje kompetentan CEO firme „Organizam“ koji ima valjane informacije s terena. Na temelju realne procjene rizika i opasnosti pokreće odgovarajuće akcije s kojima imamo mogućnost biti – neograničeni.
