Moja mala kazališna grupica prijateljica ulazi u svoju četvrtu godinu druženja. Do sada smo uspješno pogledale desetke predstava, otišle na nekoliko koncerata i izložbi i na jedan hrabri izlet u Beč. Dobro, imale smo i jedan izlet u Krapinu, no to nije bilo toliko hrabro. Hrabri izlet u Beč bio je toliko uspješan da smo, sjedeći na divnom poslijepodnevnom suncu, zaključile da smo spremne za više. Četiri cijela dana u Kölnu i izložba jedinstvene Yayoi Kusame. Sjajna ideja. Sve do prvog dogovora. Već pri pokušaju pronalaženja zajedničkog termina naišle smo na probleme. Ima nas šest, ali kao da nas je šezdeset i šest. Netko ne može, netko ne zna može li. Možemo li otići s posla u petak? Možemo li se probuditi dovoljno rano? Je li dvanaest vikenda koji su nam na raspolaganju dovoljno da nađemo jedan u kojem svima sve odgovara? Nažalost, nije. Ništa od Kölna i ništa od Yayoi.
No, ono što povezuje sve žene u ovoj grupici jest da se ne predajemo lako. Köln je nedohvatan, ali izložba se u rujnu seli u Amsterdam i tamo ostaje sve do siječnja. Eto rješenja. Osim što nema nijednog vikenda u rujnu u kojem smo sve slobodne. Na kraju konačno pronalazimo datum i upisujemo ga uz uskličnike kako nikakve obiteljske, poslovne ili životne okolnosti ne bi slučajno bile zakazane baš tada.
Najvažnija prepreka savladana, slijedi jednostavniji dio: planiranje puta. Koja karta, koji hotel, što vidjeti, gdje jesti? Sve smo već dugo prijateljice, no to ne znači da nemamo potpuno različite ideje o tome što je fini ručak ili dobar hotel. Jedna želi vidjeti što više toga, druga želi opušteni vikend bez jurnjave. Treća želi jesti u ambicioznom restoranu (ja), četvrta misli da je to gubitak vremena. Kao što sam rekla, ima nas šest, no kao da nas je šezdeset i šest.
Ugodan vikend koji smo teško pronašle u kalendaru polako postaje problem. Planiranje mi je inače tako jednostavno kada na put idem sama (odnosno s mužem), a sada odjednom ima niz izazova. Kompromis dovodi do toga da nitko nije zadovoljan. Umjesto ugodnog druženja sve se pripremamo na frustraciju. Polako shvaćam da, bez obzira na to koliko ste bliski s ljudima i koliko ih volite, zajednička putovanja postaju sve teža s godinama. Toliko teža da je pitanje treba li ih uopće planirati. No, ponovno, grupica se ne predaje lako. I dolazi do spasonosne i pomalo apsurdne ideje – idemo na jedan dan.
Sve smo oduševljene ovom idejom (OK, jedna malo manje jer treba vrlo rano ustati). Shvaćamo da je smiješno platiti avionsku kartu do Amsterdama i onda tamo provesti samo dvanaest sati. Ali shvaćamo i da smo izbjegle nezadovoljstvo smještajem i smanjile prostor za neslaganje oko tempa, restorana i rasporeda. Izbjegle smo da narušimo dobru grupnu dinamiku koju pažljivo čuvamo. Osim toga, sviđa nam se kako zvuči kada nekome kažemo – da, da, idemo u Amsterdam na jedan dan.
Kupujemo karte, ulaznice za izložbu, odabiremo restorane za doručak i ručak (jer ja fizički ne mogu na put a da ne znam gdje ću jesti) i stalno provjeravamo prognozu (Nina kaže da će sigurno padati kiša, Laura kaže da sigurno neće).
Noć prije puta pitamo se što nam je bilo da planiramo ovakvu glupost. Treba ustati u 4:15. To na kraju bude puno lakše nego što smo mislile i sve sretno stižemo na najbolji aerodrom na svijetu, gdje nikada ne morate žuriti. Sjedimo sve zajedno i imamo osjećaj da smo na maturalcu, na kojem se cijelo vrijeme brblja i smije, iako nitko više ne jede čips.
Amsterdam nas dočekuje prekrasnim sunčanim danom i odlično organiziranim javnim prijevozom. Autobus je odmah ispred aerodroma i za otprilike šest eura, nakon otprilike dvadeset minuta, silazimo na Museumpleinu, u neposrednoj blizini muzeja Stedelijk. Tek je devet ujutro i najvažnije nam je da doručkujemo. S obzirom na to da sam ja halapljivica, a moje prijateljice to uvažavaju, odlazimo u Mandarin Oriental Conservatorium, u kojem je nedavno otvoren Ottolenghijev restoran. Ambijent je krasan, baš kao i atmosfera, i doručak je čisti užitak. Moj french toast također.
Conservatorium je samo par minuta hoda od muzeja Stedelijk, pa se sretno, s noge na nogu, selimo na izložbu. Izložba je doista hit. Yayoi Kusama, japanska umjetnica poznata po točkicama, bundevama i zrcalnim sobama, nažalost je umrla u kolovozu, u 97. godini. Gužva je velika, ali jasno je zašto. Dvije etaže njezinih ranih djela, kasnijih serija, skulptura i dvije instalacije. Kombinacija vizualno atraktivnog i dopadljivog, ali i poticajnog i zanimljivog. Jedna od onih izložbi s kojih izlazite ispunjeni. Stalno se posvuda fotografiramo (jer maturalac), sve dok nas neljubazna Nizozemka ne pogleda s prezirom i napravi najgoru fotografiju grupe koju smo ikada imale.
Nakon izložbe treba ponovno jesti, pa idemo na ručak u Rijks. Volim ambijent tog restorana, smiren i nenametljiv. Hrana je malo avanturistična, no ne previše. Atmosfera maturalca malo blijedi i razgovori postaju ozbiljniji i teži. Život je lijep, ali je nekad i težak i o tome također treba razgovarati. Pretjerujemo s desertima i nastavljamo dalje.
Šetnja kroz Amsterdam, uz kanale, po neumoljivo lijepom danu. Lutamo ulicama i uglavnom odustajemo od shoppinga. Na kraju, tražeći mjesto na kojem ćemo popiti kavu, sjedamo u vjerojatno najružniji kafić u tom dijelu Amsterdama, ali nas nije briga. Lijepo nam je i nismo umorne. Ponosne smo na sebe. U susjednoj ulici netko je iznio klavir i svira, što je odlična muzička podloga za kraj divnoga dana. Idemo doma.
Opet odličnim javnim prijevozom natrag prema Schipholu, svaka samo s torbicom na ramenu. Uz puno zaustavljanja i traženja WC-a idemo prema avionu. Nakon cijelog dana ipak smo umorne i sve nam postaje smiješno. Ljudi se osvrću, pitaju se što je ovim ženama koje plaču od smijeha. Nije nas briga. Maturalac još traje. Ulazimo u avion i neprekidno pričamo jer si imamo još svašta za reći. Tvrdimo da nam se ne spava, ali jedva čekamo krevet. U Zagrebu se ljubimo kao da se nećemo vidjeti za par dana i sretno idemo doma (osim Nine koja ide na tulum). Zadovoljne smo i zaključujemo da je 12 sati u Amsterdamu baš odlična ideja.
Ako i vi želite na jedan dan
- Let (letjele smo KLM-om, iz Zagreba za Amsterdam i natrag istoga dana).
- Od aerodroma do grada (Autobus 397 – Amsterdam Airport Express polazi sa stajališta B17 ispred Schiphola i vozi do Museumpleina. Pojedinačna karta stoji 6,50 eura, povratna 9,44 eura).
- Doručak (Ottolenghi u hotelu Mandarin Oriental Conservatorium, Paulus Potterstraat 50. Doručak se poslužuje od 7 do 11 sati).
- Izložba (Stedelijk Museum, Museumplein 10. Izložba Yayoi Kusame otvorena je do 17. siječnja 2027. Ulaznice kupite unaprijed za odabrani termin).
- Ručak (RIJKS, Museumstraat 2. Jelovnik i rezervacija stola).