Hannah Arendt jedna je od najistaknutijih svjetskih filozofkinja svih vremena, poznata prvenstveno po svojoj knjizi „Izvori totalitarizma“, objavljenoj 1951. godine, u kojoj se bavi temama po kojima je i prepoznatljiva u filozofskim krugovima – antisemitizmom, imperijalizmom te totalitarnim režimima, ponajprije nacizmom i staljinizmom. No u ovoj njezinoj biografiji ne saznajemo previše o njezinim stavovima o ovim i drugim u njezino doba aktualnim društveno-političkim temama o kojima je razmišljala, pisala i predavala, nego o kontekstu u kojem je živjela i stvarala. Štoviše, ne radi se o klasičnoj biografiji u kojoj se taksativno redaju podaci o njezinu djetinjstvu, školovanju, radu i stvaralaštvu, nego o svojevrsnoj intelektualnoj biografiji, u kojoj se tumače posebice vanjski, ali i unutarnji čimbenici koji su oblikovali lik i opus ove židovske intelektualke.
Stoga ne čudi da privatni život, stvaralaštvo te poslovi i projekti na kojima je radila Hanna Arendt nisu u knjizi činjenično niti kronološki detaljno popraćeni, a čak ni to što se mnoge predstavljene privatne i poslovne pojedinosti ne objašnjavaju, nego samo navode. Posljedično, radi se o zapravo izrazito teškoj knjizi, pisanoj prije svega za dobre poznavatelje njezina života i djela, kao i čimbenika koji su ih oblikovali, ali i svjetske filozofske „scene“ (ključnih filozofa i filozofskih pravaca te njihovih temeljnih ideja), a ne prosječnog radoznalca. Naime, riječ je o knjizi koja, uz ponešto o njezinu djetinjstvu i mladosti u rodnom Königsbergu te školovanju u Marburgu, Freiburgu i Heidelbergu, primarno razglaba o njezinu znanstveno-filozofskom stvaralaštvu. Naravno, u knjizi jesu citirane mnoge njezine misli, pisma i govori, kao i ono što su o ovoj političkoj filozofkinji i javnoj intelektualki govorili i pisali drugi, no bez previše pojašnjavanja.
Ipak, za one manje upoznate sa životom Hanne Arendt, od biografskih će činjenica zasigurno biti zanimljive informacije o njezinu životu u Parizu, u koji je pobjegla od antisemitske Njemačke te u kojem je formalno i neformalno radila za organizaciju za preseljenje židovske djece i mladih u tadašnju Palestinu, kao i informacije o njezinu radu nakon Drugog svjetskog rata za organizaciju koja se bavila povratom i spašavanjem ostataka židovskih kulturnih dobara. Saznajemo i da je bila bliska književnosti i pjesništvu („čitala je književnost kao izvor spoznaje“), da joj zamjeraju da nije imala osjećaja za teškoće kolegica pri etabliranju u njihovim područjima te da nije bila oduševljena zagovornica prava američkih crnaca, kao i da nije bezrezervno poduprla cionizam („publicistički je zabila nož u leđa političkim nastojanjima u Palestini“). Konačno, saznajem tko su joj bili uzori – od koga je učila, s kime se družila te u raspravama i dopisivanju s kime je rasla i razvijala svoje poglede na ljudsko djelovanje – i to kako oni „stručni“ (npr. veliki filozofi Aristotel, Heidegger i Jaspers), tako i oni književni (npr. Franz Kafka i njegov „Proces“, Thomas Mann i njegova „Čarobna Gora“, Marcel Proust i njegov ciklus „U potrazi za izgubljenim vremenom“ te George Orwell i njegova distopijska „1984“).
Sveukupno, usprkos zahtjevnosti teksta, biografija velike žene kakvih bi (i biografija i žena) trebalo biti više, ne samo u svrhu osnaživanja žena u svijetu u kojem je, nažalost, još uvijek u mnogim područjima prisutna segregacija žena, nego kako bi ženski uzori (role models) umjesto danas popularnih influencerica bile medijske intelektualke kakva je bila Hanna Arendt. Samo neke od njezinih velikih misli koje su prenesene u knjizi su, primjerice, sljedeće: „Antisemitizam u modernijemu obliku također je i antigrađanski.“, „…borbe ljudi i naroda zapravo su samo glupe svađe bez cilja.“ i „…znamo da ništa na svijetu nije važno poput prijatelja.“
Žanr: intelektualna biografija
Mjesto i vrijeme radnje: prvenstveno Pariz, u koji je pobjegla iz Njemačke i živjela do emigracije u SAD, te New York kao njezino trajno prebivalište, ali i drugi gradovi u kojima je živjela i djelovala Arendt za vrijeme svojeg života (1906. – 1975.)
Broj stranica: 472
UKUPNI DOJAM: 3/5 (aritmetička sredina ocjene 2/5 iz perspektive prosječnog čitatelja i ocjene 4/5 iz perspektive zaljubljenika i/ili stručne javnosti)
Jezik/stil: –
Sumornost: –
Poželjno predznanje: 3/5 (za praćenje knjige nužno poznavanje društveno-povijesnog konteksta u kojem je živjela, kao i filozofa i njihovih temeljnih ideja koji su utjecali na Arendt)
Preporuka za čitanje: 3/5 (aritmetička sredina istih ocjena kao kod Ukupnog dojma)
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.