Hrvatske suvremene pisce nerijetko se podcjenjuje i njihova djela u odnosu na svjetske bestsellere rjeđe stavlja na must-read liste. No svaki ozbiljni čitač trebao bi ne samo ponekad pročitati nešto hrvatsko, nego se sustavno upoznati sa stvaralaštvom hrvatskih suvremenih književnika. U mojem nastojanju da to učinim, osim meni omiljene Marine Vujičić i razvikanijih pisaca s čijim sam se opusima bolje upoznala (poput Slavenke Drakulić, Julijane Matanović, Kristiana Novaka i Pavla Pavličića), konačno sam pročitala nešto od ovog mnogima omiljenog pisca zbog njegove otvorenosti i crnog humora.
Njegovo posljednje objavljeno djelo „Spiderman“ (nema veze sa superjunakom nego s paukom), zbirka je 10 priča – sedam kraćih i tri duže s „podpričama“ – od kojih su mnoge povezane, prvenstveno kroz lik pisca u dugovječnom koliko-toliko stabilnom braku. Većina priča uključuje i autobiografske elemente, a ono što im je također zajedničko jest mračnost i ironičnost, ali i problematiziranje tema i odnosa bez ikakve zadrške, neposredno i iskreno.
Prva priča (Noć iguane) odvija se u Čileu, gdje dva pisca posjećuju književni festival. U drugoj se priči (Posmrtna pripomoć) pokop zakomplicira zbog shizofrenije u obitelji. Treća priča (Oproštajni valcer) bavi se plodnošću. Četvrta priča (Iskopine) donosi ljubavnu priču samohrane majke na Palagruži. U petoj priči (Kako smo pokušali prevariti Prvi april) lajtmotivi su svadba i lažni svećenik. Šestu priču (Susjedi) čine četiri priče o zanimljivim susjedima. Kroz sedmu priču (Groblje preživjelih) provlače se Mirogojske aleje i holokaust. Osma priča (Sanjao sam Martina Bormanna kako preskače leptira) bavi se snimanjem filma o zločinu u Domovinskom ratu. Devetu priču (Priče Marije Barnas) čine tri priče vezane uz radionicu kreativnog pisanja i njezinu polaznicu mladu Mariju. Zadnju priču (Spiderman) čini 10 priča u kojima glavnog lika, njegove prijatelje i susjede povezuje njegov bazen.
Sve ove priče, iako tematski različite, osim zajedničkih obilježja vezanih uz ozračje i izričaj, povezuju i njihova svojevrsna nedorečenost koja čitateljima ostavlja prostora da sami zaključuju „što se još kasnije dogodilo“, ali i njihova nevjerojatna zanimljivost i dinamičnost, koje vuku na daljnje čitanje pojedinih, ali i drugih priča, a što je za okorjelog čitača kao što sam ja, kojega nije lako oduševiti, pravo osvježenje. Zaključak: krećem s proučavanjem Ferićeva opusa.
Žanr: priče
Mjesto i vrijeme radnje: Hrvatska u suvremeno doba
Broj stranica: 341
UKUPNI DOJAM: 4/5 (malo me ipak muči mračnost priča)
Jezik/stil: 4/5
Sumornost: 3/5 (sve priče imaju manje ili više eksplicitnu ili implicitnu mračnu stranu)
Poželjno predznanje: –
Preporuka za čitanje: 4/5 (vidi pod „Ukupni dojam“)
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.