Roman „Lázár” izvrstan je izbor za početak godišnjeg odmora. Ne samo zbog toga što se radi o tek izašlom romanu koji je stoga vrijedno popratiti, nego i zbog toga što se radi o svojevrsnoj književnoj senzaciji – romanu prvijencu pisca u ranim 20-im godinama kojega književni kritičari već uspoređuju s klasicima Thomasa Manna i Gabriela Garcíje Márqueza te čija se ekranizacija uskoro očekuje. Ali i zbog toga što se radi o kvalitetnom, a istovremeno ne predugačkom romanu, prikladnom upravo za rad moždanih vijuga koje se još uvijek nisu ubacile u ljetni „ler“.
U romanu pratimo tri generacije mađarske aristokratske obitelji Lázár, predstavljene prvenstveno kroz njihove muške članove – oca Sándora, središnjeg lika sina Lajosa i unuka Piste. Ponešto saznajemo i o majci Márii, supruzi Lili, sestri Iloni i kćeri Évi, no one su, baš tradicionalno, samo sporedni likovi u obiteljskoj sagi. Pratimo njihove živote te uloge koje im po rođenju pripadaju, kao i one koje sami za sebe odabiru, u prvoj polovici 20. stoljeća, u kojoj Mađarska prolazi kroz razdoblje propadanja Austro-Ugarske Monarhije, dva svjetska rata, dolazak komunista na vlast i sovjetsku okupaciju. Kroz sva ta događanja pripadnici obitelji Lázár relativno lakše prolaze jer bogatstvo, položaj i veze u društvu uvelike olakšavaju velike životne izazove, no sustižu ih i uobičajene ljudske „nezgode”, kao što su nesretna ljubav, lažna prijateljstva i mukotrpni rad.
No ono što roman čini interesantnim nije fabula izmaštana izvan uobičajenih okvira (iako doduše tekst na koricama tako nešto sugerira), nego način na koji je predstavljena. Naime, osim što se, uvijek zanimljivo, problematizira nerijetko upitan integritet plemstva i njegov društveno-ustrojstveni pad u dotičnom okruženju, ono što roman čini interesantnim i dinamičnim jest svojevrsna škrtost na riječima koja ne ostavlja prostora čitatelju da pretpostavi što će se vjerojatno sljedeće dogoditi. U ovoj relativno kratkoj (tek nešto više od 250 stranica), ali ipak sagi jedne obitelji, jedva se stiže popratiti, promisliti i suosjećati s likovima, a već se u njihovom okruženju ili samim likovima događa nešto novo, što roman čini dovoljno, ali ne preopterećujuće sadržajnim, dakle savršeno prikladnim ljetnim štivom.
Žanr: roman
Mjesto i vrijeme radnje: Mađarska, ponajprije šumski dvorac aristokratske obitelji Lázár, od početka do sredine 20. stoljeća
Broj stranica: 262
UKUPNI DOJAM: 4/5 (relativno kratak roman zbog čega ukupni dojam nije toliko snažan)
Jezik/stil: 4/5 (pitko i pjevno)
Sumornost: 2/5 (prisutno nekoliko većih životnih izazova, dijelom ublaženih imetkom i ugledom obitelji Lázár, no ne toliko naglašenih da bi bili preteški)
Poželjno predznanje: 2/5 (za cjelovito razumijevanje romana dostatni osnovni uvidi u povijesno razdoblje i život aristokrata)
Preporuka za čitanje: 5/5
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.