Roman „Maslac“ jedan je od onih romana koji me je razočarao zbog prevelikih očekivanja koja sam od njega imala. Krenulo je sa snažnom marketinškom kampanjom i bombastičnim tekstom na koricama zbog kojih sam i stavila roman na svoju to-be-read listu. Zatim sam u ruke uzela bogato opremljenu knjigu (tvrdo ukoričen roman s naslovnicom otisnutom na koricama, a ne na zaštitnom omotu, obojenim bridovima stranica koji podsjećaju na strukturu putra te zanimljivom naslovnicom na kojoj su, između ostaloga, označeni grami kao na omotu putra), a što je sve slalo poruku da se radi o remek-djelu koje zaslužuje takav tretman. Konačno, tekst na koricama upućivao je na intrigantnu krimi-priču nadahnutu stvarnim slučajem „Ubojica Konkatsu“ – žene koja je preko stranica za upoznavanje pronalazila sredovječne muškarce koje bi prije obećanog braka opljačkala, a zatim ubila. A zapravo se radi o, vrlo vjerojatno kvalitetnom, psihološkom romanu, koji bih zasigurno sasvim drugačije doživjela, i vrednovala, da nisam imala pogrešna očekivanja.
U romanu mlada novinarka Rika Machida nastoji doprijeti do Manako Kajii, koja u istražnom zatvoru čeka ponovno suđenje zbog sumnjivih smrti svojih partnera, koje je zavodila slasnim obrocima koje je sama pripremala ili u kojima su zajedno uživali po skupim restoranima. Pri tome Manako zavodi Riku na sličan način kao i muškarce u svojem životu – hranom. Rika, u svrhu dobre novinarske priče, mijenja svoje prehrambene navike te svoje odnose s ljudima koji je okružuju počinje promatrati također kroz hranu. No poanta priče nisu ni Manako, ni njezin slučaj, ni hrana, nego psihička i fizička transformacija kroz koju Rika prolazi, a koja dijelom problematizira i tradicionalne vrijednosti u japanskom društvu, posebice one vezane uz položaj žena. Upravo je tako i potrebno čitati ovaj roman, a ako je pri tome čitatelj i ljubitelj Japana i njegove kulture, te posebice japanske gastronomije, vjerojatno će u romanu uživati.
Dodatno valja napomenuti da roman nikako ne treba čitati praznog želuca. Brojni japanski i zapadnjački specijaliteti koji se spominju i recepti za njihovu pripremu koji se detaljno opisuju, zaintrigirat će i najveće gurmane. Mene je, primjerice, zaintrigiralo hladno predjelo od avokada i snježne rakovice uobličeno u krhku torticu, izdašno posuto kavijarom, u kojem kiselkasto pucketave sjemenke nara ističu masnoću avokada i slatki okus rakovice. Mmm… A posebno će teško biti ljubiteljima putra jer je putar, baš kao što i naslov romana sugerira, središnja namirnica koju Manako i Rika savršeno sljubljuju s mnogim ukusnim jelima.
Žanr: psihološki roman
Mjesto i vrijeme radnje: ponajprije Tokio, ali i druga mjesta u Japanu, u suvremeno doba
Broj stranica: 474
UKUPNI DOJAM: 3/5
Jezik/stil: 2/5 (nekonkretan izričaj koji od čitatelja traži da sam popunjava praznine te česti prijelazi s teme na temu koji otežavaju praćenje priče)
Sumornost: 2/5 (iako se roman predstavlja kao kriminalistički, njegova sumornost ne proizlazi iz krimi elemenata, kojih gotovo da i nema, nego iz toksičnih međuljudskih odnosa)
Poželjno predznanje: 2/5 (za nesmetano praćenje radnje bez googlanja poželjno osnovno poznavanje japanske kulture i gastronomije)
Preporuka za čitanje: 3/5
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.