Nerijetko kada „otkrijemo” nekog pisca imamo potrebu pročitati sva njegova djela. Ja sam za sada „otkrila” samo pet takvih spisatelja, od kojih su, uz Orhana Pamuka, Johna Williamsa i Amora Towlesa, dvije žene – J. K. Rowling (i čak podjednako volim njezine Harryja Pottera i Cormorana Strikea [sic!]) te Marina Vujčić, kao moja omiljena spisateljica s naših prostora.
I tako je na red došao roman „A onda je Božo krenuo ispočetka” – roman karaktera o antijunaku, u kojem se svatko može pronaći jer se baš svatko od nas barem jednom zapitao što bi bilo da smo u nekom važnom životnom trenutku donijeli neku drugu odluku. Jer ono što je sredovječni Božo odlučio jest da u životu nije donosio dobre odluke i da je vrijeme da konačno, zahvaljujući nasljedstvu, život uzme u svoje ruke i prestane živjeti život kakvim su ga za njega osmislile prvo majka, a nakon toga supruga. I tako jednostavno sjedne na vlak te bez ičega iz Splita otputuje u Zagreb i ostavi svoj stari život iza sebe.
No iako Božinu odluku, baš kao i on sam, prihvaćamo optimistično, ne radi se o optimističnom romanu. Prije o romanu koji nas podsjeća da je život prolazan, da može biti učmao ako ga ne provodimo ili ne doživljavamo lijepim te da čak i obećavajuće ne mora uvijek završiti dobro. Drugim riječima, iako lijepo napisan, te, zanimljivo, prepun istančano uklopljenih misli velikih svjetskih filozofa (poput Berkeleya, Hegela i Montaignea), ali i vjerojatno posebno interesantan Zagrepčanima i ljubiteljima Zagreba zbog praćenja po kojim se kvartovima i na kojim mjestima Božo kreće, roman koji „spušta”, a ne „diže”.
Žanr: roman
Mjesto radnje: u sadašnjosti na početku romana Split i okolica Splita te zatim put vlakom iz Splita u Zagreb te Zagreb, u prošlosti okolica Splita za vrijeme djetinjstva i Zagreb za vrijeme studija
Vrijeme radnje: suvremeno doba
Broj stranica: 188
UKUPNI DOJAM: 4/5
Jezik/stil: 4/5
Sumornost: 3/5
Poželjno predznanje: –
Preporuka za čitanje: 5/5
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.