U Hrvatskoj trenutno popularan britanski mjuzikl „Six“ Kazališta Komedija potaknuo me da malo obnovim „znanja“ o Henriku VIII. i njegovim ženama, bez kojih, kako i kažu glumice u mjuziklu, vjerojatno ovaj mnogoženac ne bi bio ni približno toliko poznat i popularan, a vjerojatno ne bi ni raskinuo veze Engleske crkve s papinskom jurisdikcijom. Reference za odabir knjige ovaj su mi puta bile nagrada Booker za najbolji roman 2009. godine te status bestsellera na listi New York Timesa, a potvrda odabira bila je činjenica da je prva dva romana trilogije Hilary Mantel o zloglasnom Thomasu Cromwellu BBC uspješno pretvorio u dvije sezone nagrađivane serije (druga dva dijela trilogije su „Privedite tijela“, također roman nagrađen nagradom Booker, čime je autorica postala jedna od rijetkih koja je osvojila dvije ove nagrade, i „Zrcalo i svjetlo“, roman koji je bio #1 na NYT bestseller listi Hardcover Fiction u tjednu kada je izašao).
U središtu romana je Thomas Cromwell, o čijoj se svojevrsnoj biografiji radi, koji je od sina kovača i talijanskog plaćenika, slijedeći makjavelističke principe, ali i uz natruhu humanosti (osjećajan prema članovima svoje obitelji, velika podrška svojim štićenicima, empatičan prema životinjama – ima mačka ljubimca Marlinspikea), postao jedan od najutjecajnijih engleskih državnika 16. stoljeća. U ovom dijelu trilogije, osim njegova bijega od oca zlostavljača 1500. godine, pratimo Cromwellov status tijekom nastojanja Anne Boleyn da postane kraljica (trebalo joj je čak punih sedam godina da postane druga Henrikova žena) i prvih godina njezine nove službene uloge (tijekom kojih rađa Elizabetu, buduću jednu od najdugovječnijih i najuspješnijih engleskih kraljica). Cromwell uspješno žonglira između odanosti svojemu zaštitniku, kardinalu i lordu kancelaru Thomasu Wolseyju, koji pada u Henrikovu nemilost, i uloge glavnog kraljeva savjetnika, potom ministra financija te konačno državnog tajnika.
Wolf Hall se danas već smatra književnim klasikom, no baš kao što piše na njegovoj naslovnici, u biti je roman za: (a) ljubitelje povijesti i/ili (b) ljubitelje prave književnosti. Naime, količina povijesnih činjenica i ličnosti tolika je da četiri stranice s popisom više od 90 češće spominjanih likova te dvije s obiteljskim stablima Tudora i jorkističkih pretendenata na početku knjige ne samo da ne čude, nego su nužne jer im se prosječni čitatelj ima potrebu stalno vraćati. S druge strane, više od 500 stranica relativno manjeg fonta pisanih u maniri velikana svjetske književnosti kao što su Dostojevski, Tolstoj, Dickens i Stendhal od čitatelja traži izrazito posvećeno čitanje, aktivno sastavljanje cjelokupne slike na temelju implicitnih naznaka te polagano iščitavanje značenja, posebice budući da je granica između pripovjedača (roman pisan u 3. licu) i svijesti Thomasa Cromwella toliko fluidna da nije uvijek jasno na koga se radnja odnosi.
Zaključak koji se na temelju svega navedenoga nameće jest da, osim ako čitatelj ne spada u jednu od prethodno navedenih kategorija čitatelja, lovorike kojima su roman, njegovi nastavci i ekranizacija ovjenčani nisu dostatne za ulaganje toliko vremena i pažnje potrebnih za „savladavanje“ ovog romana.
Žanr: roman
Mjesto i vrijeme radnje: dominantno London (ali i druga mjesta u Engleskoj u kojima je boravio Cromwell), dominantno od kraja 1520-ih do sredine 1530-ih (ali i 1500. godine, kada Cromwell bježi od kuće)
Broj stranica: 521
UKUPNI DOJAM: 3/5
Jezik/stil: 4/5
Sumornost: 2/5 (nepravde i zlouporabe moći tudorske Engleske provlače se kroz cijelu knjigu)
Poželjno predznanje: 3/5 (radi lakšeg praćenja knjige, zbog velikog broja povijesnih likova i događaja, poželjno je poznavanje povijesnih činjenica)
Preporuka za čitanje: 3/5
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.