Nerijetko nas na čitanje neke knjige potakne kada se na nju pozivaju i kada njene dijelove citiraju ugledni pojedinci. Roman „Zli dusi“ (danas poznatiji pod nazivom „Bjesovi“) u kontekstu radikalnih ideologija citiraju mnogi, uključujući Jordana Petersona, poznatog kanadskog kliničkog psihologa, pisca i društvenog kritičara, koji ga je, štoviše, uvrstio na listu knjiga koje izričito preporučuje pročitati.
Ovaj mračni roman, ogledni je primjerak filozofsko-političkog romana koji problematizira nihilizam, ateizam i revolucionarni fanatizam. Smješten u neimenovani provincijski ruski grad u drugoj polovici 19. stoljeća, prati raspad društvenog i moralnog poretka, prateći (ne)djela i ekstremne stavove grupice revolucionara koji dovode do nasilja, tragedija i totalnog kaosa. Središnji su likovi Nikolaj Vsevolodovič Stavrogin, zagonetan i moralno dvoličan pripadnik visokog društva, i Pjotr Stepanovič Verhovenski, revolucionar i manipulator te pripadnik inteligencije, kao i njihovi roditelji – Nikolajeva liberalna majka Varvara Petrovna Stavrogina i Pjotrov otac, intelektualac Stepan Trofimovič Verhovenski. Pratimo jedan kraći period u njihovim i životima likova koji ih okružuju (drugi revolucionari, pripadnici visokog, ali i mnogi pripadnici marginaliziranih nižih slojeva društva), no suština nisu zbivanja u romanu, kojih zapravo niti nema mnogo, nego ideološke i druge poruke koje obilježavaju to doba, a od kojih su mnoge aktualne i dan danas.
Roman šalje mnoge ateističke poruke, poput one da „je poznato da je prvobitno čovječanstvo iz straha od munje i groma pretvorilo nevidljivog neprijatelja u božanstvo“ (knjiga II., str. 60.) i one da „kršćanstvo nije shvatilo ženu“ (knjiga I., str. 44.). Prenosi i eugeničke ideje, kada kaže „uzeo bih tih devet desetina čovječanstva i bacio u zrak, kad se već ne zna kuda će se s njima“ (knjiga II., str. 69.), a i nagovještava poznati ruski potkazivački aparat kroz izjave poput „ja sam o svemu što sam vidio u inozemstvu, čim sam se vratio, dao na izvjesnom mjestu razjašnjenje“ (knjiga II., str. 16.). Predstavlja i mnoge filozofske misli, kao što je „… svima je dobro koji znaju da je sve dobro. Kad bi oni znali da im je dobro, onda bi im i bilo dobro; ali dok ne znaju da im je dobro, bit će im loše“ (knjiga I., str. 258.).
No ipak je potrebno naglasiti da se radi o izrazito teškom tekstu, arhaičnog tipa, koji je često nedorečen – kažu da su Rusi i dan-danas u komunikaciji takvi – pa je potrebno puno toga naslućivati, da bi se tek puno kasnije u romanu pretpostavljeno i potvrdilo. Doduše, takav zakučasti izričaj poprilično odgovara političkom ekstremizmu dočaranom u knjizi, a koji dovodi do duhovnog propadanja, pa čak i do potpunog gubljenja humanosti. Nažalost, mnoge misli i postupci likova asociraju na suvremenu društveno-političku problematiku, ali možda ih baš stoga i treba čitati – da nas osvijeste i pripreme.
Žanr: roman
Mjesto i vrijeme radnje: kraj 19. stoljeća, provincijski neimenovani ruski grad
Broj stranica: 366 (I. dio) + 388 (II. dio)
UKUPNI DOJAM: 3/5
Jezik/stil: 3/5
Sumornost: I. dio: 2/5; II. dio: 3/5 (nemoralnosti, zločini i smrti posebice prisutne u drugom dijelu romana)
Poželjno predznanje: 2/5 (poželjno osnovno poznavanje ruske političko-povijesne situacije s kraja 19. stoljeća)
Preporuka za čitanje: 3/5
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.