Upoznavanje s opusom jednog od najvećih filozofa svih vremena, zasigurno uključuje i čitanje njegove „Gozbe“, u čijem je središtu starogrčki bog Eros – bog ljubavi, strasti i požude, odnosno sama ljubav, a kojega su stari Grci smatrali i tvorcem svega što je lijepo.
U ovim se Platonovim dijalozima sedam govornika koje ugošćuje mladi pjesnik Agaton u čast svoje pobjede na dramskom natjecanju – Fedar, Pauzanija, Eriksimah, Aristofan, Sokrat, Alkibijad i sam Agaton – natječu tko će umnije govoriti o Erosu i onome što on predstavlja. Mnogi od njih objašnjavaju svoje viđenje Erosovog podrijetla, uključujući i razliku između nebeskog i zemaljskog Erosa. Neki se dotiču uzvišenosti ljubavi između muškaraca te navode da bi vojska sačinjena od muških parova bila nepobjediva. Sokrat objašnjava stupnjeve ljubavi navodeći riječi proročice Diotime koja smatra da je prvi stupanj posvećivanja tajni ljubavi „ljubav prema ljepoti tijela“, drugi „ljubav prema ljepoti duše“, treći „ljubav prema znanostima, carstvu misli“, a četvrti „ljubav prema ideji ljepote“. Svi se slažu se da ljubav potiče ljude na požrtvovnost i da je lijepa, kao i da „ono što ljude treba voditi kroz cijeli njihov život ako hoće živjeti lijepim životom, ne može ni rodbina da im tako lijepo u dušu usađuje, ni položaji, ni bogatstvo, niti išta drugo kao ljubav.”
No osim zanimljivih uvida u prirodu boga Erosa i uzvišenih razmišljanja o ljubavi, koja posebice oduševljavaju kada se prisjetimo da se radi o tekstu napisanom prije otprilike 2.400 godina, veliku vrijednost ove relativno kratke knjižice čini i 40-ak stranica napomena i objašnjenja prevoditelja s grčkog jezika, Miloša N. Đurića. U njima prevoditelj tumači stvarne i u starogrčkoj književnosti izmišljene likove i povijesne događaje koje spominju govornici, što je samo po sebi zanimljivo štivo jer su starogrčka mitologija i običaji bez sumnje intrigantni.
Konačno, poticajna za razmišljanje je i Platonova idealizirana forma „simpozija” koji opisuje – držanje dužih, zaokruženih govora, odnosno opsežnih monologa koje drugi ne prekidaju, i to prema redoslijedu sjedenja sudionika na gozbi. Ovaj je oblik razgovora vrlo poticajan kontrast suvremenim razgovorima u kojima su upadice, istovremeno pričanje i prekidanje sugovornika uobičajeni, a što je sukladno danas uvriježenom natjecateljskom stilu komunikacije.
Žanr: filozofija
Broj stranica: 87 + 40 stranica napomena i objašnjenja + 15 stranica pogovora prevoditelja Miloša N. Đurića
UKUPNI DOJAM: 3/5
Jezik/stil: –
Sumornost: –
Poželjno predznanje: 3/5 (za tečnije čitanje poželjno poznavanje starogrčke mitologije i društveno-kulturnih činjenica jer stalno prebacivanje na napomene i objašnjenja prevoditelja na kraju knjige, u kojima se isti pojašnjavaju, značajno narušava ritam čitanja)
Preporuka za čitanje: 4/5
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.