Roman „Češljugar“ koji je proslavio Donnu Tartt na globalnoj razini, a za koji je dobila Pulitzerovu nagradu za fikciju 2014. godine i po kojem je 2019. snimljen film, jedan je od 8 meni najdražih romana koje sam ikada pročitala (uz npr. romane „Zovem se crvena“ Orhana Pamuka, „Redovnik Moke“ Davea Eggersa i „Ljubavnik Lady Chatterley“ Davida Herberta Lawrencea). To me ponukalo da pročitam i njezin nedavno ponovno preveden roman prvijenac (prvi prijevod 2004. godine) koji se u zadnje vrijeme nerijetko pojavljuje na istaknutim policama u knjižarama među hitovima koje se promovira. A dodatno me „kupio“ tekst na koricama – elitna zatvorena skupina studenata (intrigantno), karizmatični profesor (a sama sam profesorica), klasična filologija (a išla sam u klasičnu gimnaziju), oživljavanje drevnog obreda (tajanstveno), gašenje života (kriminalistička priča), želja za pripadanjem (svevremenski motiv).
No roman o Richardu Papenu, siromašnom studentu iz Kalifornije, koji se želi uklopiti u grupicu bogatih ekscentričnih studenata klasične filologije koje podučava nekonvencionalan profesor, pokazao mi se velikim razočarenjem. Ne sjećam se kada sam zadnji put neki roman čitala toliko mukotrpno (nažalost od onih sam koji kada započnu s čitanjem neke knjige moraju je dovršiti) i dugo (tjednima umjesto danima). Iako se radi o romanu koji čak više djeluje kao klasična književnost nego psihološki triler kako ga se klasificira, roman me nije „dotaknuo“ niti kao književni klasik, niti kao psihološki kriminalistički roman.
Stoga je ovo prvi roman za koji dajem osvrt kojemu dajem ocjene dovoljan (i za ukupni dojam i za preporuku za čitanje). Naravno, to je samo posljedica mojeg doživljaja knjige koju su mnogi drugi i koju će mnogi drugi doživjeti sasvim različito, od kojih mnogi zasigurno pozitivno. No ovaj mi je put teško osmisliti kome bi se knjiga mogla svidjeti. Doduše, moguće klasičnim filolozima jer se kroz knjigu provlače motivi vezani uz latinski i starogrčki jezik, književnost i običaje. Moguće i ljubiteljima psiholoških trilera jer od početka knjige znamo koji je od glavnih likova ubijen te tko ga je ubio, a ono što otkrivamo jesu složeni psihološki motivi koji stoje iza tog zločina. I, konačno, moguće onima koji, za razliku od mene koja sam, pogrešno, knjizi pristupila kao kriminalističkom romanu, knjizi pristupe kao psihološkom romanu i usredotoče se na misli, osjećaje i unutarnji svijet mladića koji je kako bi se uklopio bio spreman na mnogo više nego što bi itko trebao biti.
Žanr: roman s elementima psihološkog trilera
Mjesto i vrijeme radnje: dominantno Hampden College, fiktivna elitna visokoškolska institucija u Vermontu, SAD, početkom 1980-ih godina
Broj stranica: 527
UKUPNI DOJAM: 2/5
Jezik/stil: –
Sumornost: 2/5 (usprkos triler elementima, ne previše mračan roman)
Poželjno predznanje: –
Preporuka za čitanje: 2/5
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.