Bez obzira vjerujemo li u klimatske promjene te vjerujemo li da ih uzrokuju ljudi, zanimljivo je pročitati što o klimatskim promjenama misli jedan od zasigurno najvećih svjetskih vizionara (bez obzira što o njemu mislili 😊).
Iako je od 2021. godine, kada je napisao knjigu „Kako spriječiti klimatsku katastrofu“ ublažio svoju retoriku – nije više toliko usredotočen na sprečavanje klimatske katastrofe i što brže postizanje nultih emisija stakleničkih plinova, nego veći naglasak stavlja na smanjivanje štete, pragmatičnu učinkovitost ulaganja u sprečavanje klimatskih promjena te klimatsku politiku koja putem tehnoloških inovacija i razvoja čiste energije doprinosi dobrobiti ljudi – Gates u ovoj knjizi na jasan i strukturiran način daje svoje viđenje problematike emisija stakleničkih plinova te navodi, što je vjerojatno ključna vrijednost knjige, mnoge postojeće te predlaže nove načine kako se s time kao pojedinci, nacije i globalno možemo nositi. Tako, primjerice, navodi što možemo činiti kao građani (npr. pratiti što se događa s okolišem i ići na javne tribine te tematike) i potrošači (npr. kupiti električni automobil, jesti hamburgere na biljnoj osnovi i biti spremni plaćati zelene premije), što mogu činiti poduzeća (npr. prihvaćati nove tehnologije i ulagati u njihov razvoj), a što mogu činiti države (npr. financirati istraživanja usmjerena na smanjivanje ugljičnog otiska i birati zelene proizvode). Navodi i koje su to nove tehnologije koje su nam potrebne – primjerice, biogoriva, meso i mliječni proizvodi na biljnoj i staničnoj osnovi, nuklearna fisija nove generacije, nuklearna fuzija, izravno hvatanje ugljika iz zraka i njegovo izdvajanje na mjestu nastanka, podzemni prijenos električne energije, usjevi otporni na sušu i poplave te rashladna sredstva bez F-plinova.
Svoja razmišljanja i preporuke Gates uz Uvod i Pogovor predstavlja u 12. poglavlja, pri čemu su središnja poglavlja usredotočena na pet aktivnosti kojima se stvaraju najveće emisije stakleničkih plinova – Kako se uključujemo u struju, Kako proizvodimo, Kako uzgajamo hranu, Kako se prevozimo te Kako se rashlađujemo i grijemo. Sve o čemu piše, naravno, potkrepljuje brojnim konkretnim relevantnim podacima – od onih o tome koliko stakleničkih plinova ispuštamo svake godine (u trenutku pisanja knjige 51 milijarda tona, danas već oko 58 milijardi tona), preko toga koliko ugljičnog dioksida jedno drvo može apsorbirati u svom životnom vijeku (prema njegovoj procjeni 4 tone u 40 godina, dok su druge procjene dosta niže – npr. nešto više od 2 tone), do toga koliki je trošak uklanjanja tone ugljičnog dioksida iz zraka (njegova procjena u knjizi 200 dolara/t, no današnje su procjene da izravno hvatanje CO₂ iz zraka DAC metodom stoji 300 do 600 dolara/t). Pri tome se dotiče brojnih poznatijih tema u ovom području, kao što su problem deforestacije, sve veći broj klimatski migranata, nestalnost čistih izvora energije te činjenica da krave stvaraju metan podrigivanjem, vjetrovima, ali i svojom kakicom (Gatesov pojam 😊). No objašnjava i manje poznate činjenice, kao što su razlozi zašto prelazak na zelenu energiju donosi toliko dodatnih troškova, zašto količina metana koju neka krava ispušta ovisi o tome gdje živi te što je potrebno da se umjetno namjesti temperature planeta.
Sveukupno je zasigurno riječ o knjizi vrijednoj pažnje za one koji nisu stručnjaci u području (jer se ipak radi o popularnoj literaturi), posebice ukoliko nas „muči“ što se to i zašto događa s našom klimom (jer nas iznenađuju silina vjetra i ljetne temperature krajem rujna), ali i za sve one koji žele doprinijeti sprečavanju klimatskih promjena kao pojedinci, poslodavci ili političari (jer daje brojne naputke za osobno, grupno i nacionalno djelovanje).
Žanr: publicistika
Broj stranica: 228
UKUPNI DOJAM: 4/5
Jezik/stil: jednostavan, svima razumljiv izričaj
Sumornost: 2/5 (pomalo zabrinjavajuća, ali općenito knjiga pozitivnog tona)
Poželjno predznanje: 2/5 (poželjno osnovno poznavanje problematike klimatskih promjena, energetike i funkcioniranja gospodarstva)
Preporuka za čitanje: 4/5
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.