Drugi dio trilogije o oštroumnoj Antoniji Scott i njenom partneru inspektoru Jonu Gutiérrezu koji u sklopu tajnog policijskog projekta „Crvena kraljica“ rješavaju najzamršenije zločine, potvrđuje da se Juana Gómez-Jurada s pravom smatra jednim od najboljih europskih pisca trilera današnjice. Ovaj su put Antonija, koju su književni kritičari proglasili dostojnom nasljednicom Lisbeth Salander (glavna junakinja popularne švedske krimi-triler trilogije „Millennium“ Stiega Larssona), i Jon, njen gay „bodyguard“, u potrazi za ubojicom brutalno smaknutog računovođe ruskog mafijaškog klana, ali i njegovom trudnom suprugom Lolom Moreno koja je nestala. No po nalogu istog mafijaškog klana za njom traga i Černaja volčica (Crna vučica), koje se zbog njenih sposobnosti užasavaju i sami mafijaši. Slučaj usložnjavaju i truplo u rijeci, pucnjava u trgovačkom centru sa smrtnim ishodom, brodski kontejner iz Sankt Peterburga s leševima devet žena i mnogi drugi krimi elementi, a, standardno za Gómez-Jurada, Antonija i Jon na kraju i jesu i nisu „pobjednici“ (pa ipak se radi o trilogiji 😊).
Uobičajeno za suvremene trilere, a pogotovo triler serijale, važan su dio priče i osobni životi protagonista. Nastavljamo pratiti Antonijinu mentalnu borbu sa samom sobom i razmišljanjima o samoubojstvu, kao i brigu za supruga u komi nakon napada u kojem je upravo ona bila meta, a zbog čega je ostala i bez skrbništva nad sinom. Pratimo i razvoj odnosa Antonije i Jona koji od nametnutog postaje istinski prijateljski.
Izvrsnoj ocjeni „ukupnog dojma“ pridonosi i dinamičan stil pisanja – kratka poglavlja u kojima se izmjenjuju protagonisti iz čije se perspektive prati priča, kratki dijalozi i rečenice koje ubrzavaju i intenziviraju radnju te cliffhangeri – neizvjesni krajevi poglavlja koji potiču čitatelje da nastave čitati. No ocjena „preporuke za čitanje“ je ipak „samo“ vrlo dobra, budući da nastavak nije nadmašio prvu knjigu trilogije.
Knjiga o modusu operandi globalne gospodarske elite okupljene oko „kluba“ čudnog imena – „Good Club“. Ključne osobe u tom su klubu Michael Bloomberg, Warren Buffett, David Rockefeller, George Soros, Ted Turner, Oprah Winfrey te Bill Gates, kojeg se u knjizi i najčešće spominje, kao i glavešine poduzeća kao što su Blackstone group, Cisco i Tiger Management. Klubu su pak bliski i mnogi drugi kontroligarsi – svjetski biznismeni filantropi, poput titana Big Techa Jeffa Bezosa, Elona Muska i Marka Zuckerberga. Ali i mnogi drugi pripadnici svjetske ekonomsko-društveno-političke elite, kao što su Klaus Schwab, osnivač Svjetskog ekonomskog foruma (World Economic Forum), Yuval Noah Harari, kojeg se smatra misaonim vođom WEF-a te tzv. „mladi globalni vođe“, kao što je Justin Trudeau, bivši kanadski premijer.
Radi se o „ekipi“ koja se „igra“ s cijelim svijetom, od toga da vjeruju u eugeniku, u sklopu čega desetljećima, kako bi se smanjila plodnost, potiču zapošljavanje žena, pobačaj te transrodnost, do toga da se bogate podupiranjem zelene agende, jer s jedne strane lobiraju za zelene zakone, a s druge ulažu u poduzeća koje se bave zelenim izvorima energije, jer tako prema tim istim zakonima upravo njihova poduzeća dobivaju velike poticaje. Ono što pak pri tome posebno zabrinjava je njihov jedinstveni poslovni model – kako bi plaćali što manje poreze pokreću zaklade koje podupiru projekte, startupove i poduzeća koja se, naravno, bave baš onim što se u državi potiče. Sve skupa, radi se o poprilično dobro zamišljenoj shemi koja im omogućuje da stalno povećavaju ne samo svoje bogatstvo, nego i svoj utjecaj. A kada se tome pridodaju i „sitne“ pričice o bogatim i utjecajnim roditeljima koji svoju dječicu povezuju s pravim ljudima (npr. mama Gates koja je Billa povezala s IBM-om koji je licencirao Microsoftov operativni sustav), o povoljnim ugovorima s vladom i obožavanju jeftine radne snage (primjerice i Bezosa i Gatesa i Muska), o metaverzumu (koji kroz stapanje fizičkog, digitalnog i biološkog identiteta omogućuje kontrolu masa), o ESG agendi (koja podrazumijeva dodjeljivanje viših ocjena pri revizijama kompanijama s nebjelačkim, nemuškim i LGBTQ vodstvom, što pak omogućuje lakše financiranje na Wall Streetu), ali i o minimalnoj osobnoj posvećenosti zelenom stilu života (npr. ogromne kuće koje troše mnogo energije i privatni mlažnjaci), sve zvuči još licemjernije.
Sve skupa otkrivajuća i informativna knjiga, no čije su visoke ocjene ukupnog dojma i preporuke za čitanje većim dijelom posljedica njene tematike. Naime, sadržajno se radi o poprilično nesustavnom i neusredotočenom uratku, čemu dodatno pridonosi manjkav prijevod.
Žanr: triler
Mjesto i vrijeme radnje: Španjolska (prvenstveno Madrid, ali i područja Andaluzije i Sierre de Guadarrame) u suvremeno doba
Broj stranica: 407
UKUPNI DOJAM: 5/5
Jezik/stil: (značajno elegantniji stil nego što se očekuje od trilera)
Sumornost: – (nepotrebno ocijeniti jer je „sumornost“ trilera očekivana)
Poželjno predznanje: –
Preporuka za čitanje: 4/5
p.s. Doživljaj knjige ovisi o tome tko i u kojem životnom trenutku čita.