Bojite li se starenja?
Ili razne podvarijante istog. Takvo pitanje, međutim, svojim muškim sugovornicima ne postavljaju. Zašto se samo žene pita jesu li u strahu od starenja? Ako se pod tim misli na to bojimo li se narušena zdravlja u poznijim godinama onda ne razumijem zašto isto pitanje ne dobivaju i muškarci. Bit će da se, ipak, pitanje svodi na nestanak mladolikog izgleda. Izdajničke bore i kapilare, sijede vlasi, ne više tako napetu kožu i što li sve već nije sastavni dio starenja.
A to onda definitivno nije ok. Kao što je nedavno jedna od upitanih žena pametno odgovorila – starenje je privilegija. Dok bi netko i mogao opravdati postavljanje takvog pitanja nekome tko je prešlao 50-tu, isto pitanje postavlja se već i 30-godišnjakinjama. Jedna od naših pjevačica, koja se još uvijek itekako ubraja u mlađu generaciju, suočena s tim pitanjem iskreno je odgovorila kako je njime zatečena jer misli da u svojim godinama takav strah ne bi trebala imati. Starenje je zaista privilegija, osobito ako ste dobrog zdravlja. I zaista je nevjerojatno kakve nam prilike razvoj znanosti i tehnologije danas donosi po pitanju očuvanja dobrog zdravlja.
Danas živimo bitno duže nego li su ljudi živjeli nekada, a još je važnije da smo načelno boljeg zdravlja (u zemljama u kojima građani imaju ili povijesno zdrave životne navike ili dobar sustav zdravstva i visok životni standard općenito). Ista ta znanost i tehnologija omogućavaju nam da dulje zadržimo i mladolik izgled što je također ok. Ali sve ima svoje granice. I uz svu silu filera, botoksa, aparata pa i noževa još uvijek ne možemo potpuno zaustaviti vrijeme i u 60-tima izgledati isto kao i u 30-tima. Osim ako niste Madonna ili Severina. Pritisak vječne mladosti i ranije je, ali u bitno manjoj mjeri, bio prisutan u svijetu filma ili estrade, no danas je ogroman i zahvaća i nas obične smrtnike koji se ne bavimo takvim poslovima. I opet kao i mnoge druge stvari daleko je više usmjeren prema ženama. Kod muškaraca se očekivanja ne mijenjaju tako dramatično. Uostalom nedavno smo imali priliku ponovno čitati da je neko recentno istraživanje pokazalo kako žene i dalje više preferiraju muškarce s trbuščićima.
Super.
Ali ni sebi ni drugim ženama ne toleriraju ni celulit, ni bore, ni strije, ni koji kilogram viška… Društvene mreže i njihovi filteri strah od starenja ili toga da izgledamo staro(ije) podigle su na nerazumne razine. Pa su danas uz žene, recimo to tako srednje dobi, štogod ona bila, njime opsjednute i pripadnice generacije Z. Nadam se ne i Alfe.
Sad već svi znamo za Sephora kids i tinejdžerice koje koriste retionole i filere. Hoće li one u svojim 40-tima zaista izgledati bolje/mlađe nego njihove mame? Ne znamo. No, bitnije od toga je hoće li biti sretne i zadovoljne svojim životom. I jesu li današnje žene u 40-tima, 50-tima i naviše sretne i zadovoljne svojim životom. Jesu li zdrave i mogu li nesputano uživati u svemu što ih veseli. Moguće je da ih ispunjava i čini sretnijima i zadovoljnijima upravo vođenje mukotrpne bitke s vidljivim znakovima starenja i to je posve u redu. Kao što rekoh, znanost svaki dan nudi nešto novo i zaista su nam na raspolaganju brojne opcije. Ali ako ih ispunjava nešto drugo i ne smeta im ništa od ranije navedenih znakova do sada proživljenog života trebale bismo ih u tome podržati. Jednostavno, ovakvo pitanje o strahu od starenja koje je u najbrutalnijoj verziji glasi ‘kojim se zahvatima estetske kirurgije planirate podvrgnuti ‘, nije pristojno i ne bi ga trebalo postavljati ženama, a ni muškarcima.
Usput ova potpuno razotkrivajuća verzija pitanja o strahu od starenja, koja me šokirala prije par dana, postavljena je ženi koja je etablirana u svome poslu i netom izabrana na poziciju direktorice. FYI – odgovorila je da nema takvih planova. Inače, pitanje o strahu od starenja upućeno ženama, ako se ne svodi isključivo na izgled itekako je utemeljeno i vrijedno razgovora. I zbog svega ranije navedenog, žene u zrelijoj dobi su u većoj mjeri suočene sa strahom od starenja zbog mogućnosti gubitka partnera (statistički gledano, ako ga imamo, vjerojatno ćemo ga nadživjeti), društvene izoliranosti, nemogućnosti ulaska u nove veze kao s i dobne diskriminacije na poslu. Dakle, strah od starenja koji nije sveden na strah od obješenog lica, ozbiljno je pitanje kojim se treba baviti. Očito tema za još pokoji tekst.