Prema podacima zaključno s 5. veljače 2026. godine, nakon punih dva tjedna prikazivanja u hrvatskim kinima, film „Svadba“ Igora Šeregija pogledalo je 426.474 gledatelja. Time je Šeregijev film postao najgledaniji hrvatski film u povijesti RH, svrgnuvši s „trona“ film „Kako je počeo rat na mom otoku“ Vinka Brešana (1996.), koji je u kinima sveukupno pogledalo 338 tisuća ljudi. Komedija trenutno ganja rekord da postane najgledaniji film u hrvatskim kinima. Jedini gledaniji je „Titanic“ Jamesa Camerona (1997.) s 495.345 gledatelja. Između ostalih rekorda, „Svadba“ je postigla i najveće kino-otvaranje ikada u Srbiji, uključujući, naravno, i vrijeme bivše Jugoslavije, s preko 130 tisuća prodanih karata u prvom vikendu.
„Svadba“ je jedna od onih žanrovski tipiziranih komedija o spoju nespojivog. Priča je to o uspješnom hrvatskom poduzetniku koji na svoj rođendan saznaje da je pred bankrotom, dok istovremeno otkriva da mu je kći, koja studira u Londonu, trudna sa sinom srpskog ministra, što pokreće niz obiteljskih, političkih i društvenih zapleta. U formi punokrvnog regionalnog anti-rom-coma, film kroz humor, satiru i emociju progovara o obitelji, identitetu, lojalnosti i ljubavi.
Glumački ansambl „Svadbe“ čine: Rene Bitorajac, Dragan Bjelogrlić, Linda Begonja, Vesna Trivalić, Anđelka Stević Žugić, Roko Sikavica, Nika Grbelja, Marko Grabež, Jelisaveta Seka Sablić i Srđan Žika Todorović, Snježana Sinovčić Šiškov, Dejan Aćimović te niz istaknutih regionalnih i hrvatskih glumaca, među kojima su Goran Grgić, Janko Popović Volarić, Marko Miljković, Denis Murić i Nevena Nerandžić.
Kada smo sada obavili službeni protokol, idemo se pozabaviti malo i samim nevjerojatnim, ali pomno isplaniranim uspjehom samog filma. Dakle, sve gore navedene brojke govore da se radi o izvanserijskom rezultatu. Kada sam prije dva mjeseca pogledao najavni trailer za film, bilo je jasno da se radi o projektu koji će biti veliki kino-hit, kako sam i objavio na svojoj Meta Facebook stranici. Nakon navedenih brojki moram priznati da sam bio u krivu. Ne radi se samo o velikom kino-hitu. „Svadba“ nije blockbuster. Ona je fenomen.
Puno stvari u distribuciji ovog filma se poklopilo, ali su i svi uključeni odlično odradili svoj dio posla – i to na vrijeme, što inače nije praksa s domaćim filmovima. Priča, žanr, glumačka postava, produkcija i režija, gdje je sve to ukomponirao glava projekta Igor Šeregi; zatim plakat za film dizajnera Šesnić & Turković; odličan, jednostavan i efektan trailer; odabir datuma i maksimalno široka distribucija od strane Duplicata (Blitz grupa) pod palicom Ines Žuljević; digitalna kampanja agencije Cvoke; i gomila pozitivnog i spontanog PR-a u organizaciji PRiredbe te Ane Petričević Gojanović i Mate Rončevića. I sve to, naravno, uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra. Sav taj trud pao je na plodno tlo jer su ljudi jedva čekali neki virtualni i fizički bijeg iz grozne stvarnosti koju svaki dan konzumiraju preko malih i najmanjih ekrana. A kino je i dalje najbolji utopijski i nezamjenjiv prostor za gledanje filma. Bez skrolanja, skipanja, pauza, mobitela i svega što vam odvlači pažnju. Vi, kao dio publike, i najveće platno.
Na početku same distribucije filma javili su mi se razni poznanici – od moje zubotehničarke do konobara iz lokala gdje pijem kavu i pogledam utakmicu. Oboje inače ne idu u kino, tek su u ponedjeljak nakon premijere ulovili karte i oboje su bili oduševljeni filmom. To znači da više nismo u sferi usmene predaje tipa „dobar HR film“, već u sferi „ja to moram pogledati da vidim o čemu je fora i da mogu komentirati s ekipom“. Odjednom su se počeli javljati domovi kulture koji rijetko prikazuju filmove (pogotovo domaće), ali su htjeli „Svadbu“, recimo dom kulture u Plaškom. Lokalna kina koja rade samo vikendom sada vrte film i tijekom tjedna. Duga Resa je za vikend imala Facebook reklamu tipa: „Ne morate ići u Edison u Karlovac, i mi imamo Svadbu u kinu.“ Isto to kino Edison je rasprodalo prvih 23 od planiranih 38 projekcija u prvih 11 dana prikazivanja. Uz sve zagrebačke multiplekse, i Kinoteka u Kordunskoj bila je rasprodana. Na puno mjesta lančano su kasnile projekcije jer se nisu mogle propustiti takve količine ljudi s fizičkim kartama i digitalnim ticketima. Isti problem bio je i izlazak ogromnog broja publike, nakon čega se dvorane moraju očistiti. Škole su se odmah počele javljati za organizirane posjete i projekcije, ali nema mjesta u kinima jer je sve bukirano za komercijalne projekcije.
Još jedan pokazatelj fenomena pod imenom „Svadba“, objavljen na društvenim mrežama, jest i ova obavijest:
Rasprodano kino u Zaboku za vrijeme rukometa je nevjerojatno. Plus, ovo je možda prvi put da kino u Zaboku radi ponedjeljkom. To ti je ona razlika između hit-filma i fenomena o kojoj sam govorio.
Zatim, čak je i taj famozni trailer za „Svadbu“ pregledan 650 tisuća puta, što je ogromna brojka i za neke holivudske filmske foršpane.
Regionalni filmski profesionalci i kritičari, nakon inicijalnog šoka od ovakvih rezultata filma, počeli su pomalo snobovski komentirati kako je tužno da jedna „plitka“, narodna i nebitna komedija puni kina. Padale su usporedbe s YU-komedijama i franšizama 80-ih, što nikako ne stoji jer se radi o daleko smislenijem uratku. Produkcijski, film je snimljen u vrlo kratkom i zahtjevnom roku, ali glumačka i ostala ekipa, koja ima „utakmica u nogama“, to je vrlo vješto i efikasno iznijela.
Kao osoba koja je donedavno stajala iza rekorda hrvatskog filma u 21. stoljeću s Brešanovom „Svećenikovom djecom“ iz 2013., znam koliko se stvari mora odraditi precizno i na vrijeme, s dobrom dozom strasti, ali i kvalitetnim filmom.
Nakon dominacije sjajnih hrvatskih dokumentaraca poput „Mirotvorca“, „Trećeg svijeta“ i „Fiume o morte!“, te nastavka dječjeg filma o Paulini P., koji su punili kina tijekom 2025. godine, došao je red i na bolnu ranu domaće produkcije – dugometražni igrani film. I dobili smo „Svadbu“, zbog koje i oni koji ne idu u kino posjećuju mrak kino-dvorana. I to više puta. Sve u svemu, lude i fantastične vijesti na početku ove godine koje i dalje dokazuju da je kino kao medij živo i zdravo te da domaća publika želi dobre i zabavne filmove. Pogotovo hrvatskog podrijetla.
I da, ovo nije recenzija ili kritika filma. To prepuštam vama.