Žene u mom okruženju različito pristupaju novim vezama. Neke ih odbijaju, neke čekaju čudo, a neke izlaze i traže aktivno. No sve se slažu u jednom – u ovoj fazi života, pronalaženje partnera nije nimalo jednostavno. Naša generacija nalazi se pred izazovom kada je u pitanju korištenje dejting aplikacija. Ipak, ako ste zadovoljni sobom i svojim životom te cijelom procesu pristupite s dozom humora, potraga za dečkom online može biti itekako zabavna. Ovo je priča moje prijateljice. Ispričala ju je jer je hrabra, samouvjerena i ima fantastičan smisao za humor. Napisana je u prvom licu, bez spominjanja imena (osim mojeg).
Razvela sam se. Vodila sam sudsku bitku oko djece i imovine, radila, kuhala, čistila, brinula o djeci i približavala se pedesetoj. Singl. Perspektiva ne bi bila toliko crna da se u tom trenutku nije pojavio Covid. Mjesta za okupljanje i druženje su zatvorena, bliži se zima, vani je hladno. Čak i u normalnim okolnostima nisam bila sigurna gdje izlaziti kako bih upoznala slobodne muškarce iznad 50 godina. A ove posebne okolnosti zahtijevale su, za mene, revolucionarno rješenje.
Promišljala sam neko vrijeme, razmišljajući o predrasudama (što će jedna razvedena žena raditi na online dejting aplikacijama), strahu od nepoznatog i brizi – što ako nikoga ne pronađem ili, još gore, što ako se nikome ne svidim? Možda ću ipak ostatak života provesti kao nečija susjeda koja budno prati dolaske i odlaske, komentira pijana parkiranja i glasne razgovore, dok joj društvo prave mačke koje su tu samo zbog redovitog obroka i toplog doma.
Prva aplikacija bila je Tinder. Instalirala sam je kasno navečer, kad su djeca zaspala. Osjećala sam se poput sitnog kriminalca, svjesna da za ovo neću dobiti kaznu, ali svejedno djelujem subverzivno, na rubu zakona i morala. U aplikaciji te lijepo dočekaju, pozdrave, a zatim traže da popuniš informacije o sebi. Ime, dob, status – slobodna, udata/oženjen, ili “komplicirano” (što mi se čini da se odnosi na osobe u braku koje bi malo šarale, ali ne smiju dovoditi nikoga kući). Potom slijede hobiji, kućni ljubimci i najvažnije – za što si zainteresiran: vezu, neobavezno druženje ili tek istražuješ. Na kraju trebaš postaviti fotografiju, iako postoje profili bez vizualnog identiteta.
Popunjavajući deset jednostavnih informacija, iz sitnog kriminalca pretvorila sam se u ženu koja pažljivo daje točne, ali ne pretjerano osobne informacije. Razina stresa i znatiželje rasla je sa svakim korakom. Nakon autentifikacije, ušla sam u svijet Tindera i počela surfati. Prvi set kriterija s kojima sam započela pretraguizgledao je ovako: muškarac, slobodan, želi vezu, 45+.
Odjednom su me preplavile fotografije muškaraca. Nakon kratkog eksperimentiranja shvatila sam da za prelazak od fotografije do fotografije moraš klizati prstom po ekranu. Za “lajk” ili “sviđ”, kako je to nazvao bratić moje prijateljice Ane, jednostavno dotakneš fotografiju. Nakon nekog vremena shvatila sam i da nitko ne može poslati poruku dok ga ne “sviđneš”. Ako oboje “sviđnemo” jedno drugo, pojavi se veliki natpis “It’s a match!” i tada može započeti dopisivanje. To mi se svidjelo jer sprječava gomilu poruka od ljudi koje nisi ni pogledao.
Prve večeri nisam nikoga “sviđnula”, samo sam jedva čekala da s Anom prelistam nekoliko fotografija. Trebala mi je podrška i netko s kim bih podijelila veselje igranja novom igračkom. Gospodin Sviđ Prvi bio je moj prvi “It’s a match!” Ohrabrena činjenicom da se ništa loše nije dogodilo, prelistala sam još nekoliko fotografija i “sviđnula” još dvojicu gospode. Možda bi ih bilo i više, ali stigla mi je poruka od gospodina Sviđ Prvi: “Dobro večer, mlada damo. Kasno ste budni.” Pomislila sam, nemaš pojma kako sam budna! Budna i pod visokom razinom stresa. Nisam izlazila godinama, ne znam kako se više flertuje, potpuno sam koncentrirana da ne stisnem krivu ikonicu jer bi to uništilo moje nade u ljubavni život.
Krenula je ležerna konverzacija, a ohrabrena napretkom, priznala sam da sam se tek jučer prijavila na aplikaciju i da se još ne snalazim. Gospodin Sviđ Prvi mi je vrlo ljubazno i strpljivo objasnio sve što trebam znati kako bih si osigurala svijetlu budućnost.
Ubrzo su stigle poruke i od Gospodina Sviđ Drugi i Gospodina Sviđ Treći. S Gospodinom Sviđ Prvi sam, nakon dva dana dopisivanja, prešla na WhatsApp. Gospodin Sviđ Drugi nije me oduševio razgovorom, a Gospodin Sviđ Treći je bio zanimljiv, no red se mora znati. Gospodin Sviđ Prvi je imao prednost, pa je Gospodin Sviđ Treći bio na čekanju, dok ne vidim što će biti s Prvim.
Ponudio mi je da se sastanemo. U vrijeme Covida to je značilo da se nađemo negdje gdje možemo uzeti kavu za van i popiti je na -10°C, ili popiti je u autu. Ana me nije htjela pustiti samu na dejtove s nepoznatim muškarcima, pa me dodala u svoju aplikaciju za praćenje. Javljala bih joj gdje idem i slala poruku nakon dejta kako bi znala da je sve u redu. Iako nisam imala loša iskustva koja bi zahtijevala ovakve mjere, činilo se zrelo i odgovorno osigurati se.
Nakon par tjedana druženja s Gospodinom Sviđ Prvi shvatila sam da se nije dovoljno angažirao oko mene, i da mi treba netko zainteresiraniji. Gospodin Sviđ Treći je u međuvremenu postao nezanimljiv. Prelistala sam još gomilu fotografija, nespavala jer za temeljit pregled te količine fotografija trebaš godišnji odmor ili jednostavno dati otkaz i posvetiti se “sviđanju”.
Tada mi je sinulo! Pa nije problem u meni, treba mi bolja aplikacija. Iz nekoliko izvora sam saznala da je na Badoou više zrelih i ozbiljnih muškaraca, a jedna poznanica je tamo upoznala tadašnjeg dečka, a danas muža. Već iskusna s online dejtingom, hrabro sam se prijavila na novu aplikaciju. Koncept je bio sličan kao na Tinderu, ali s jednom bitnom razlikom – na Badoou se možeš dopisivati čak i ako niste međusobno “sviđnuli” jedno drugo. U prvih 24 sata stiglo mi je na stotine poruka od raznih muškaraca.
Da ne biste pomislili da sam neka fatalna zavodnica, moram napomenuti nekoliko stvari:
- Aplikacija ima funkciju koja vas obavijesti kad se novi korisnik, koji odgovara vašim kriterijima, prijavi, pa vam se “profesionalci” automatski jave.
- Ako ne postavite nikakav filter, praktički pretražujete sve korisnike aplikacije. Omjer muškaraca i žena je otprilike 7:1.
- Također, čula sam priče o ženama koje dobivaju nepristojne fotografije, ali moram reći da meni nitko nije poslao takvu sliku. Ne znam trebam li biti sretna zbog toga ili uvrijeđena.
Ne mogu reći da nema svakakvih muškaraca, ali nakon što sam bacila pogled na konkurenciju, postalo mi je jasno zašto neki korisnici dobiju takve fotografije. Primijetila sam profile žena koje poziraju u tigrastim bikinijima s full make-upom, ležeći na tepihu imitacije krzna bijelog polarnog medvjeda, ili kućne scene gdje, (raz)odjevene samo u kuhinjske pregače, drže tepsije s ispečenim keksićima u obliku srca. Ja sam, s druge strane, na svojoj fotografiji bila zakopčana do grla, spremna za upoznavanje nečije majke.
Sviđnula sam opet trojicu i dobila “triple It’s a match!” Dvojica su se odmah javila. Gospodin Sviđ Četvrti bio je simpatičan, i ubrzo smo prešli na WhatsApp. Gospodin Sviđ Peti nije ostavio dobar dojam u porukama, pa sam to brzo završila. Gospodin Sviđ Šesti se uopće nije javio.
S Gospodinom Sviđ Četvrti sam se, prema Covid pravilima, našla na kavi za van i otišli smo u šetnju. Imali smo slične priče – razveden, ima djecu koju viđa vikendom, situiran, ali ne zna gdje bi mogao upoznati slobodne žene starije od 45 godina. Bio je zanimljiv, no nažalost, nije bilo kemije, barem ne s moje strane.
Gospodin Sviđ Šesti se i dalje nije javljao. Kako se usuđuje? Sviđnuo me! Zašto se ponaša kao da se obostran sviđ nije dogodio? Lomila sam se između toga da ga nazovem kretenom i toga da pomislim kako sam ipak samopouzdana i emancipirana žena, pa bih mu se mogla prva javiti.
Tako je prošlo nekoliko dana. Vidjela sam da je aktivan u aplikaciji, pa sam mu poslala poruku: “Dobro večer. Samo provjeravam jeste li me stvarno sviđnuli ili je vaš prst slučajno stisnuo ‘sviđ’.”
Odmah je odgovorio.
Iza nas su tri godine veze. Nažalost, nije išlo dalje, ali to su bile lijepe tri godine.
Moje iskustvo s online dejtingom bilo je pozitivno, bez neugodnih situacija. Muškarci s kojima sam se dopisivala ili družila bili su uglavnom razvedeni, s djecom, zaposleni i u raljama svakodnevnih obaveza. Često nisu imali prilike izlaziti, a kad bi i izašli, nisu znali gdje bi upoznali slobodne žene.
Još za vrijeme brakorazvodne parnice predložila sam svojoj odvjetnici da organizira okupljanja svojih razvedenih klijenata. Poznaje nas u dušu i zna sve o našim životima. Jednom mjesečno neka zakupi prostor, osigura piće, zakusku i glazbu, i sigurno bi se našli kandidati za takva druženja. Bilo bi bolje nego obilaziti gradske lokacije na kojima, prema predaji, navodno ima slobodnih muškaraca/žena. Ne bi bilo potrebe praviti se da smo izašle s prijateljicama samo radi druženja, dok zapravo sve sanjamo o tome da nas netko zamijeti. Populacija je sve starija, razvoda sve više. Miriše li ovo na lukrativnu poslovnu ideju? Ili možda na novu temu za šest?