Šest je dijelom rezultat krize srednjih godina. Zato me uvijek zanimaju ljudi koji odluče potpuno promijeniti karijeru. Još je zanimljivije kada netko napusti IT industriju – koja nam izvana djeluje dinamično i privlačno – i krene u proizvodnju kolača. Prije tjedan dana na LinkedInu sam primijetila objavu koja počinje riječima: “U jeku krize srednjih godina odlučio sam napustiti IT i sreću potražiti u nečem nevjerojatno slatkom. Posvetio sam se slastičarstvu i otvorio obrt za proizvodnju čokoladnih pralina i ‘modernih’ kolača.” Objava nije privukla samo moju pažnju – u tjedan dana skupila je više od 6000 lajkova. Odlučila sam saznati više i pisala Siniši. On je, baš kao i njegova objava, bio neposredan i simpatičan te je pristao odgovoriti mi na nekoliko pitanja o tome zašto zapravo peče kolače.
Napisao si da si u jeku krize srednjih godina odlučio napustiti IT. Možeš li mi malo opisati svoju dosadašnju karijeru?
Po struci sam magistar računarstva, diplomirao sam na zagrebačkom FER-u, a više od 12 godina radio sam u IT sektoru, uglavnom kao product manager. Moja svakodnevica bila je ispunjena tablicama, strategijama i rokovima. Radio sam na zanimljivim projektima i donedavno bio uvjeren da ću dočekati mirovinu u IT-u.
Što je bio glavni razlog za promjenu?
Rutina, dosada i strah da je to sve što će se dogoditi u mom životu. Na poslu su se dani spojili u jedan dugački, ne pretjerano zanimljiv niz. Rijetko što me veselilo i primijetio sam da nisam sretan, što se počelo prelijevati i na privatni život. Gledajući sada s distance, jasno mi je da je bilo vrijeme za promjenu. Možda bi razumniji potez bio potražiti nešto drugo u struci, ali nisam bio siguran da bi to bila dovoljno velika promjena kakva mi je trebala.
Kako i zašto onda kolači?
Oduvijek sam volio fine slastice, ali ozbiljnije sam se zainteresirao kada sam počeo istraživati slastičarstvo i odlaziti na radionice. Fasciniralo me koliko preciznosti, znanja i kreativnosti stoji iza vrhunskih deserata. Oduševio me koncept modernih, elegantnih slastica koje nisu samo ukusne, već i vizualno atraktivnije od onoga na što smo navikli.
Krem je zgodno ime. Kako si pristupio tom novom projektu? Je li proces bio težak?
Ideja se razvijala postupno. Iz hobija sam počeo eksperimentirati kod kuće, učiti i testirati recepte. Bilo mi je zabavno stvarati nešto novo. Odobravanje okoline i potpora sa svih strana također su bili veliki plus. U nekom trenutku postalo je jasno da ovdje ima nešto više od hobija i tada sam krenuo još ozbiljnije. Za otvaranje obrta bilo je potrebno steći stručnu spremu, pa sam završio prekvalifikaciju u Ugostiteljsko-turističkom učilištu u Zagrebu i tako prešao prvu prepreku. Nakon toga slijedili su birokracija, potraga za prostorom, kupnja opreme… Svaka etapa nosila je svoje izazove i ne mogu reći da je sve išlo glatko.
Ime Krem odabrali smo jer je jednostavno, lako pamtljivo i odmah asocira na slastice.
Radiš li sam ili imaš tim? Kako izgleda proizvodnja?
Trenutno radim sve sam, osim računovodstva. Supruga, uz ulogu najvećeg fana, preuzela je računovodstvo i kompletnu birokraciju – na moju sreću. Dani mi započinju dolaskom u Krem i pripremom narudžbi za taj dan. “Slobodne” trenutke koristim za planiranje i testiranje novih recepata, a uz to je potrebno uklopiti i sav ostali posao – nabavu, ambalažu, marketing…
Po čemu je Krem drugačiji i poseban?
Prije svega, koristim vrhunske sastojke i izbjegavam kompromise. Nema margarina, biljnog vrhnja ni previše šećera – želim da okusi budu čisti i uravnoteženi. Osim toga, moji proizvodi nisu klasični kolači – svaki je pažljivo dizajniran da izgleda kao malo umjetničko djelo.
Imaš li strategiju izgradnje brenda? Jesu li društvene mreže dio toga?
Naravno, društvene mreže su ključne – pogotovo Instagram, gdje ljudi prvo “jedu očima”. Nevjerojatan alat za promociju pokazao se i LinkedIn, gdje je moja objava o promjeni profesije postala viralna. Uz povećanje narudžbi, dobio sam i prilike za ovakve stvari. Osim što je novo i zanimljivo, pruža mi i besplatnu promociju, što mi nakon svih ulaganja dođe više nego dobro.
Nemaš klasičnu trgovinu. Koje su prednosti, a koji nedostaci?
Prednost je što su troškovi najma niži, nema potrebe za zapošljavanjem dodatnih ljudi i sve je za nijansu jednostavnije.
Što se nedostataka tiče, ljudi ne mogu doći, sjesti i uživati u slasticama, već kupovina ide preko internetske trgovine. Nadam se da ću uskoro doći u fazu kada ću biti u mogućnosti proširiti iskustvo i na ovaj dio.
Zanimljiv mi je odabir proizvoda koje nudiš. Nekoliko kolača, nekoliko torti i praline (koje su rasprodane, primjećujem). Je li taj odabir rezultat nekog plana ili nudiš ono što voliš?
Nudim ono čime sam zadovoljan, što je meni fino i što uživam raditi. Stalna ponuda će se uskoro proširiti, a uvest ću i sezonske slastice.
Koji ti je najdraži kolač?
Od trenutne ponude volim pojesti Kavu, koja me okusom podsjeća na kavu sa šlagom, ali u pripremi je i Choux lješnjak, za koji mislim da će biti često naručivan.
Kako ti je promjena karijere promijenila raspored i ritam dana? A raspoloženje?
Dani su mi definitivno dinamičniji nego prije. Dok sam radio u IT-u, sve je bilo dosta predvidljivo – sada je svaki dan drugačiji. Puno je fizičkog rada, ali osjećaj zadovoljstva kada vidim gotove slastice i reakcije kupaca vrijedi svake minute truda. Raspoloženje je definitivno bolje, iako ima boljih i lošijih dana.
Što je do sada bio najteži dio priče?
Najveći izazov bio je napustiti sigurnost stalnog posla i upustiti se u nešto potpuno novo. Nema više fiksne plaće i benefita – sve ovisi o meni. Također, kao malom proizvođaču, teško se probiti na tržište gdje dominiraju veći brendovi. Ali svaki novi zadovoljni kupac pokazuje mi da sam na dobrom putu.
Gdje zamišljaš Krem za pet godina?
Vidim ga kao prepoznatljiv brend luksuznih slastica s još širim krugom kupaca i možda s ponekom fizičkom lokacijom, ali i dalje s naglaskom na ekskluzivnost i kvalitetu. Cilj mi nije postati masovni proizvođač, nego ostati vjeran filozofiji vrhunskih slastica koje se pamte.
Obzirom da mi se činilo da ova priča ne bi bila potpuna bez da probam te kolače o kojima smo razgovarali, naručili smo četiri. Čokolada lješnjak, choux pistacija, jabuka i kava. Kolači izgledaju divno. Jabuka izgleda (nećete vjerovati) kao jabuka. Imala sam malu tremu, no kolači su bili sjajni. Choux pistacija i kava su mi bili hit. Praline ću naručiti kada ih ponovno bude. Jer je ovo sjajan projekt, jer je Siniša hrabar i jer su kolači odlični.